U turbulentnim vremenima poput današnjeg postane nam (katkad bolno) jasno da se sve oko nas stalno mijenja. Promjene su neizbježne. Prihvatimo li činjenicu da se promjene stalno događaju, možemo sami inicirati promjenu i tako imati najveći mogući utjecaj na nju.
Promjena je sigurna
Kad do promjene dođe, možemo ju prihvatiti i naučiti kako od nje izvući korist ili joj se možemo opirati i naposljetku dočekati da nas pregazi. Izbor je samo naš. Priroda se mijenja, tehnologija, gospodarstvo, način poslovanja, sve što nas okružuje u stalnom je procesu promjene. Htjeli to ili ne i mi se stalno mijenjamo. Stanice koje čine vaše tijelo u roku samo nekoliko mjeseci bit će gotovo potpuno zamijenjene novima!
Premda na velik dio promjena koje se događaju u svijetu oko nas ne možemo utjecati, možemo utjecati na to kako se mi sami mijenjamo i kako reagiramo na promjene oko nas Kao i svaki drugi sistem, tako i mi prirodno težimo stabilnosti, ravnoteži, to nam daje osjećaj sigurnosti.
Kočenje uzbrdo
Problem predstavlja što često stabilnost i sigurnost izjednačavamo s nepromjenjivošću pa se slijepo držimo istih ponašanja, istih metoda iako se sve drugo promijenilo. Često čak i najmanju promjenu proglašavamo „gubitkom sebe“, bojimo se da će, ako promijenimo stav, ponašanje ili ako bilo što učinimo drugačije nego što smo to činili jučer, na neki čudesan način to značiti da smo odjednom postali netko drugi?
Opiranje promjenama je poput „kočenja uzbrdo“. I pritom se naravno nadamo da ćemo se ipak na to brdo popesti. Nadamo se da će se stvari oko nas „nekako posložiti“ i da će sve opet biti kako je bilo – poznato i udobno. Jedan od mojih mentora je rekao da je zadovoljstvo korak unazad. Živimo u zoni udobnosti, navikli smo na to. No, zaboravljamo da to također znači da ne napredujemo, ne razvijamo se, ne učimo ... A svijet oko nas mijenja se stalno i neumoljivo. Što se svijet oko nas brže mijenja, to su veći izgledi da ćemo postati žrtve promjena koje nastojimo izbjeći. Kad tad nas sustignu i pregaze.
Promijenite naočale
Kriza koja već neko vrijeme potresa gospodarstvo pravi je primjer što se događa kad ne uvedemo promjene na vrijeme. Što je još gore, čak i sad kad smo svi svjedoci katastrofalnih posljedica, i dalje mnogi misle da će se sve nekako riješiti i nastavljamo s istim ponašanjem.
Uglavnom, puno lakše vidimo kako se drugi opiru promjenama i pokazujemo prstom na njih (primjetite kako gotovo svi znamo što bi Vlada trebala činiti), a puno teže prepoznajemo i priznajemo vlastito opiranje promjenama (mislimo da naše pojedinačno ponašanje nema nikakve veze s krizom, primjerice).
Jedino važno mjerilo jest rezultat! Ne dovodi li vas trenutno ponašanje do onog što želite – radite nešto drukčije!