Koliko ste puta odustali od neke zamisli jer ste pomislili da to nije ostvarivo, nije za vas, da vi to ne možete? Koliko puta ste našli neko novo rješenje, samo zato što ste vjerovali da mora postojati i niste željeli odustati ili ste nešto učinili samo zato da pokažete da možete?
Što nam je važno?
Danas često možemo čuti kako u društvu više „nema vrijednosti“ ili kako je netko osoba kojoj „vrijednosti nisu važne“. Što to znači? Koje su to vrijednosti kojih više nema i zašto žalimo za njima? Možemo li uopće biti bez vrijednosti?
Naravno da ne! „Vrijednost“ znači ono što nam je važno, do čega nam je stalo, ono što rađa dobrim osjećajem. Kad bismo bili bez vrijednosti to bi značilo da nam baš ništa nije važno. A svi znamo da nije tako.
Štoviše, postoje određene „vrijednosti same po sebi“. To su stvari oko kojih će se većina ljudi vrlo lako složiti da su važne i da ih treba „njegovati“. Takve su vrijednosti primjerice ljubav, sloboda, zadovoljstvo, uspjeh, odgovornost, poštenje, jednakost, suosjećanje ...
Pa što onda mislimo kad kažemo da više „nema vrijednosti“? Nesporazumi nastaju kad vrijednosti (koje su apstraktne) treba provesti u djelo.
Uspjeh – što je to?
Uzmimo za primjer vrijednost koja je vrlo česta u biznisu – USPJEH. Poznajete li koga tko se upustio u biznis, a da pri tom ne želi postići uspjeh? Vjerojatno ne, jer upustiti se u posao ako vam uspjeh nije važan siguran je put prema propasti.
Iako nam je „uspjeh“ zajednička vrijednost, možemo se jako razlikovati u mišljenjima kako uspijeti, i što je za uspjeh potrebno.
Neki vjeruju da je uporan i marljiv rad sigurna staza prema uspjehu. Drugi vjeruju da je uspjeh stvar sreće, a sreću ili imate ili nemate. Treći vjeruju da su za uspjeh nužna poznanstva i veze, jer ne poznajete li „prave ljude“ ništa od uspjeha ...
Hoće li se svi ti ljudi ponašati jednako, hoće li jednako zdušno raditi i raditi iste stvari?
Tim gore po činjenice
Uvjerenja, tj. ono što smatramo istinitim, točnim, uvelike određuju našu stvarnost. Vjerujete li u nešto svim svojim bićem, dat ćete sve od sebe, i više od toga, da dokažete da ste u pravu. Jer, ako išta, volimo biti u pravu. Katkad, baš poput Hegela, čak i kad činjenice govore suprotno.
Ono u što ne vjerujemo ne možemo vidjeti čak ni kad nam se nalazi ispred nosa. Koliko puta vam se dogodilo da nekog uvjeravate u nešto što je vama očito, nabrajate primjere, pokazujete rezultate – da biste na kraju dobili odgovor „nisi u pravu“?
Ipak, „naša istina“ najviše utječe na nas same. I zato, sljedeći put kad se nađete pred nekom preprekom, kad vam se čini da ne znate kako dalje – upitajte sami sebe što mislite o tome, što vjerujete. Posebno obratite pažnju na onaj slavni „ali“ jer obično se iza njega kriju prepreke. Dobro je znati da su te prepreke najveće upravo u našim vjerovanjima, i kad ih jednom prepoznamo možemo krenuti nekim drugim smjerom.
Vjeruješ li da možeš, ili vjeruješ da ne možeš - u pravu si!
Srijeda, 25.05.2011.