Ljeto se polako primiče kraju, a s njime i godišnji odmori, te se sad ponovo vraćamo u svoje svakodnevne radne ritmove. Ovo kratko vrijeme provedeno izvan uobičajene dnevne rutine omogućilo nam je da nakratko na svoj život, životne pozicije koje smo zauzeli te situacije u kojima smo se našli pogledamo s drugačije perspektive.
Vjerojatno ste primijetili da gledajući s te pozicije, problemi koji nas inače opterećuju ne djeluju toliko ozbiljni, životna ostvarenja čine nam se vrjednijima, a nekima od nas su možda sinula i određena rješenja, originalne ideje koje smo po povratku s godišnjeg odmora planirali provesti u djelo. No nakon što smo se vratili svom uobičajenom ritmu, nakon tjedan – dva, ako ne i odmah ponovo se u nama aktivirao kritički element, te smo većinu tih ideja, koje su u nama nakratko pobudile osjećaj entuzijazma, i za koje smo se bili toliko zainteresirali da ih realiziramo po povratku s godišnjeg odmora promptno odbacili kao nešto što u praksi nikad ne bi funkcioniralo, čak smo se i sami sebi počeli čuditi kako smo uopće došli na takvu ideju. Pa jesu li te ideje doista bile loše ili nam je njihova realizacija čak mogla promijeniti život, ovako na žalost nikad nećemo saznati.
Sigurno se pitate kako je moguće da se naša percepcija toliko mijenja u tako kratko vrijeme, i kako je moguće da ideju koja nam se jučer činila izvrsnom danas odbacujemo kao glupost, čak se i sramimo podijeliti ju s bilo kime? No nije ovdje toliko riječ o vremenskoj distanci, koliko o drugačijem energetskom polju koje utječe na našu percepciju, emocije i način razmišljanja.
Naše uobičajeno radno i životno okruženje bitno je drugačije od onoga na kojemu provodimo odmor, pa čak i kada smo u svoj život unijeli visoki stupanj stabilnosti i ravnoteže, boraveći u takvome okruženju ne možemo u cijelosti izbjeći probleme. U rješavanje svakodnevnih osobnih i poslovnih problema ulažemo znatan dio svoje mentalne i emocionalne energije, koja ima svoju specifičnu vibraciju, bitno nižu od one kakva postoji na mjestima na kojima se takvim problemima obično na bavimo. Skupa s drugim ljudima čiji životi jednako tako obiluju problemima (stresom, egzistencijalnim i drugim strahovima, ljutnjom, zamjeranjima i slično) stvaramo polje niskih vibracija, koje se potom, osnaženo svim individualnim energijama niskih vibracija povratno reflektira na nas – dodatno iskrivljujući našu percepciju realnosti, utječući negativno na naše misli, emocije i raspoloženja, pa stoga i na naše ponašanje i akcije koje ćemo (ili nećemo) poduzimati.
Gradovi, zbog obilja aktivnosti, te visoke koncentracije misli i njima povezanih ekvivalentnih emocija preplavljeni su grubim, gustim česticama energije koja na sve nas utječe a da toga nismo ni svjesni. Do te smo mjere navikli na nervozu, napetost i stres da nam je sve to postalo normalno, ili smo čak o takvome stanju postali ovisni, nesvjesni svih posljedica koje ono ostavlja na naš sustav i naš život.
Kada smo izloženi stresu, dolazi do lučenja hormona adrenalina i kortizola, i tada se krv usmjerava u velike mišiće, kako bi mogli pobjeći, ili se protiv nečega boriti. No naši sustavi nisu predviđeni za svakodnevne borbe, i stalna izloženost takvim stanjima nepovoljno će se odraziti ne samo na fizičko, već i na kompletno stanje organizma. Ako smo u stalnoj borbi ili bježanju, onda nikad nismo u miru, ni sa sobom, ni sa okruženjem. Sasvim je normalno da će iz takvoga stanja rješenja do kojih ćemo dolaziti kao odgovor na probleme, u naš život unositi samo još više borbe, problema i još više stresa.
Kako bi se vratili u ravnotežu, stabilizirali svoje misli i emocije, te svoj percepcijski model očistili od utjecaja destruktivnih energetskih polja, te tako došli u poziciju manifestiranja isključivo visoko-vibratornih ideja i rješenja potrebno je svoju osobnu frekvenciju uskladiti s frekvencijom zemlje. Boravkom u prirodi, gdje je energija bitno finija i rjeđa od one u gradovima to se događa automatizmom, pa stoga ni ne začuđuje to što se u prirodi osjećamo bolje i opuštenije, što nas ona potiče na stvaranje, te nam se tamo i javljaju nekonvencijalne ideje.
Ako tražite rješenje, potražite ga u Prirodi.
Pa ipak, ostaje pitanje jesu li sve ideje do kojih dolazimo dok boravimo u prirodi dobre, ili pak i one mogu zavarati? Zavisi. Ako je naš boravak u prirodi sporadičan i tek povremen, a većinu vremena provodimo u stresu i užurbanosti, opterećeni prošlošću i zabrinuti za budućnost, malo je vjerojatno da ćemo svoje stanje uspjeti uskladiti sa zemljinom frekvencijom za svega par sati, ili par dana provodenih u prirodi. Da bi se uskladili, te ostali uravnoteženi potrebno je u prirodi provoditi što je moguće više vremena, i bez bilo kakvih očekivanja osluškivati poruke koje nam ona odašilje. Kada smo usklađeni sa zemljinom frekvencijom, poruke koje čujemo, ideje i rješenja koja nam dolaze nećemo morati preispitivati, jer će ona biti ispravna, a uobičajena gradska džungla, te energetska polja koja u njoj djeluju tada će imati manje utjecaja na nas i na našu percepciju realnosti. Jednom riječju, u našem životu biti će manje oscilacija, napetosti i stresa, i živjet ćemo puno bolje, životnije i kvalitetnije.
Stoga ne zanemarujte važnost godišnjih odmora. Uzimajte ih redovito, i boravite u prirodi što je moguće češće i duže. A ako baš ne možete često boraviti u prirodi, pomoći će i redovite vježbe „poravnjanja“ i meditacije, te drugi oblici ulaska u alternativna stanja svijesti, pri čemu se mozak i tijelo svjesno opuštaju, da bi bili sposobni optimalno funkcionirati u uvjetima koji su daleko od toga.