Daniela Marušić Gajica

Koliko dugo ste u HR branši?

Uskoro će biti negdje preko 10 godina da sam u HR-u. Prije toga, a i usporedno sam radila i druge stvari, najviše iz područja financija i administracije, no HR se s vremenom isprofilirao kao domena koji me najviše zanima i u kojem se najbolje snalazim.

Koja je prva stvar koju napravite kada dođete na posao? Što najčešće ostavljate za kraj radnog dana?

S obzirom na to da sam ujutro najodmornija i u svom „peek" periodu, onda upravo tada volim obavljati najzahtjevnije zadatke, a za popodne ostaviti laganije stvari. To radim kad mi obaveze dozvoljavaju da si isplaniram dan onako kako sama želim, no često je slučaj da vas obaveze naprosto zatrpaju i tada radim prioritete prema važnosti posla.

Koja Vaša osobina (ili vještina, ili crta ličnosti) Vam najviše pomaže da budete uspješni u svom poslu? U kojim područjima biste voljeli biti bolji no što jeste danas?

Ono što neizmjerno volim u poslu koji obavljam je komunikacija s ljudima, razmjena iskustava, učenje. Mislim da imam dosta dobru sposobnost „slušanja" sugovornika i iskazivanja empatije. Ova karakteristika puno pomaže u poslovnoj komunikaciji. Željela bih se dalje usavršavati u specifičnim područjima iz HR tematike, posebno me zanima tzv „talent management", odnosno prepoznavanje i zadržavanje talenata u unutar tvrtke.

Što Vas čini sretnim? Što Vas najviše ljuti?

U poslu me najviše vesele zahtjevni projekti koji se u konačnici pokažu uspješnim i opravdanim, iako se trebalo izuzetno puno potruditi oko njih. Ne volim jednoumlje i neprihvaćanje drugog, različitog mišljenja kao moguće opcije.

Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali/čitate, a da biste ju toplo preporučili svojim kolegama/icama?

„Hundred percenters" by Mark Murphy. To je jedna fantastična knjiga o poslovnoj komunikaciji koja može biti od koristi svima: ljudima koji se bave HR-om, managerima koji vode ljude, te samim zaposlenicima.

U kojim situacijama Vam se događa da pogriješite u izboru najboljeg kandidata za neki posao?

Pogreška u izboru najboljeg kandidata kroz selekcijski proces se može uvijek dogoditi, od toga ne treba bježati. Kao što znate, intervju i cijeli selekcijski proces nam samo umanjuje postotak te pogreške. Ukoliko se radi dobro i profesionalno, mogućnost pogreške se značajno umanjuje. Sa znanjem i profesionalnim iskustvom uočavate i neke sitne detalje koji vam daju dosta informacija i upotpunjuju cijelu sliku o kandidatu.

Što je, za Vas, najvažniji pokazatelj uspješnosti rada HR Managera?

Smatram da je to podizanje svjesnosti prihvaćanja HR funkcije kao ravnopravnog partnera u poslovnim razgovorima koje se onda odražava na stanje u tvrtki vezano uz tzv „health of organization", odnosno koliko je tvrtka zdrava, kada govorimo o njenim zaposlenicima, koliko tvrtka ima uspješno razvijen „succession plan", koliko se radi na razvoju zaposlenika, zadržavanju talenata i sl. To su sve stvari koje ljudi iz struke dobro poznaju i koje se lako uoče kroz procese koje tvrtka ima.

Koliko se često, čak i hotimice, izvan posla ponašate kao na poslu?

Iskreno, nastojim se ne ponašati jednako privatno i na poslu. To su vam kao uloge u koje uskačete i iskačete iz njih. Treba odvojiti jedno od drugog, no ponekad je teško jer vam mozak i dalje vrti neka događanja s posla iako ste već došli doma.

Nabrojite prvih 10 riječi koje Vam padnu na pamet!

Obrazovanje, ljudi, sreća, uspješnost, svijet, misao, budućnost, volja, osmijeh, upornost.

Čime ste do danas ostali najviše impresionirani - pozitivno ili negativno - od strane nekog kandidata u selekciji?

Ono što me može impresionirati su iskrenost, kreativnost, sposobnost komunikacije, te samospoznaja (self awareness) u smislu dobrog poznavanja sebe kao osobe i time svojih dobrih karakteristika, te i onih gdje je razvoj još potreban. Kao negativne stvari bih spomenula bahatost, nepripremljenost, ego.

Koje je Vaše najljepše iskustvo otkad radite u području upravljanja ljudskim resursima? A koje Vam je ostalo u najlošijem sjećanju?

