Prijava
Traži
Znanstveno upravljanje je organizirano izučavanje posla, njegova analiza preko najmanjih elemenata, tzv. aktivnosti, i sistematsko poboljšavanje performansi svake od tih aktivnosti. Ne bismo mnogo pogriješili kada bismo ga smatrali pretečom reinženjeringa poslovnih procesa (BPR).
Pojam znanstveno upravljanje, tj. englesku inačicu istog pojma "Scientific Management" skovao je Frederick Winslow Taylor (1856-1915) negdje oko 1890. godine. Zlatno doba znanstvenog upravljanja je vrijeme između 1880. i 1920. godine. Cilj znanstvenog upravljanja bio je iskoristiti raspoloživo, najčešće statističko, znanje kako bi se rad manualnog radnika učinio što produktivnijim. Postoji čak mišljenje kako je F. W. Taylor, zbog ovog porasta produktivnosti, učinio više za položaj manualnog radnika nego dobar dio svih ljevičarskih teoretičara i filozofa zajedno.
Prva primjena
Po F. W. Tayloru, prvi korak ka razumijevanju bilo kojeg posla (danas bismo popularno rekli: poslovnog procesa) je analizirati ga, tj. identificirati njegove osnovne operacije. Svaki se poslovni proces može dekomponirati na poslovne podprocese, tj. na aktivnosti. Nakon toga, svaku je aktivnost potrebno detaljno analizirati (čitaj: optimalizirati) na način da se izbace svi suvišni koraci, te pojednostave, integriraju i automatiziraju svi oni potrebni i nužni. Nakon što je svaka aktivnost optimalizirana, tada ih je potrebno ponovo sve zajedno povezati u logični, izbalansirani i racionalni redoslijed. Kako bismo ovako redizajniranom poslovnom procesu dali određeni stupanj autonomije, potrebno je ugraditi neki od oblika kontrole. Najčešće je to povratna veza (feed-back) ili veza unaprijed (feed-forward).
Na koji je način Taylor koristio znanstveno upravljanje? Prva dokumentirana primjena znanstvenog upravljanja datira iz daleke 1885. godine kada je prvi put znanstveno proučavan i analiziran posao manualnog radnika. Prvi korak ka produktivnijem manualnom radniku je "razbiti" njegov posao na pokrete. Već je rečeno kako "posao" predstavlja ono što danas zapravo nazivamo poslovnim procesom. No, sada je vidljivo i da ono što zovemo "pokret" zapravo predstavlja aktivnost. Potrebno je zabilježiti svaki pokret kao određenu količinu fizičkog napora i količinu potrebnog vremena za njegovo obavljanje. Pokrete koji nisu nužni valja eliminirati. Zatim, sve preostale pokrete valja povezati u logičan redoslijed. Često je najbolji način onaj najjednostavniji mogući, tj. način koji od radnika zahtijeva najmanje fizičkog i mentalnog napora. Na kraju, treba redizajnirati i korišteni alat kako bismo ga prilagodili novom, redizajniranom poslovnom procesu. Primjenjujući već spomenutu metodologiju, Taylor je zaključio kako je osnovni alat manualnog radnika - lopata - potpuno neprikladna, jer je neprikladne veličine i neprilagođenog oblika.
Efikasnost vs. efektivnost
Znanstveno upravljanje je duboko utjecalo na način na koji danas funkcioniraju moderna poduzeća. Upravo je Druckerova primjena znanstvenog upravljanja na primjeru General Motorsa vidljiva u knjizi "The concept of corporation" iz 1946. godine otkrila razliku između efikasnosti i efektivnosti. Efikasnost i efektivnost se često brkaju i smatraju sinonimima, mada između ta dva pojma postoje suštinske razlike. Efikasnost znači raditi stvari na pravi način, dok efektivnost znači raditi prave stvari! Ako je menadžer efikasan, tada radi stvari na pravi način. No, to ne znači kako radi i prave stvari. Slična stvar je i sa efektivnošću. Ako je menadžer efektivan to znači kako radi prave stvari, no to opet ne znači da ih radi na pravi način. Uspjeh u bilo kojoj ljudskoj aktivnosti, pa tako i u menadžmentu, ovisi o umnošku efikasnosti i efektivnosti. Dakle, potrebno je raditi prave stvari na pravi način, ili još bolje: potrebno je raditi izvrsne stvari na izvrstan način!
