Ivana Popović

Koliko dugo ste u HR branši?

Ja volim reći da se HR-om i nesvjesno bavim otkad imam djecu, a sad će tome punih 18 godina. Jer, realno, posao je sličan.:) No, formalno sam odgovorna za HRM u Combisu već više od 8 godina, otkako je uopće i uvedeno ovo područje kao strateški važno.

Koja je prva stvar koju napravite kada dođete na posao? Što najčešće ostavljate za kraj radnog dana?

Moj radni dan u pravilu započinje osmjehom i pozdravljanjem kolega, a važan dio je i ćakula s onima koji piju kavu s porokom koji nas tjera da i po hladnoći cupkamo pred zgradom. Nakon toga kreće se po planu koji sam najčešće napravila na kraju prošlog radnog dana. Svaki radni dan volim zaključiti osmjehom, ako je ikako moguće, ali i zaključcima što je napravljeno i što nam ostaje za sutra.

Koja Vaša osobina (ili vještina, ili crta ličnosti) Vam najviše pomaže da budete uspješni u svom poslu? U kojim područjima biste voljeli biti bolji no što jeste danas?

Dobro se osjećam među ljudima, otvorena sam i komunikativna, veseli me kad imam priliku utjecati na ljude i pomoći im da budu uspješniji i zadovoljniji. Mislim da dosta dobro procjenjujem ljude, znam slušati i vidjeti i ono što je skriveno te često gađam „u sridu" zbog čega stječem povjerenje ljudi. Vjerujem u ljude dok god ne dokažu suprotno.

Bilo bi dobro da sam malo više tolerantna i strpljiva kad se situacija ili ljudi ne razvijaju tempom kojim bih ja to htjela. I nekad sam preotvorena, ali biram radije to nego zatvorenost i skvrčenost. Sa mnom ljudi znaju na čemu su, iako im se ne mora nužno uvijek to i svidjeti. I da, volim dijeliti savjete bez da me traže, ali što da radim?! Želja mi je pomoći, a nekad u tome i pretjeram.

Što Vas čini sretnim? Što Vas najviše ljuti?

U poslu? Rješenje problema, posebno ako je djelovao neizgledan. Volim visoka očekivanja i visoke rezultate, ali iznad svega cijenim trud i zalaganje te posvećenost mojih kolega svom poslu. Najsretnija sam kad energija koju međusobno stvaramo generira dobru ideju/rezultat koji obavezno s ponosom proslavimo! Kvalitetni međuljudski odnosi i dobra komunikacija svaki problem pretvaraju u potencijalnu pobjedu!

Ljuti me indolencija ljudi, licemjerje, nedostatak samokritičnosti i prebacivanje krivice na sve oko sebe. Samoživost. Podrugljivost. Lijenost.

Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali/čitate, a da biste ju toplo preporučili svojim kolegama/icama?

Uvijek imam nekoliko knjiga oko sebe, kad je u pitanju stručna literatura, jer ih ne čitam nužno kao beletristiku, već koristim kao pomoć kad mi zatreba. Uvijek je tu negdje „7 navika uspješnih ljudi/obitelji", zatim sad imam na stolu knjigu „Tajna vodstva", „Ljudska strana upravljanja ljudima" je u blizini, ali često pronalazim razne stručne tekstove po webu i učim o ljudskoj prirodi čak i iz slikovnica. Ali vjerujem da svaki HRovac ima neku svoju Bibliju u kojoj se pronašao. Privatno znam posegnuti za „lakim" štivom da me odmori od pametnih definicija, kao npr. „Evin grijeh". Naslov je zvučao poticajno za godišnji odmor. :)

U kojim situacijama Vam se događa da pogriješite u izboru najboljeg kandidata za neki posao?

Najčešće u situaciji u kojoj pritisci i hitnost/važnost popunjavanja pozicije zamagle pogled. No, moram priznati, nije to baš česta situacija. Naš selekcijski proces je zahtjevan i razgranat, imamo bar 3 kruga razgovara sa 5-6 različitih razgovarača. Ispituju se sve razine kompetencija i kompatibilnosti s radnim mjestom i našim okruženjem te se zajednički procjenjuju rizici i donosi odluka. No, da se ne lažemo, događa nam se da ne odaberemo najbolje, kupimo nekad „robu s greškom", ali C'est la vie. Sve je to škola.

Što je, za Vas, najvažniji pokazatelj uspješnosti rada HR Managera?

Možemo to definirati niskom stopom neželjene fluktuacije, što svakako nije zanemariv pokazatelj naše uspješnosti, ali povjerenje naših kolega nam je najvažnije. Od Uprave, preko managementa pa do svih djelatnika Combisa. Ako nas ljudi prepoznaju kao stručne, odgovorne, pouzdane, timski orijentirane osobe, onda je stvoren temelj otvorene komunikacije koja osigurava mogućnost motivacije naših djelatnika, što na kraju donosi korist svima - djelatnicima, firmi, vlasniku, a i nama osobno.

