Breda Ivanović

Koliko dugo ste u HR branši?

2011. je 6. godina otkako radim kao HR (generalist)- a otkad sam se preselila u Zagreb, sva su moja radna mjesta imala HR elemente.

Koja je prva stvar koju napravite kada dođete na posao? Što najčešće ostavljate za kraj radnog dana?

Po dolasku u ured prvo na računalu pogledam dnevni raspored, tako da mogu lakše rasporediti vrijeme za tekuće zadatke i vidjeti koliko se mogu posvetiti projektima koji su već u tijeku (implementacije, redovno izvješćivanje). Najčešće za kraj ostavim odgovaranje na mailove koji bi mogli pričekati do poslijepodneva ili za koje mi treba više podataka ili suradnja više ljudi.

Koja Vaša osobina (ili vještina, ili crta ličnosti) Vam najviše pomaže da budete uspješni u svom poslu? U kojim područjima biste voljeli biti bolji no što jeste danas?

Najviše mi pomaže što radim to što volim te zbog toga uvijek nanovo tražim rješenja kada stvari i nisu jednostavne ili na prvi pogled izgledaju nerješive. Coaching je jedno od područja za koje mislim da trebam još dosta iskustva i gdje bih voljela još puno toga naučiti i primijeniti u svom radu.

Što Vas čini sretnim? Što Vas najviše ljuti?

Puno stvari me čini sretnom - dobro odrađen sastanak, u velikom broju kandidata pronaći grupu mladih budućih revizora, potruditi se pomoći nekome a da ta osoba često neće ni znati tko stoji iza toga, veseli me suradnja s kolegama s kojima mogu dijeliti svoja razmišljanja o većini svakodnevnih HR pitanja, vesele me sve nove stvari, koje trebam naučiti a u početku uvijek uzimaju puno vremena.
Što se tiče ljutnje - tu mogu izdvojiti i podcrtati da teško podnosim neodgovorno ponašanje u što uključujem i kašnjenje.

Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali/čitate, a da biste ju toplo preporučili svojim kolegama/icama?

Mislim da nakon pročitanih zadnjih dviju knjiga gledam na nas ljude i naša ponašanja još malo drugačije. Naime, svakodnevni radeći sa ljudima, proučavajući zakonitosti u ponašanjima, procjenama i svime što ide uz to, često se pitam ZAŠTO, KAKO? „Paradoks ljubavi" Pascal Bruckner i „Zašto volimo" Helen Fisher na neki nam način na to pruža pogled iz druge perspektive.

U kojim situacijama Vam se događa da pogriješite u izboru najboljeg kandidata za neki posao?

Greške se događaju jako rijetko. Razlog je jednostavan, uz testiranje, razgovori koji to testiranje nadopunjavaju pružaju mogućnost uvida u sve što testovi ne pokazuju.

Što je, za Vas, najvažniji pokazatelj uspješnosti rada HR Managera?

Meni osobno uspjeh je to što ljudi žele surađivati sa mnom, što duži niz godina rezultira visokim postotkom učešća u godišnjim procjenama zadovoljstva zaposlenika i suradnjom u svim ostalim procesima, kako lokalnim tako i regionalnim.

Koliko se često, čak i hotimice, izvan posla ponašate kao na poslu?

HR je usko povezan s ljudima i od toga se nigdje ne može pobjeći. U trgovini promatraš kako se ponaša trgovac. Kod doktora se pitaš gdje je nestala empatija i da li su čuli za radno vrijeme ostalih ljudi. No na kraju opet znaš da se motivaciju može brzo uništiti, ali je teško ljude pravedno nagraditi, ukoliko za to nemaš potrebne uvjete. Unatoč tome trudim se svoje HR sposobnosti ne primjenjivati unutar obitelji.

Vaša preporuka kolegama, HR menadžerima, koji objavljuju oglase za slobodna radna mjesta?

Tijekom razgovora često pitamo kandidate što misle o našem oglasu. Njihove konstruktivne savjete pokušavamo primijeniti, čime pružamo više mogućnosti kandidatima da razumiju što se traži za raspisanu poziciju.

Što radite kad ne radite?

Trudim se najveći dio svog slobodnog vremena posvetiti svojoj 12 godišnjoj kćerci, no sve češće ona nema vremena za druženje zbog svojih aktivnosti i prijatelja. Obožavam jutarnju kavu prije odlaska na posao uz koju suprug i ja zajedno planiramo dan koji je pred nama.

Na koji način se volite opuštati kad za to imate dovoljno vremena?

Kada imam dovoljno vremena volim se družiti sa prijateljima iz Hrvatske i Slovenije, za koje s užitkom i kuham. Volim vrijeme provedeno s obitelji, a volim i putovanja. Obožavam more i ronjenje.

Kakvi ste bili u tinejdžerskim danima ("geek", rocker/ica, loše/dobre ocjene...)?

Trenirala sam judo, igrala rukomet u 2. saveznoj ligi, položila sam ispit za rukometnog suca. U to su vrijeme dobre ocjene bile preduvjet za izostajanje iz škole zbog sportskih priprema.

Po Vašem mišljenju, kada čovjek postane dovoljno zreo da može odrediti čime se želi baviti u životu?

Moje mi iskustvo govori da je to jako individualno i da nema pravila. Svakako bih rekla da u zadnje vrijeme postoje načini koji nam pomažu saznati više o našim sposobnostima, a sklonosti već nekako spoznamo ranije.

Vaša preporuka posloprimcima, ukoliko se pripremaju na intervju za novo radno mjesto?

Važno je da se raspitaju o tvrtci i pokušaju saznati što bi se za objavljeno radno mjesto moglo tražiti od njih, pokušati biti otvoren i iskren i ne potpuno zaboraviti da u toj situaciji odijelo barem malo „čini čovjeka".

Opišite nam Vaš prvi razgovor za posao, kada ste Vi bili s one strane stola na kojoj većina ljudi sjedi.

Naravno da se prve razgovore za posao nikada ne zaboravlja. Sjećam se da je sve nekako bilo dobro, ali da mi je odgovorna osoba na kraju rekla da sam prekvalificirana za traženu poziciju - tada je to za mene bio šok. Taj sam posao dobila, a tek kasnije sam shvatila zašto je osoba bila u pravu.

Što biste voljeli da iskreno možete reći o svojoj karijeri kada se nađete na kraju svog radnog vijeka te osvrnete na ono što ste napravili?

Voljela bih da mogu znati kako su neki moji savjeti i preporuke te možda malo dodatnog truda, pomogli nekima kod donošenja odluka i da su te odluke bile prave za njih.

I za kraj - 10 brzopoteznih!