Svi lažu. Ali zašto im vjerujemo!?!

Povijest ljudskog roda pamti mnoge vješte lažljivce. Bernie Madoff i njegova Ponzijeva shema, Richard Nixon i afera Watergate, Donald Trump i broj ljudi na inauguraciji, Ryan Lochte i olimpijske igre 2016. ili fizičar Jan Hendrik Schon samo su neki od novijih primjera. Svi su oni postali poznati kada su njihove prijevare otkrivene, ali činjenica je da njihovo ponašanje nije iznimka nego pravilo. Njihove su laži samo vrh piramide neistina koje su oduvijek krasile ljudsko ponašanje. Svi mi lažemo i u tome smo vrlo sposobni. Lažemo s lakoćom, na veliko i malo, strancima, kolegama, prijateljima i voljenima. Naša sklonost prijevari jednako je dio ljudskosti koliko i potreba da vjerujemo drugim ljudima. Lagati je sasvim ljudski, ali čini se da je i naivnost jednako zajednička svima.

Sveprisutnost laži prva je sustavno dokumentirala socijalna psihologinja Bella DePaulo na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari prije dva desetljeća. Od tada do danas saznali smo mnogo o laganju.

Motivi laganja

Ljudi zapravo lažu i govore istinu i istog razloga: da postignu neki cilj. Lagat ćemo ako iskrenost ne funkcionira. Zanimljivo je primijetiti da podjednako često lažemo kako bi pomogli ili naškodili drugima. Ali naravno ni približno često koliko lažemo misleći na svoje vlastite stražnjice. Napast i za samopromociju i za samozaštitu rijetko je gdje veća nego na radnom mjestu. Pokažite mi osobu koja nikada nije lagala na poslu i ja ću vam pokazati osobu koja nikad nije radila!

Laganje i dob

„Istina dolazi prirodno, a laganje traži napor i britak, elastičan um.“ (Bruno Verschuere) Djeca počinju lagati između druge i pete godine. Većinu roditelja uznemire dječje laži jer na to gledaju kao na svojevrsni gubitak nevinosti, ali zapravo se radi o znaku da je kognitivni razvoj djece uredan i da postaju neovisnija. Te su dječje laži na početku vrlo prozirne, ali vježbom postaju sve bolje. Kao što su uostalom i prvi koraci nespretni, a prve riječi nepovezane. Razvoj sposobnosti da se stave u tuđu kožu značajno poboljšava laganje kao i razvoj sposobnosti planiranja, pozornosti i samokontrole. Na testovima teorije uma i izvršnih funkcija djeca koja su dobri lažljivci postižu bolje rezultate. Vrhunac laganja (po učestalosti a ne „kvaliteti“) je, nije teško pogoditi, u tinejdžerskim godinama, a nakon toga nešto opada. Niže je prikazan postotak ljudi koji u pojedinoj dobnoj skupini izjavljuju da lažu barem jednom dnevno.

Grafikon

Želite li čuti istinu pitajte djecu ili starce! Zapravo pitajte djecu jer ako vam starci odluče lagati učinit će to s 55+ godina iskustva u tome!

Laži, prijevare i muško-ženski odnosi

Što mislite tko bolje laže: muškarci ili žene? Pazite pitanje je tko bolje laže, a ne tko više laže (iako bi se i o tome dalo raspravljati). Prilikom laganja u nama se javljaju bitno drugačije emocije no kada govorimo istinu. Ono što vas izdaje jesu upravo te emocije čije je pokazivanje vrlo teško ili čak nemoguće u potpunosti prikriti. U našem društvu žene su puno slobodnije u izražavanju emocija od muškaraca. „Nemoj biti curica“ i slične izjave te općenito društveno povezivanje ideala muškosti sa snagom, dominacijom, agresivnošću, ustrajnošću i sličnim odlikama uče dječake ne pokazivati emocije koje se često smatraju znakom slabosti. Zato muškarci postaju jako dobri u skrivanju svojih emocija, neki čak toliko dobri da ni sami ne budu svjesni da doživljavaju neku emociju! Među spolovima nema razlike u intenzitetu ili učestalosti doživljavanja emocija, ali žene ih pokazuju spremnije od muškaraca. Sve ovo dovodi do toga da su muškarci bolji u laganju, odnosno kod njih je teže prepoznati kada lažu. No nisu ni žene nenaoružane u ovoj borbi spolova! Žene su, naime, puno bolje od muškaraca u razumijevanju neverbalne i paraverbalne komunikacije. Kada lažemo lako je kontrolirati što ćemo reći, ali mogu nas izdati visina ili brzina govora, zamuckivanje, stav tijela, vrpoljenje, pogled, itd. Možda zbog vezanosti majke uz novorođenče (koje ne poznaje jezik) žene puno lakše primjećuju ovakve detalje od muškaraca što ih čini boljima u hvatanju laži. Dakle najlakše će jedan muškarac slagati drugog muškarca, a najteže jedna žena drugu ženu. Sjetite se toga prilikom sljedeće rasprave o zapošljavanju ili unaprjeđenju, jer ova činjenica sigurno igra ulogu u objašnjenju većeg broja muškaraca na menadžerskim pozicijama ili spolne nejednakosti u plaćama!