Vrlo moćna stvar
Taylor je shvatio kako do tada u poduzećima nije postojao profil radnika koji bi proučavao rad drugih radnika na znanstveni način, pa je jednostavno morao stvoriti novo zanimanje. Da bi se uopće moglo stvoriti novo zanimanje, bilo je potrebno odvojiti planiranje i proučavanje poslovnog procesa od njegovog izvođenja. I tako je nastao pogonski inženjer; educiran, često fakultetski obrazovan (danas bismo rekli: metodološki potkovan) radnik u bijeloj kuti i sa štopericom u ruci, čije radno mjesto nije u uredu već u pogonu. Industrijsko inženjerstvo je preteča onog što danas popularno nazivamo radnik znanja, tj. knowledge worker. Primjena štoperice je bio glavni argument svima onima koji su znanstveno upravljanje smatrali "cijeđenjem znoja". Stvar je u tome što je precizno mjerenje vremena glavni preduvjet za njegovo proučavanje, tj. za njegovu analizu i optimalizaciju, jer je to jedini način na koji možemo dobiti činjenice, a ne pretpostavke. Ovo je bit znanstvenog upravljanja: donositi odluke na temelju činjenica! Sljedeća važna stvar kod znanstvenog upravljanja je to što se u raznim tehnikama i metodama zadržalo do danas, jer se na vrlo sličan način može mjeriti produktivnost i svih ostalih zanimanja, bilo da je riječ o administraciji ili čak o top menadžerima. Dakle, upotreba znanstvenog upravljanja nikako nije ograničena samo na produktivnost manualnog radnika. Vrlo je lako rastaviti poslovni proces, npr. izdavanja robe sa skladišta, na pripadajuće aktivnosti. Svaku je takvu aktivnost moguće detaljnije analizirati i po potrebi preoblikovati. Informacijska tehnologija pogotovo omogućava razne načine ponovnog povezivanja tih aktivnosti u novi, integriran i automatiziran poslovni proces. Ukoliko, pak, postotak ostvarivanja zadanih poslovnih ciljeva top menadžmenta uzmemo kao kriterij njegove uspješnosti, tada zapravo primjenjujemo znanstveno upravljanje kao metodu za ocjenjivanje produktivnosti svakog takvog menadžera. Znanstveno upravljanje je vrlo moćna stvar!
"Branje jabuka"
Razlika između efikasnosti i efektivnosti se često opisuje na primjeru branja jabuka. Efikasnost u ovom slučaju znači u što kraćem vremenu ubrati što više jabuka. Efikasnost podrazumijeva savršenu koordinaciju pokreta, izvrsnu ravnotežu i vještinu penjanja po stablu, spretnost i okretnost, minimalan utrošak energije i sl. Efektivnost nema direktne veze s tehnikom branja jabuka. Efektivnost znači prisloniti ljestve uz pravo drvo! Efektivnost znači pronaći rodno stablo. Efektivnost, u konačnici, znači pronaći takvo stablo za koje možda ni ne trebaju ljestve. Sve nas su u školi učili kako trebamo cijelog života biti marljivi, dakle, kako trebamo biti efikasni. Izgleda kako su nas naučili samo pola od onoga što bismo stvarno trebali znati. Nitko nas nije naučio kako trebamo raditi i prave stvari. Nitko nas nije naučio kako nije svejedno u što usmjeravamo svoju energiju, vrijeme, trud, napor, talent ili znanje. Nitko nam nije rekao da je to samo pola posla - nitko nam nije rekao da moramo biti i efektivni! Cijeli naš Jadran može biti vrlo efikasno popunjen, prepun kampova, apartmana i privatnog smještaja, no i vrlo neefektivan, jer su to gosti koji malo troše, tj. gosti koji većinu stvari donose sa sobom. Jedan hotel na Jadranu može biti vrlo efektivan, no, ukoliko je otvoren samo nekoliko mjeseci na godinu, tada je obično i neefikasan. Najbolji odgovor na pitanje zašto nam treba efektivan menadžer, tj. osoba koja zna odvojiti ono bitno od svega nebitnog, je dao Lee Iacccca, dugogodišnji predsjednik Chryslera: "Gospodo, u ovoj državi ne postoji besplatan ručak!" S obzirom kako nema besplatnog ručka, tada nam ne preostaje ništa drugo nego biti uspješnima ili umrijeti od gladi. Kao što smo vidjeli, znanstveno upravljanje nam može biti od velike pomoći kako bismo vrlo lako odvojili bitno od nebitnog, tj., u konačnici, kako bismo i mi zaradili svoj ručak.
Za Croatiabiz.com piše Danilo Popović
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
