Rađamo se cjeloviti, no kako odrastamo suočavamo se s puno životnih izazova, pritisaka i uvjetovanosti, uslijed kojih malo po malo odustajemo od sebe i onoga što jesmo, te se zbog toga često osjećamo neadekvatno, nepotpuno i prazno. To nije ni ugodno niti prirodno, pa svaki čovjek takav osjećaj želi izbjeći.
No kako najčešće ne znamo odakle taj osjećaj dolazi, te pod utjecajem odgoja i kulture (koja nas uči da rješenja tražimo izvan sebe), i nepotpunost koju osjećamo pokušavamo kompenzirati stvarima izvana. Činimo to gomilanjem novca, materijalnih objekata ili drugih nematerijalnih vrijednosti, podsvjesno računajući da ćemo njima vratiti svoju cjelovitost.
No čineći tako samo nakratko smirujemo situaciju. Zadovoljstvo koje smo osjetili kupovinom nove, skupe igračke vrlo brzo splašnjava. Praznina se ponovo počinje manifestirati, i mi iznova osjećamo potrebu za nečim novim. U vlastitoj nesvjesnosti i nedostatku snage da nešto promijenimo, cijelo vrijeme primijenjujemo istu strategiju, i stalno se vrtimo u krug. Rasipavanjem životne energije (a novac je njen transformirani oblik – jer ga jedino njome i možemo stvoriti) na stvari koje nam uopće ne trebaju, stvaramo sebi cijeli niz novih problema (minus na računu, rastuće dugove, i ostalo što je s time povezano). Time dodatno hranimo svoju zabrinutost i strah, a osjećaj nepotpunosti i promašenosti dodatno se pojačava.
Potrošačka industrija, na kojoj je izgrađen cijeli zapadnjački sustav (a čije se vrijednosti i temelji zahvaljujući globalizaciji sve više šire i na sustave koji su im dugo vremena odoljevali) vrlo dobro razumije ovaj koncept. Ona poznaje sve naše slabosti. Veliča ih, te ih na razne načine potiče, jer joj upravo one donose profit. Zahvaljujući njima i opstaje, te njima hrani vlastitu nepotpunost.
Pa ukoliko su vam životna iskustva nametnula osjećaj necjelovitosti (što je u većoj ili manjoj mjeri slučaj kod većine ljudi), neće trebati dugo da vas se uvjeri kako niste dovoljno lijepi, mladi, pametni, zdravi, ili sigurni, što će u vama samo pojačati nemir, i imat ćete potrebu s tim osjećajem što prije razriješiti. Naravno, potrošačka industrija, koja vam je takav osjećaj i stvorila (pojačala), raspolagati će s rješenjem za svaki takav problem.
Takvo rješenje (proizvod ili usluga) trebalo bi vam pomoći da se od njega osjećate dobro (potpuno). No to se neće dogoditi, jer se nepotpunost i dezintegriranost ne mogu razriješiti na ovaj način. Osim toga, potrošačka industrija vam takvo što sigurno neće dozvoliti, jer od vaše necjelovitosti ona živi. Zbog toga će, čim vam pomogne razriješiti s jednom disonancom, u vama stvoriti neku drugu, kako bi vam ponovo mogla ponuditi rješenje i tako se održala na životu.
Ako promislite o svojim potrebama, shvatit ćete da se njihova struktura cijelo vrijeme mijenja. Sasvim sigurno mnoge stvari koje danas koristite, a prije deset godina nisu postojale učinile su život ljepšim i lakšim, i sasvim sigurno ima puno stvari koje na tržištu zadovoljavaju vaše stvarne potrebe. No je li doista tako sa svim stvarima, i živimo li danas zbog svega što posjedujemo doista bolje i kvalitetnije nego prije desetak godina?! Je li vam sve ono što posjedujete u funkciji, i uistinu potrebno, ili vam mnoge stvari samo hrane ego, a pri tome još i zatrpavaju prostor, sprječavajući protok energije, i drže vas na mjestu?!
S nekim od tih objekata možda ste identificirani, neki od njih su možda prešli i u ovisnost, a vas pretvorili u automate....
Potrebe koje vam je netko drugi nametnuo počinju upravljati vašim životima, i umjesto vas samih određuju kako ćete živjeti. Ako te potrebe, zbog ograničenih resursa i sve manje kupovne moći niste u stanju zadovoljiti, u vama se javlja još veće nezadovoljstvo, a osjećaj nepotpunosti još se više produbljuje. Potrebe koje je netko drugi umjesto vas kreirao tako postaju taoci vaše sreće!
Jedini način da se svemu tome oduprete jest da spoznate svoje stvarne vrijednosti i osvjestite svoje stvarne potrebe. Kada to učinite, prestat ćete svoju energiju i svoje resurse rasipavati na stvari koje vam ne trebaju, popravit ćete stanje na računu i imat ćete više novaca za ono što vam doista treba. Počet ćete se bolje osjećati, imati ćete više samopouzdanja i vjere u život, te postati imuni na provokacije polja konzumerizma.
No da biste to mogli, morate preusmjeriti svoju pozornost iz vanjskog, materijalnog svijeta (za koji je većina ljudi uvjerena da je jedina dimenzija obilja), na suptilni svijet vaše nutrine, te svoju cjelovitost početi graditi iznutra.
Jer obilje - materijalno ili nematerijalno prije svega kreće iz vas samih.
Takav proces nije uvijek lagan, pa mu se mnogi ljudi podsvjesno odupiru...No ako uistinu želite živjeti bolje i kvalitetnije, te iskusiti obilje - i ono materijalno, i nematerijalno, drugog puta do takvoga stanja nema. Jer život nas u svojoj brutalnosti svaki dan sve glasnije opominje da je krajnje vrijeme da preispitamo način na koji živimo i nešto iz temelja promijenimo.