Prijava
Traži
Kineska riječ za sukob sastoji se od dva simbola koji predstavljaju znakove za riječi "opasnost" i "prilika". Ovo toliko prekrasno ilustrira dvojaku prirodu sukoba da se vrlo često koristi kada se govori o sukobima. Toliko prekrasno da ni sam nisam mogao odoljeti. A ako ste ikad za nešto rekli: "Ako i nije istina, trebalo bi biti!" ovo je super primjer. Naime ova priča gotovo je u potpunosti izmišljena. Napisana (ili naslikana ako vam je draže) riječ doslovno znači nešto kao "opasan trenutak u kojem dolazi do promjene" a vjerojatno bismo je najbolje na hrvatski preveli riječju "kriza". Samostalno značenje znakova od kojih se sastoji bilo bi "opasnost" i "ključna točka". Kineski jezik bogat je riječima u značenju "sukob", ali nažalost nijedna se ne sastoji od znakova za "opasnost" i priliku". Ipak, iz ovog se primjera mogu izvući tri pouke: 1: sukob je i prilika, 2: sve zvuči mudrije i starije ako ima istočnjački prizvuk, i 3: priča ne mora biti istinita da bi bila poučna. I stoga mi dozvolite da vas kao vaš sensei (učitelj) provedem kroz 5 trnovitih puteva drevne istočnjačke vještine svađitsua – umijeća sukobljavanja.
Priče o istočnjačkoj mudrosti ponekad su pretjerane, ali sukob je uistinu istovremeno i opasnost i prilika. Iako ga često promatramo isključivo kao negativnu pojavu istina je zapravo da ne postoje negativni sukobi samo negativni ljudi! Sukob je, sam po sebi, neutralan. Negativnim ili pozitivnim čini ga ono što učinimo s njime. Može rezultirati tugom, strahom, ljutnjom, povrijeđenošću, tučnjavom, vrijeđanjem, psovanjem, osvetom pa čak i razoriti osobni ili poslovni odnos. Ali isto tako može biti koristan. Na privatnom planu omogućuju nam da iznesemo primjedbe i unaprijedimo odnos, a na poslu su dobar alat za iznalaženje što boljeg poslovnog rješenja, potiču kreativnost i otvoreno izražavanje mišljenja te povećavaju interes i radoznalost u grupi. U životu su sukobi ne samo nužni nego i korisni i poželjni. Srećom ("srećom") događaju se svima pa se isplati izvježbati naše svađalačke vještine ili svađitsu.
1. Put djeteta
Do negdje druge godine djeca ne razlikuju u potpunosti sebe i okolinu. Kada im, na primjer, nacrtamo točku flomasterom na čelu i stavimo ih ispred zrcala pokušavat će obrisati mrlju na djetetu u zrcalu. Nakon toga razvija se pojam o sebi i djeca uče razlikovati sebe i okolinu. Po uzoru na najbolje učenike u poznatom svemiru, djecu, prvi put svađitsua je razlikovati intrapersonalne od interpersonalnih sukoba. Intrapersonalni su oni koji se odvijaju unutar nas samih i često ih dijelimo u 4 kategorije:
sukob dvostrukog privlačenja: privlače nas dvije stvari, a možemo odabrati samo jednu
- u slastičarnici smo i biramo između dvije vrste kolača koje su nam obje privlačne, a ne možemo pojesti oba
- ponuđena su nam dva različita podjednako privlačna zaposlenja i moramo odabrati jedno
- premda zna biti malko neugodan ova je kategorija najlakša
sukob dvostrukog odbijanja: moramo izabrati između dvije alternative, a obje su nam odbojne
- mrzimo posjete zubaru, ali nas boli zub
- šef nas traži da obavimo dio njegova posla za koji nemamo vremena pa moramo kasniti sa svojim projektom ili odbiti šefa
- nimalo ugodna kategorija, ali život nas uči stisnuti zube i izdržati
sukob istovremenog privlačenja i odbijanja: jedna nas stvar i privlači i odbijanja
- repete za ručak pasale bi nam kao budali šamar, ali nas je liječnik stavio na dijetu
- nismo zadovoljni na poslu i želimo dati otkaz, ali nas je strah nesigurnosti
- ova kategorija ima širok raspon "bolnosti" ovisno o čemu se radi i koliko dugo traje
sukob dvostrukog istovremenog privlačenja i odbijanja: dvije alternative, svaka sa svojim plusevima i minusima
- dva potencijalna partnera ili partnerice nadmeću se za našu pozornost; treba odabrati šarm, inteligenciju, putenost, neiskrenost i novost ili toplinu, dobrotu, stabilnost, povjerenje i religioznost
- vaš kolega na poslu ne izvršava svoje zadatke i time ugrožava zajednički projekt; otići kod šefa i tražiti za zamijeni kolegu i time izgubiti prijatelja, ili zaštititi kolegu i riskirati posao
- nažalost od svih kategorija ova se najčešće javlja u realnim životnim situacijama, a može biti toliko teška da nas paralizira u donošenju odluke
Stari svađitsu majstori savjetuju: Mudar čovjek poznavanje unutarnjih sukoba pretočit će u ovladavanje vanjskim.
