Svečani prijam već je počeo, kad je književnik Mark Twain sav zadihan uletio na vrata domaćina: „Oprostite na ovom kašnjenju. Upravo sam krenuo golim rukama zadaviti svoju staru tetku, ali se beštija nije dala i vidite koliko je potrajalo." Nasmiješena lica, domaćin je blaženo kazivao, kao i svakom prije i poslije: „Haj. Radosni smo da ste s nama čili i zdravi. Dobro došli."
Slušanju i govorenju većina ljudi ne pridaje zasebnu pažnju pa se tako i zanemaruje usavršavanje u ovim (za posao) vrlo važnim vještinama. Da tako ne ostane, iskušajte ovih nekoliko ozbiljnih misli o slušanju:
Pravila aktivnog slušanja:
- Sluša se unutarnja situacija sugovornika, a ne riječi koje su tek izvana (riječi omogućuju kazivanje unutarnjeg stanja). Dobar je slušatelj onaj koji sluša misli, a ne samo čujne riječi.
- Slušaju se osjećaji sugovornika, pa će dobar slušatelj zamijetiti, a loš ne, kako je netko tužan, neraspoložen ili zadovoljan i poletan.
- Slušaju se interesi sugovornika, pa će dobar slušatelj osjetiti kad je netko utonuo u brige i dvojbe, osjetit će da ime potrebe i želje...
- Slušaju se namjere sugovornika, pa se mogu razaznati nečije intimne odluke, planovi i ciljevi. Treba slušati između redaka!
- Slušaju se osobine ličnosti kod sugovornika, pa slušanjem vidimo nečiju nesigurnost, stabilnost, dvoličnost, principijelnost, upornost ili radišnost. Sluša se i odnos govornika prema sebi, koji govorom sebe nesvjesno hrabri, uzdiže ili sažaljeva, umanjuje si vrijednost ...
A mogu se čuti, ne čuti ili prečuti i tuđi uspjesi, napredovanje, završeni studij i osvojene titule. Jednom riječju, sugovornik se aktivno sluša kad se njegovoj osobi, situaciji ili stanju poklanja svjesna pažnja i kad se iz reakcije slušatelja iščitava uvažavanje onog što je čuo.
Dobro slušanje, kao životna vještina, važno je za rukovoditelje, trgovce, predsjednike, liječnike, nastavnike, svećenike, savjetnike; za sve one čiji je rad usmjeren nekome, a ne nečemu. No, važno je i za sve nas koji sanjamo sreću i uspjeh.