Koliko se često, čak i hotimice, izvan posla ponašate kao na poslu?

Uh, možda i prečesto. Vjerojatno zato što je tanka granica između prirode našeg posla i uopće funkcioniranja među ljudima. To je možda najljepše u ovom poslu što imaš priliku promicati svoje vrijednosti i načela (za plaću :)) jer nam upravo to daje najjači kredibilitet kao profesionalcu.
Često na djeci testiram neke tehnike motivacije, a u svakom trenutku, kao hobi, razmišljam o ljudima, njihovim životnim situacijama, putevima, percepcijama, ponašanjima... i nastojim u svemu tome pronaći svoje mjesto i zadovoljstvo sobom i vlastitim životom. Da, ja svoj posao i živim, što čak i ne smatram lošom navikom. Zato mi posao nije samo posao, više poziv i strast. Jer, kroz druge ljude izgrađujem i sebe. Drugačije ne bi bilo moguće.

Nabrojite prvih 10 riječi koje Vam padnu na pamet!

Obitelj, djeca, zdravlje, ljubav, vinograd, more, budućnost, zadovoljstvo, sreća, opuštanje.

Čime ste do danas ostali najviše impresionirani - pozitivno ili negativno - od strane nekog kandidata u selekciji?

Teško me impresionirati, imam više tisuća obavljenih razgovora iza sebe, ali uvijek se to svodi na isto: uvijek me fascinira samosvijest ljudi, energičnost, strast i realan pogled na život. Isto tako, uvijek će me razočarati, prije ili poslije, onaj tko sam sa sobom nije „na ti" i koji ne razumije da nismo samo ono što mislimo da jesmo, već i ono kakvim nas drugi vide. Žao mi je takvih ljudi. Zapeli su u mjestu.

Koje je Vaše najljepše iskustvo otkad radite u području upravljanja ljudskim resursima? A koje Vam je ostalo u najlošijem sjećanju?

Pada mi napamet situacija kad sam prvi put organizirala team building za sve Combisovce, bilo nas je tada na Bjelolasici preko 120, a ja sam tek drugu godinu obnašala ovu funkciju i nisam bila najsigurnija u sebe. Unaprijed definiran program aktivnosti samoinicijativno sam na licu mjesta promijenila te umjesto nekih igrica rekla „Ekipa, neću vas danas više gnjaviti, popodne je slobodno, ali ja u 16.00 sati idem u šetnju po Bjelolasici, pa tko god želi može mi se pridružiti." Svi su došli. Kad sam u jednom trenutku, hodajući uzbrdo kozjim puteljkom pogledala iza sebe, suze su mi navrle od impozantnog prizora. Svi, jedan za drugim, uz smijeh i veselje, penju se za mnom. Tad sam shvatila koliku sam odgovornost dobila uz povjerenje koje su mi dali.

Najlošije iskustvo još nisam doživjela. Ili sam ga zaboravila. :)

Vaša preporuka kolegama, HR menadžerima, koji objavljuju oglase za slobodna radna mjesta?

Nemam pametan savjet. Osim da se, kad pročitaju svoj oglas, upitaju „bih li se ja javila na ovaj oglas i zašto?", odnosno „kakav oglas bi mene privukao?". I onda držati fige. Svi to manje-više slično iliti jednako dobro radimo. No, možda je u tome i problem. Možda treba biti drugačiji.

Što radite kad ne radite?

Bivam majka, supruga i domaćica, naravno. Puzim po podu, sakrivam se ispod pokrivača sa svojom dvoipolgodišnjom kćeri, a ovim starijima, tinejdžerima, pričam o bitku, smislu života i kontracepciji. Ponekad zaboravim na sve njih i podsjetim supruga zašto me oženio, a psa sam naučila da ne uzima zdravo za gotovo svakodnevnu šetnju samoborskom šumom, pa ga iznenadim par puta tjedno. I to je to. Uza sve što jedna današnja super-žena radi, a to je kuhanje, pranje, peglanje, lakiranje noktiju te volontiranje. (ovo zadnje je čisti sarkazam, čak i predzadnje :))

Na koji način se volite opuštati kad za to imate dovoljno vremena?

Još uvijek nisam saznala. Zasada se tješim maštanjem o tome kako bih se osjećala da imam dovoljno vremena za opuštanje. Ali dobar zalogaj uz dobro društvo, gitara i pjesma, šetnja prirodom, dobra knjiga... nedjeljno popodne na kauču uz neki „glupasti" film, daju dobar efekt.

Kakvi ste bili u tinejdžerskim danima ("geek", rocker/ica, loše/dobre ocjene...)?

Zbunjena. Buntovna. Kampanjac. Većinom dobre ocjene. Mislim da su moje potencijale tada bolje vidjeli svi oko mene, osim mene same. Ali Bog mi je dao šansu i pronašla sam se prije 30. rođendana.