Interpersonalni sukobi su oni između nas i druge osobe ili osoba. Ozbiljnost ovih sukoba može znatno varirati kao i njihovi uzroci (neki su navedeni niže), ali u odnosu na unutarnje sukobe imaju jednu značajnu prednost: uvijek možemo za sve okriviti drugu osobu! Lijepo je biti u pravu ali osobe na ovoj razini svađalačkih vještina zapravo puno više uživaju u tome kada je netko drugi u krivu!
2. Put rješenja
Druga je tajna u detaljnijem razlikovanju sukoba među ljudima. Mogu biti sadržajni (što i kako učiniti) ili osobni (uvjetno rečeno sukob ličnosti). Osobni su sukobi najčešće praćeni intenzivnim emocijama, a njihov je najveći problem to što sukobljenim stranama nije zapravo stalo do toga da riješe problem nego da poraze drugu osobu. Mudra će osoba ovakve sukobe nastojati pretvoriti u sadržajne jer se inače s vremenom samo pojačavaju i u njima zapravo u konačnici nema pobjednika. Sadržajne je sukobe moguće riješiti i to je ključna prednost ovakvog sukoba. Sljedeći put kada pomislite kako vas kolega na poslu neizdrživo živcira svojom letargičnošću, nestručnošću, nekolegijalnošću, manjkom osobne higijene, samom svojom pojavom ili bilo čime drugim pokušajte razmišljati u terminima što i kako učiniti (dogovoriti rokove za manje korake projekta, odvojiti vrijeme za edukaciju kolege, kupiti mirisni borić…). Već vas taj mali pomak čini osobom usmjerenom na rješenja (a ne na problem), a rješenja uvijek postoje. Nažalost, uvijek postoje i problemi no na što ćete usmjeriti svoju pažnju čini razliku između mudrosti i frustracije.
3. Put domaće mudrosti
Čudno je kako mudrost uvijek tražimo negdje izvan nas samih, izvan naše kompanije (npr. ganjajući upitno korisne „best practices“) ili izvan naše domovine (npr. postavke istočnjačke tradicije). A istovremeno je naša vlastita povijest (i osobna i društvena) dupkom ispunjena iskustvom (a i sukobima). Sljedeća lekcija svađitsua može se spoznati proučimo li ostavštinu naših predaka koju su posijali u našem vlastitom jeziku. Pa tako riječ „sukob“ možemo odvojiti na dvije riječce: „su“ i „kob“. Sasvim razumna interpretacija njihova značenja dovodi nas do toga da zapravo sukobljene strane imaju zajedničku sudbinu ili da dijele sudbinu. Ovo ne samo da je istinito nego predstavlja duboku mudrost svađitsua. Potrebna je, naravno, razlika neke vrste da bi došlo do sukoba (bila ona u mišljenjima, stavovima, resursima, unutar nas samih ili među ljudima, itd.). No također je potrebna određena međuovisnost s osobom s kojom dolazimo u sukob. Razmislite o tome ovako: na svijetu postoji preko nekoliko milijardi ljudi. Vi ste jedinstvena osoba koja se nikad prije nije javila niti će se ikada opet pojaviti. Dakle razlikujete se od svih ostalih. No sukobljavate li se sa svima njima? Sukobljavate li se s nepoznatim ljudima? Sukobljavate li se s ljudima s kojima ne dolazite u nikakvu interakciju? Naravno da ne! Tek kada imate nešto zajedničko s nekime može (možda i mora) doći do sukoba. Zato naš svađitsu najbolje osjete ljudi s kojima dijelimo život: bračni partneri, braća i sestre, roditelji, djeca, ali na drugom mjestu sigurno dolaze kolege na poslu, prijatelji i susjedi. Ne znam za vas ali ja bih volio vidjeti više tekstova koji spominju ovu hrvatsku jezičnu mudrost, koja je usput čak i istinita, od one izmišljene kineske! Zamišljam kineski članak koji započinje riječima: „Drevna hrvatska mudrost nas uči…“, i sviđa mi se!
