Imate izvrsnu ideju za posao? Sigurni ste da bi ju tržište dobro prihvatilo, točno znate i sve što trebate napraviti da biste ju realizirali, ponekad i godinama o njoj razmišljate, no nikako da se pokrenete i provedete ju u djelo. Možda ste se i upustili u projekt, doveli ste ga do kraja, i svoj proizvod samo trebate plasirati i naplatiti, pa iako ste od početka bili uvjereni u njegovu kvalitetu, odjednom ste počeli sumnjati, i nikad niste napravili taj zadnji korak. Ili je iznenada nešto pošlo po zlu i cijeli je vaš trud pao u vodu... Nije nimalo čudno što ste se nakon toga osjećali neuspješno, izuzetno nezadovoljni sami sobom, čak i više nego da se nikad niste ni upustili u poduhvat.
Nema ničeg fatalnijeg po čovjekovu osobnost, od napola završenih poslova
D. L. George
Jeste li se ikad zapitali zašto se sve to događa? I kako je moguće da nekim ljudima naprosto sve ide od ruke, dok drugi, unatoč inteligenciji, obrazovanju ili napornom radu stalno negdje zapinju?
Uvjerenja određuju naš uspjeh
Uspjeh u svim segmentima života, pa tako i u poslu ovisi o potisnutim uvjerenjima koja imamo o sebi samima, ali i svijetu i životu općenito. Ona su posljedica specifičnih životnih okolnosti i formiraju se promatranjem ponašanja roditelja, njihovih stavova i pristupa životu, a posebice njihovog odnosa prema nama. Zaključci do kojih dolazimo u tim, najranijim godinama života i percepcije koje temeljem toga formiramo postaju dio naše podsvijesti – našeg automatskog operativnog mehanizma, te nas, bez da smo toga svijesni u većini slučajeva prate tijekom cijelog života, određujući time kompletnu našu realnost.
Ukoliko smo kao djeca odrasli u obitelji teškog materijalnog stanja, promatrajući roditelje kako se muče i nikad ne uživaju u rezultatima svoga rada, te nam je i samima puno toga bilo uskraćeno, u odrasloj dobi naša će podsvijest konstantno odbijati prihvatiti iskustvo imanja, jer se takvo što ne uklapa u ono što smo kao djeca naučili. Ukoliko i uspijemo realizirati cilj koji smo si postavili, biti će to uz jako puno uloženog truda, pa ćemo na kraju umjesto očekivanog zadovoljstva i ispunjenosti osjećati umor i iscrpljenost, i biti ćemo dugo vremena nesposobni ući u nove poduhvate. Novostečenu poziciju najčešće nećemo moći zadržati, ili nam takva nova pozicija neće bitno unaprijediti kvalitetu života, već ćemo i dalje, unatoč materijalnim mogućnostima ostati živjeti u istim ili sličnim okolnostima u kojima smo živjeli prije realizacije cilja, u skladu s onime na što smo kao djeca navikli.
No zbog inkodiranih uvjerenja da nešto ne možemo ili da za to nismo sposobni, svoje ciljeve najčešće nikad nećemo uspjeti realizirati, već će oni trajno ostati na nivou želja. Teško ćemo se motivirati da nešto napravimo ili provedemo do kraja, jer ćemo se podsvjesno htjeti zaštititi od ponovnog iskušavanja iste boli koju smo osjećali kada su nas roditelji kritizirali kada nismo zadovoljili njihove standarde ili kada nešto nismo učinili u skladu s njihovim očekivanjima. Koliko god to čudno zvučalo sami ćemo svojom podsviješću utjecati na događaje i situacije koje će nas spriječiti da se izložimo kritici (klijenata, poslovnih partnera, ili tržišta općenito). Iznenadni financijski problemi zbog kojih projekt nećemo moći financirati, neočekivane obiteljske situacije koje će nam preusmjeriti pozornost, pa i ekonomska kriza uslijed koje ćemo izgubiti tržište biti će dobar izgovor za naš ego, no zapravo ćemo sve te situacije sami kreirati, i time sabotirati svoj uspjeh. No sa svakim neuspjehom naša će uvjerenja da nismo sposobni još više jačati, a svaki idući pokušaj da se pokrenemo ili da u nečemu ustrajemo biti će teži. Ovo objašnjava zašto većina ljudi svoje dobre ideje nikad ne realizira do kraja, već se, ni sami ne shvaćajući zašto zadržavaju unutar vlastitih okvira, te ista ili slična iskustva i slične unutarnje konflikte proživljavaju cijeli život.
Ipak, određeni, mali broj ljudi svojim svjesnim naporom uspijeva nadvladati ograničavajuća iskustva iz djetinjstva, te svoje granice tijekom života pomaknuti. No to se događa samo onima koji su spremni prihvatiti činjenicu da se moraju mijenjati, onima koji u taj proces uđu s punom svjesnošću, te u njemu ustraju. Takvi ljudi nakon što osvijeste svoja početna ograničenja, i nakon što s njima dokinu postaju kreatori vlastitog života, te obično bilježe puno veća ostvarenja od ljudi koji kroz ovakve procese nisu morali prolaziti. Milton Erickson, Eleanor Roosevelt, Winston Churchill, te mnogi drugi, koji su ostavili tragu u povijesti to i potvrđuju.