Gdje su granice laganja

Jedan od vodećih stručnjaka za laganje je gospodin Dan Ariely, psiholog na Sveučilištu Duke. On je sa suradnicima proveo niz eksperimenata u kojima je ispitanicima dan test s dvadeset jednostavnih matematičkih problema. Trebali su riješiti što više zadataka u pet minuta, a bili su plaćeni ovisno o broju točnih odgovora. Nakon isteka roka trebali su papir na kojem su rješavali zadatke izrezati u rezaču papira i nakon toga prijaviti broj točnih odgovora. Listovi, naravno ;), nisu bili stvarno izrezani pa se moglo provjeriti hoće li govoriti istinu. Mnogo je ispitanika lagalo, ali to nas sada već ne bi smjelo iznenaditi. Prosječno su rješavali 4 zadatka, a prijavljivali su 6. Ali zašto nisu lagali puno više? Ovakvi se rezultati pouzdano ponavljaju u mnogim kulturama, a ispitanici ne lažu više čak ni kada se svota ponuđena za točne odgovore znatno podigne. Ljudi dakle imaju priliku ukrasti mnogo novca, ali oni varaju samo malo. Nešto nas, barem većinu nas, priječi da lažemo do kraja. Razlog tome je naravno i u činjenici da nitko ne želi sebe vidjeti kao lažova jer nas je društvo naučilo poštenju kao vrijednosti. Većina nas ima granicu do koje je spremna lagati, a koja je vrlo često određena društvenim normama, odnosno vrlo često prešutnim konsenzusom, poput onog da je u redu kući odnijeti nešto uredskog pribora s posla ili na uredskoj kopirki pomoći djetetu sa školskom zadaćom. Ali možda postoji i evolucijski razlog za limiter laganja.

Zašto vjerujemo lažovima

Zamislite skupinu naših predaka nedugo nakon pojave jezika, ali prije pojave laganja. Sve što kažu je istina i nitko nema razloga ne vjerovati drugima. Ubrzo nakon toga jedan posebno domišljat pripadnik otkriva laganje. Ta sposobnost upravljanja drugima bez uporabe fizičke sile zasigurno mu donosi prednosti u natjecanju za resurse, od hrane do seksualnih partnera. Velika je sličnost u tome s razvojem strategije varanja u životinjskom svijetu, poput kamuflaže. I danas, ako želite nečiji novac mnogo je lakše lagati im nego ih lupiti po glavi ili opljačkati banku. Ubrzo se ta vještina prenosi na buduće naraštaje i laganja je sve više jer onaj tko laže više, više i profitira. Postavlja se pitanje zašto drugi vjeruju kada netko laže. Kad ne bismo imali povjerenje u ljudsku komunikaciju bili bismo paralizirani kao pojedinci i društveni bi odnosi prestali. Relativno puno dobivamo od povjerenja ,a relativno je mala šteta ako nas netko povremeno prevari. Ali kada osoba pretjera s laganjem do te mjere da cijena vjerovanja postaje veća od koristi (danas bismo takve nazvali patološkim lašcima) … drugi pripadnici odbijaju surađivati s tom osobom što je za naše pretke često predstavljalo smrtnu presudu. Nekoliko stotina tisuća godina evolucijske čarolije kasnije i imamo, u našim umovima, limitere laganja! Možemo reći da lažemo točno onoliko koliko možemo bez da nam ljudi prestanu vjerovati. Ili gledano sa strane primatelja laži vjerujemo jer nam je isplativije pretpostaviti da osoba govori istinu nego sumnjati u sve što čujemo. Zamislite da se upoznajemo i ja se predstavim kao Sanjin. Nećete početi misliti: „Možda nije Sanjin.“, „Zašto bi rekao da je Sanjin?“… Ljudi ne razmišljaju na taj način. Lakovjernost je, jednako kao i laganje, urođeni dio ljudske prirode!

