Učenje novih stvari pomlađuje mozak, povećava naše kompetencije i pomaže nam da budemo uspješniji. No, katkad nam izgledaju tako strašno da odustanemo i prije nego smo počeli. Zapravo, sami sebe hipnotiziramo i pridajemo moć nečemu izvan nas. Prihvatite se nečeg novog i osjetite kako rastete!
Kad zidovi krenu na nas
U sklopu majstorske edukacije iz NLP-a polaznici trebaju modelirati (naučiti) neku novu vještinu. Sonja je to iskoristila i sa svoje 52 godine odlučila nadoknaditi propušteno. Nikad nije naučila voziti bicikl. U životu je puno toga učinila i po mnogim je mjerilima bila vrlo uspješna. Ipak, vožnja bicikla, vještina koju gotovo svi znaju, njoj je bila vrlo daleka.
Zamolila je prijatelja za pomoć i uskoro je s ponosom uspjela pokrenuti pedale i voziti. Vježbala je na velikom prostoru između niza garaža i njezino je samopouzdanje raslo. Nakon nekog vremena bicikl je već prilično slušao njezine naredbe i vožnja ravno bila je svladana, no trebalo je naučiti i skretati.
„Išlo mi je sasvim dobro do sredine prostora, a onda, odjednom, zid je krenuo na mene! Bio je sve bliže i bliže i nisam znala što da učinim. Kako da ga zaustavim?!“ – opisuje Sonja to iskustvo, svjesna da su zidovi bili mirni i na svom mjestu cijelo vrijeme.
Gdje se skriva moć?
Priča možda izaziva smijeh jer nam je svima jasno da zidovi nisu živi i da nemaju opasne namjere. Ali, negdje duboko u sebi, svjesni smo da smo i sami često imali svoje „zidove“ koji su nam prepriječili put i koji su nam se u tom trenutku činili itekako stvarnima i živima. I golemima.
Kako se to događa? Kako zidovi ožive? Od kud im ta moć? Odgovor je u nama samima. Naš je um nevjerojatno moćno sredstvo, i stvari oko nas onakve su kakvima ih mi u svom umu zamišljamo i doživljavamo. To se događa nesvjesno, i zato nam se može učiniti da tu ništa ne možemo promijeniti, odnosno da nad time nemamo kontrolu. I u toj točki (pre)lako odustanemo.
Zavodljiva udobnost
Iako postojeće znanje i iskustvo može biti odlična podloga, često je upravo to najveća prepreka učenju nečeg novog. Što nam je više neko područje poznato, i što smo bolji u njemu to se ugodnije i udobnije osjćamo unutar njega. Vrlo nam je lako nadograđivati postojeće znanje, i tako postajemo sve veći i veći eksperti u „svom području“. Osjećamo se da smo tu „doma“ – a dom je mjesto ugode.
U poslu to može značiti da smo odlični u komunikaciji i prodaji, zbog čega nas klijenti i suradnici vole, no na sve moguće načine nastojimo izbjeći analize učinka ili financijska izvješća. Ili obrnuto, ili ... gotovo je sigurno da imamo neku „rupu“ u znanju koju bi bilo dobro popuniti.
To su obično stvari koje „ne volimo“, mislimo da to “nije naš posao“, ili „postoje ljudi koji su za to plaćeni“ – drugim riječima tražimo valjane izgovore da ih izbjegnemo. U velikim tvrtkama, u kojima je specijalizacija veća, to može biti zadovoljavajuće. No, ako ste dio manjega tima (male tvrtke) ili vodite svoj (mali) biznis – takvi izgovori mogu bitno oslabiti vašu poziciju, ili vas sprečavati da rastete i budete uspješniji.
Učinite prvi korak
Problem je u tome što nova učenja traže od nas da zakoračimo iz zone udobnosti. To su trenuci kad nam se čini da zidovi idu na nas i čine nam se nesvladivima.
Pritom je najstrašnije da to traje samo dok ne zakoračimo. Često na svojim radionicama tražim od polaznika da zakorače jednom nogom – i stanu. Probajte i vi – i otkrit ćete da je vrlo teško zaustaviti se, da vaše tijelo prirodno teži krenuti naprijed i zakoračiti i drugom nogom.
Isto se događa kad svjesno uložimo energiju i učinimo prvi korak prema nečem novom. Vrlo brzo shvatimo da je drugi korak puno lakši, i uskoro već sigurno koračamo područjem koje nam se još jučer činilo neosvojivim.
I ovo ne vrijedi samo u poslovnom životu!
Izazov svladavanja novoga
Srijeda, 08.06.2011.