Drago mi je da zapravo nemam nekih razočarenja do sada. Ono što se ponekad zna dogoditi u poslu su nesporazumi koji dolaze iz razloga loše ili nedovoljno jasne komunikacije, no to su stvari koje se rješavaju, opet boljom komunikacijom.
Kao najljepše iskustvo bih izdvojila uvijek proces razvoja mladog čovjeka od pripravnika s dobrim startnim znanjem i potencijalom do uspješnog poslovnog čovjeka spremnog za velike izazove i odgovornosti.

Vaša preporuka kolegama, HR menadžerima, koji objavljuju oglase za slobodna radna mjesta?

Najvažnije je napraviti profesionalno proces koji dolazi prije samog objavljivanja natječaja za posao. Dakle, točno znati profil osobe za traženu poziciju, detaljne odgovornosti i sl. Što konkretnije, tim bolje. Ovaj proces ne radi sam HR odjel već uvijek u suradnji s line managerom odjela za kojeg se traži čovjek.

Što radite kad ne radite?

Nastojim što više vremena provoditi s obitelji. S obzirom da imam sina od 5 godina, sve je podređeno njemu i sve se nekako vrti oko njega i njegovih aktivnosti.

Na koji način se volite opuštati kad za to imate dovoljno vremena?

Volim se opustiti uz kavu s prijateljicama, prošetati Maksimirom. Kad stignem odem u teretanu i u tome zaista uživam, no na žalost, ne idem redovito.

Kakvi ste bili u tinejdžerskim danima ("geek", rocker/ica, loše/dobre ocjene...)?

Bila sam odlična učenica do negdje drugog razreda srednje škole, nakon čega sam malo pospustila u školi, odnosno počele su me zanimati i druge stvari u životu osim škole. No, nije bilo većih problema. Mislim da su moji roditelji i sa mojom starijom sestrom i sa mnom relativno mirno prebrodili taj naš proces odrastanja i mijenjanja.

Po Vašem mišljenju, kada čovjek postane dovoljno zreo da može odrediti čime se želi baviti u životu?

Mislim da se s tehnološkim napretkom i shodno tome bržim tempom života, te obrazovanjem i ta granica pomjerila na ranije nego što je bio slučaj u prošlosti. Najbitnije je svakako dobiti pravu informaciju i podršku već u roditeljskom domu. Za nekoga to dođe prije ili kasnije, nije niti bitno. Bitne su osnove i bitno je poticanje mladih ljudi na vlastito mišljenje. To je jako važno.

Vaša preporuka posloprimcima, ukoliko se pripremaju na intervju za novo radno mjesto?

Treba se svakako dobro pripremiti za intervju, ne ići nespreman, niti biti nonšalantan. U životu imate konačan broj prilika i naprosto ih je šteta propustiti. Neiskorištene prilike su zapravo te koje nam određuju naš budući životni smjer. Dakle, bitno je za kandidate da budu iskreni, to je najvažnije. Zatim, da obrate pažnju na komunikaciju, ona vam može zatvoriti vrata, ali isto tako i otvoriti i pogurati vas jako daleko i visoko. Treba se informirati o eventualnom budućem poslodavcu, pokazati interes, inicijativu. Samoinicijativa je nešto što se danas najviše traži od pojedinaca i što vam najviše može pomoći u poslovnom napretku.

Opišite nam Vaš prvi razgovor za posao, kada ste Vi bili s one strane stola na kojoj većina ljudi sjedi.

Bilo je dosta davno kad sam išla na razgovor za posao u Međunarodnom Crvenom Križu. Sjećam se da je s druge strane sjedila jedna mlada djevojka, Švicarka, koja mi je postavljala pitanja. Bila sam strašno nervozna i uplašena i nisam imala znala što reći, kako se prezentirati i sl. Tada niti nisam dobila posao, no nakon nekog vremena našla sam načina da ponovno dođem na intervju kod istog poslodavca i tada sam dobila posao na kojem sam ostala preko 8 godina. Upornost se isplatila.

Što biste voljeli da iskreno možete reći o svojoj karijeri kada se nađete na kraju svog radnog vijeka te osvrnete na ono što ste napravili?

Voljela bih završiti radni vijek s osjećajem da je moj trud, znanje i zalaganje zaista bilo od neke koristi, te pomoglo nekome više, nekome manje, ali da je u svakom slučaju sve skupa imalo smisla. Ja iskreno vjerujem u ono što radim i uživam u svom poslu. U Hrvatskoj ima još puno toga za napraviti na području HR-a i kad god vidim neki pozitivan pomak, to me zaista čini sretnom.

I za kraj - 10 brzopoteznih!