Lobiranje nije isključivo neetično i nelegalno

Samo dva posto hrvatskih institucija i tvrtki ima svoj ured u Bruxellesu, pokazalo je istraživanje Zaklade za promicanje gospodarskih interesa o komuniciranju i lobiranju prema institucijama Europske Unije.

Istraživanje je provedeno medu pedeset hrvatskih institucija i kompanija, te je porazna činjenica da tek jedna od njih ima angažirane profesionalne lobiste u sjedištu Europske Unije. Još više zabrinjava podatak da je čak 38 posto anketiranih odgovorilo da na njihovu aktivnost institucije Europske Unije nemaju nikakva učinka, pa ih to područje ni ne zanima. Posebni odjel i vlastite stručnjake koji prate svu regulativu i kretanja na milijunskom EU tržištu ima šest posto anketiranih, dok ih više od polovice smatra da kroz svoju strukovnu organizaciju na državnoj razini dobiva dovoljno informacija o kretanjima u EU.

Put prema europskoj obitelji
Osim profesionalnih hrvatskih lobista u okviru spomenute Zaklade, u Zagrebu je početkom godine predstavljena podružnica najveće europske lobističke agencije koja tek treba odigrati važnu ulogu u probijanju leda medu hrvatskim tvrtkama. U posljednje vrijeme u nas se kao glavni lobist pojavljuje i Hrvatska udruga poslodavaca koja pod motom borbe protiv državnih monopola promiče interese svojih članova. U jednu ruku je čudno što upravo naše kompanije još ne shvaćaju dovoljno važnost tog posla jer se lobisti pozivaju na zastupanje hrvatskih interesa lobirajući za pojedine gospodarske grane poput poljoprivrede, ribarstva, brodogradnje ili šećerne industrije, a zapravo svi oni najveći interes vide u zastupanju konkretnih gospodarskih subjekata. Upravo vježbanjem lobističkih tehnika i komuniciranjem s lobističkim i strukovnim gospodarskim organizacijama na razini Čitave Unije, domaće gospodarstvo može najlakše uočiti najbolja iskustva i uklopiti se u veliku gospodarsku obitelj na tržištu EU.

Povjerenje - temelj za lobista
Temeljni cilj lobiranja je utjecaj na nekoga tko ima političku moć, a javno mnijenje je oduvijek bilo nenaklonjeno takvom neformalnom načinu utjecaja jer lobisti uglavnom zastupaju interese manjih i moćnijih interesnih skupina. Pojam lobiranja obično se shvaća kao prevara i protuzakonita djelatnost, što i jest, ali samo kad se lobisti koriste nezakonitim sredstvima poput potkupljivanja i nagovaranja onih koji donose odluke. U susjednoj Sloveniji posljednjih desetak godina postoji posebna Sekcija za lobiranje u okviru Slovenskog društva za odnose s javnošću, čija je temeljna namjera bila pokazati da lobiranje nije ništa nelegalno i da nije samo po sebi povezano s neetičnim ponašanjem. Kako se lobiranje ne bi svelo na potkupljivanje, američki Kongres uveo je stroge etičke odredbe, na primjer da kongresmeni ne smiju primati poklone od lobista bez obzira na njihovu vrijednost. Danas sve više prevladava mišljenje da uz dobro poznavanje problematike kojom se bavi, lobist mora izgraditi i osobni integritet koji će mu osigurati da zadobije povjerenje skupine na koju želi utjecati. Pojedine skupine društva poput grupa za pritisak u lobiranju koriste legalna sredstva, te demokratskim putem postižu svoje ciljeve i ostvaruju svoje interese.

"Bujanje" lobista
Neke statistike govore da je u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata bilo 356 registriranih lobista, 15 godina kasnije više od 23 tisuće, a ulaskom u treće tisućljeće preko 282 tisuće. U Europi bujanje lobista nije ništa manje. Po nekim procjenama, u Bruxellesu djeluje oko 13 tisuća lobista koji se kriju u brojnim nacionalnim i međunarodnim trgovinskim i gospodarskim organizacijama, brojnim odvjetničkim uredima i savjetodavnim organizacijama.

Način razvijanja demokracije
Danas se naprosto nameće stav da zakonodavce zanima stručnost i informacije lobista, a ne novac. Ili barem ne samo novac. Ipak, u današnjem svijetu teško je zamislivo da lobiste pokreće idealizam. Naravno, ovisi rade li za veliku kompaniju ili za nevladinu organizaciju. Tako lobist koji radi za proizvođače cigareta sigurno ne zarađuje isto kao onaj koji promiče interese zlostavljane djece ili neke ekološke udruge. Oni zarađuju pristojno, no novac im nije prvenstven motiv, on ih ne pokreće, već im je i osobno stalo da se pomogne djeci ili da se sačuva okoliš. Duhanska industrija godišnje izdvaja milijune dolara financirajući političke kampanje političara, ali i vladu, pomažući razvoj državne infrastrukture, koja opet u krajnosti koristi industriji. Stoga je sasvim logično da oni koji se ne bave politikom nemaju baš lijepo mišljenje o lobistima. Lobiranje može imati pozitivan efekt u razbijanju strankokracije koja vlada u parlamentima. U sustav političkog odlučivanja o javnim i posebnim interesima često je vrlo teško doprijeti onima koji se bave neprofitnim djelatnostima. Stoga je lobiranje pozitivna društvena alternativa odlučivanja kad omogućava veću razvijenost i zastupljenost interesa drugih interesnih skupina, a ne samo političkih stranaka. Time lobiranje postaje način razvijanja veće demokracije i učinkovitijeg gospodarskog razvoja. Lobiranje je jako važno za neprofitni sektor, koji je po prirodi stvari razapet između ekonomskih i neekonomskih kriterija poslovanja, između javnih i privatnih interesa te formalnih i neformalnih zastupnika njegovih interesa. Lobiranje je stoga iznimno važan mehanizam izražavanja interesa civilnog društva u političkim institucijama neke države.

Za croatiabiz.com piše Marina Halužan

Tagovi: lobiranje, odlučivanje, interes, snalažljivost
Utorak, 22.12.2009.