4. Put stila borbe
Iako sukobi mogu donjeti nove vrijednosti, mogu nam i poprilično zagorčati život. Bez obzira jeste li osoba sklona sukobima ili ih pak više volite izbjegavati možete se podučiti uspješnijem rješavanju sukoba. Najopćenitiji savjeti za situacije sukoba mogu se sažeti u jednu (mudru) rečenicu. Ponašajte se prema drugoj osobi kako bi ste htjeli da se druga osoba ponaša prema vama. To znači: pokažite poštovanje, aktivno slušajte dok ne shvatite što vam osoba želi reći, a nakon toga izrecite svoje mišljenje ovako:
- budite kratki (što kraće to jasnije i manja je mogućnost nesporazuma)
- izbjegavajte teške riječi (iako vam se u umu vrte psovke pronađite blaži izraz)
- recite što zaista mislite (često lakše u poslovnom nego privatnom životu)
- recite što osjećate (ali tako da naglasite sebe, a ne druge; ja sam ljut, a ne ti si idiot)
Različiti ljudi skloni su različitim strategijama rješavanja sukoba. Nazovimo ih svađitsu stilovima borbe. Ako ste svjesni svog i suparničkog stila u stanju ste predvidjeti poteze što vas čini svađitsu ekspertom. Drevni svađitsu stilovi:
Povlačenje
Ovo je zapravo strategija izbjegavanja, kojom se ne rješava sukob već se od njega bježi. Često označava predaju, ali može biti i taktika dobivanja na vremenu ili žrtvovanja za drugu stranu iz altruizma ili plana da to kasnije naplatimo.
Smirivanje
Glavni cilj ove strategije je smanjivanje napetosti. Traže se zajedničke točke s drugom stranom, a izbjegavaju se teme u kojima postoji razilaženje. Iako ova strategija ne nastoji riješiti sukob, priprema je za naprednije tehnike.
Popuštanje
Ponekad je omjer snaga takav da je jedino izgledno rješenje sukoba popuštanje. Ostavlja gorak okus poraza no mudar svađitsu ekspert zna da ponekad treba čuvati energiju i birati bitke. Ovo pogotovo vrijedi ako se sukobljavate s osobom veće moći npr. šefom.
Nametanje
Druga strana stila popuštanja. Kada imate moć natjerati drugu stranu na pokoravanje možete iskoristiti ovaj stil i „pobijediti“. Ali znaci navodnika nisu slučajni! Koristite li često ovaj stil borbe ne stvarate poštenu atmosferu bilo na poslu ili doma. U svakoj osobi čuči mali (ili ne tako mali) tinejdžer koji naprosto poludi kada mu netko kaže „…dok si pod mojim krovom…“ Svi koji su ikad probali reći će da niti jedan sukob ne iscrpljuje koliko onaj s tinejdžerom! Zato ne izazivajte lava koji spava.