Po Vašem mišljenju, kada čovjek postane dovoljno zreo da može odrediti čime se želi baviti u životu?

Kad je učenik spreman, učitelj se lako nađe. Tako i kod ovoga, mislim da fokus ne bi trebao biti na to čime se želimo baviti, što može biti vrlo ograničavajuće, već što želimo biti. Kad bi se s djecom puno više radilo na poimanju sebe samih, svojih interesa, potencijala, vještina, ambicija, snova, onda bi karijera došla prirodno sama po sebi.
Sklonost matematici ne podrazumijeva nužno da treba ići na PMF, iako društvo najčešće suprotno reagira. Moja najstarija kći upisuje fakultet slijedeće godine. Moj savjet njoj nije išao u smjeru dobre zarade, čak niti potražnje na tržištu. Išao je u smjeru: slijedi srce, strast, studiraj što želiš i ne zamaraj se time koje će to radno mjesto sutra biti. Samo se pobrini da uživaš u svom školovanju i radu.

Ne možemo donositi današnju odluku na temelju pretpostavki koje nemamo. Ako uvijek donosimo odluku za koju vjerujemo da je najbolja za nas u tom trenutku, ne možemo puno pogriješiti. Sve se da ispraviti. Ali ako ne vjerujemo sebi, kako ćemo drugima? Ako to naučimo djecu, da vjeruju sebi i stoje iza svojih odluka, možemo biti mirni. Čak ni izbor fakulteta tada nije presudan, ako su djeca još zbunjena u tim godinama. A do kraja studija već će znati više o sebi i nakon diplome dogodit će im se - život. I bavit će se koječime, da bi platili račune, ali ne smiju zaboraviti što jesu i što žele i mogu biti.

Vaša preporuka posloprimcima, ukoliko se pripremaju na intervju za novo radno mjesto?

Mogu samo reći što bi bilo dobro za razgovor u Combisu: bez obzira što kriza tjera ljude da očajnički pokušavaju naći bilo kakav posao, javljanje na oglas za koji apsolutno niste kvalificirani vodi vas korak dalje od posla. Intervju s poslodavcem, ako ste došli do toga, izvrsna je prilika da pokažete i dokažete svoje kompetencije i osobne vrijednosti zbog kojih će ta firma biti sretna da vas ima u svom timu. Combis ne želi biti prosječna, već natprosječna firma i trebamo upravo takve ljude. Raspitajte se o nama, raspitajte se o sebi, budite svjesni onoga što jeste i što želite biti i budite ISKRENI. U suprotnom, zajamčen je put u neuspjeh.

Opišite nam Vaš prvi razgovor za posao, kada ste Vi bili s one strane stola na kojoj većina ljudi sjedi.

Zanimljivo, ali imala sam tu nesreću da nikad nisam bila s one strane stola. S obzirom da sam počela svoj radni vijek u Combisu kao obiteljskoj firmi prije 20 godina, tada sam šarmirala tatu da me zaposli, a prije 8 godina, kad sam preuzela funkciju člana Uprave morala sam svom predsjedniku Uprave, gosp. Gabriću, dati svoj željeni plan razvoja, viđenje ove funkcije i sebe u tome, jer on traži jako puno i morao je znati jesam li spremna na to i žrtvu koju to nosi. Naravno, bila sam spremna.

Što biste voljeli da iskreno možete reći o svojoj karijeri kada se nađete na kraju svog radnog vijeka te osvrnete na ono što ste napravili?

Nikad me nije zanimala karijera. Veliki crni auto. Moć. Zanimalo me zadovoljstvo i sreća moja i moje obitelji. Sve odluke koje sam donosila bile su usmjerene na to. Ja nemam karijeru. Imam život u kojem radim posao koji volim jer mi omogućuje da budem što jesam. U svakom trenutku svog života želim biti zadovoljna sobom i imati zadovoljnu i sretnu obitelj i ne žaliti za propuštenim prilikama. Bilo bi lijepo da ljudi s kojima sam radila imaju riječi hvale za mene, ali nije mi presudno, jer mislim da svakodnevno imam pokazatelje svog poslovnog i osobnog doprinosa. Želim znati da sam dala svoj maksimum, bila iskrena i dobronamjerna i da mogu biti ponosna na sebe. Kao čovjeka. I imati dostojanstvenu penziju :)

I za kraj - 10 brzopoteznih!

• Motivacija ili nagrađivanje?
• Zadovoljstvo ili posvećenost?
• Zalaganje ili rezultati?
• Preciznost ili pravovremenost?
• Sredstvo ili cilj?
• Struka ili tvrtka?
• Pravila ili zdrav razum?
• Emocije ili rasuđivanje?
• Analitičnost ili kreativnost?
• Sposobnost ili vještina?