Laži, prljave laži i Internet

Ako smo inače lakovjerni ne znam kako bih nazvao ono što smo kada se radi o lažima koje potvrđuju naš svjetonazor. Njima ćemo vjerovati čak i kada se suočimo s hladnim znanstvenim činjenicama koje ih opovrgavaju. Ako se pojavi činjenica koja se ne uklapa u vaš okvir, ili je nećete primijetiti, ili ćete je zanemariti, ili ismijati, ili će vas zbuniti, ili ćete je napasti ako je doživite kao prijetnju. Zapravo bilo što prije no što ćete joj povjerovati! Uz malo utjecaja platforme za globalnu komunikaciju na kojoj možete biti anonimni, a ako vam ljudi prestanu vjerovati uvijek možete otvoriti novi profil, lako se stvaraju grupe poput Flat Earth Society (vjeruju da je zemlja ravna), cjepiva uzrokuju autizam (nema znanstvenih dokaza za ovu tvrdnju, a detaljno je proučena), negiranje klimatskih promjena ili pak cijele zbrke koju je proizvela Trumpova predsjednička kampanja na društvenim mrežama. Ono što vam se sviđa i što paše vašem svjetonazoru širite kao požar, a ono što vam se ne sviđa, zahvaljujući algoritmima koji vam nastoje prikazivati „vijesti“ slične onima koje su vam se ranije svidjele, uopće ne dolazite u priliku vidjeti. Najutjecajniji svjetski pretraživač, Google, također prati vaše ponašanje na Internetu i koristi te informacija kako bi selektirao najrelevantnije rezultate za vas osobno kada nešto pretražujete. Na prvi pogled to se čini kao dobra ideja jer tako pretraživač postaje sve točniji, ali nosi i jednu vrlo ozbiljnu nuspojavu. Pripadnici lijevih i desnih političkih opcija mogu pretraživati isti pojam (npr. neki novi porez koji se planira uvesti) a dobiti sasvim različite rezultate. Kada pripadnici radikalnih skupina diljem svijeta upišu terorizam… ti rezultati nisu nimalo slični onima koje dobije uzoran građanin Belgije. Hrvatski i srpski nacionalisti mogu guglati “raspad Jugoslavije“ i pročitati puno mišljenja o tome koja će samo potpirivati neslaganja i nimalo ih približiti razumnom razgovoru oko činjenica! Internet općenito zbližava ljude, ali ovakvi mehanizmi zapravo dodatno razdvajaju najrazličitije skupine u svijetu. Ja bih, osobno, puno bih radije o temi koju guglam pročitao i sukobljena mišljenja prije no što donesem svoj sud čak i ako to znači da ću dok tražim sliku uz ovaj članak morati prelistati više rezultata.

Sanjin Linić, dipl. psih. - HR manager

Sanjin Linić, psiholog i HR manager, upravlja razvojem ljudskih potencijala u više industrija uključujući brendove RESIDENCE grupa, ARENA Bet & Casino i PLAYTRONIC, a često surađuje na raznim projektima s javim ustanovama ili udrugama. U svom radu kao rukovoditelj, edukator i savjetnik podjednako često predlaže inovativna nova rješenja koliko i onu dobru staru krilaticu: "Kaži što misliš i misli što kažeš."

Piše o svim dodirnim točkama psihologije i poslovanja, s naglaskom na teme iz područja ljudskih potencijala, osobnog i profesionalnog razvoja, komunikacije i upravljanja promjenama.

W: www.linkedin.com/in/sanjinlinic