Pregovaranje
Drugi naziv za ovaj stil je cjenjkanje. Želite postići svoj cilj, a kako bi ste to ostvarili spremni ste se odreći nečega u korist druge strane. Ovaj stil može biti dugotrajan i mukotrpan, ali nudi mogućnost barem djelomičnog zadovoljavanja obje strane. Ili barem poštenu podjelu nezadovoljstva. Kompromisno rješenje traži odricanja obje strane, a pregovarački ples traži jednaku mjeru dobitaka i gubitaka obje strane što zbog naše averzije prema gubitku i različitim vrednovanjima može biti jako teško postići a da se nitko ne osjeća namagarčenim.
Suradnja
Najprosvjetljeniji stil svađitsua pretpostavlja rješavanje sukoba na obostrano zadovoljstvo. Suradnja znači udruživanje s osobom s kojom smo u sukobu oko zajedničkog cilja. Za primjenu ovog stila potrebno je napustiti mentalni set u kojem se sukob promatra kao „zero sum“ situacija, odnosno da dobitak jedne strane automatski znači gubitak druge strane. Umjesto toga traže se „win-win“ rješenja sukoba koja će i jednoj i drugoj strani omogućiti da dobiju što žele. Dobra vijest za praktičare ovog stila je da je dovoljno da jedna osoba u sukobu koristi ovaj stil kako bi došlo do suradnje. Loša vijest je da je potrebna često ogromna količina strpljenja ako vam se druga strana suprotstavlja nekim drugim stilom.
5. Put majstora
Biti sposoban prepoznati svoj stil i stil protivnika velik je napredak u vašim svađitsu vještinama jer tako ovladavate dvama od tri elementa koji definiraju „geografiju“ sukoba, a to ste vi i vaš susukobljač. No da bi ste postali majstor svađitsua morate ovladati i trećim elementom, a to je situacija (kontekst, okolnosti) u kojima se sukob odvija. Neki su stilovi svađitsua bolji od drugih no ono što ih uistinu čini dobrim ili lošim izborom u pojedinom sukobu su okolnosti u kojima se sukob odvija. Majstori svađitsua poznaju sve stilove i prilagođavaju se situaciji. Dvojica vatrogasaca ulaze u goruću kuću. Jedan predlaže odlazak na prvi kat kako bi se provjerilo ima li ozlijeđenih, a drugi odlazak u podrum od kuda se vatra širi. Situacija je to koja ne podržava ni stil suradnje ni stil pregovaranja. Ali kada nakon uspješne intervencije ti isti vatrogasci odlučuju kamo će na piće stil nametanja je neprimjeren! Analiza svake situacije zasebno i donošenje prave odluke o stilu koji primijeniti zahtjeva znatnu vještinu i utreniranost. Kao i za bilo koju drugu vještinu ključ se nalazi u vježbi, vježbi i vježbi. Početi možete s tablicom navedenom (preuzeto i prilagođeno iz Miljković Krečar i Kolega, 2013). Koji stil ili stilovi su prikladni u pojedinoj situaciji?
Siguran sam da ste odgovore u gornjoj tablici uspjeli sami odgonetnuti. Stvarne životne situacije složenije su od ove tablice i tu morate pronaći svoj put i svoju inačicu majstorske vještine svađitsua. Dobra vijest: vi to možete i samim čitanjem ovog teksta već ste učinili korak ka tome. Loša vijest: put do vrsnog svađitsua popločen je mnogim pogreškama i „fugiran“ vježbom.
Sanjin Linić, dipl. psih. - HR manager
Sanjin Linić, psiholog i HR manager, upravlja razvojem ljudskih potencijala u više industrija uključujući brendove RESIDENCE grupa, ARENA Bet & Casino i PLAYTRONIC, a često surađuje na raznim projektima s javim ustanovama ili udrugama. U svom radu kao rukovoditelj, edukator i savjetnik podjednako često predlaže inovativna nova rješenja koliko i onu dobru staru krilaticu: "Kaži što misliš i misli što kažeš."
Piše o svim dodirnim točkama psihologije i poslovanja, s naglaskom na teme iz područja ljudskih potencijala, osobnog i profesionalnog razvoja, komunikacije i upravljanja promjenama.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
