Yuppie - Robovi trendova

Tko su u stvari yuppie? Obično tim pojmom obilježavamo druge, a sami ga s gnušanjem odbacujemo.

Novac donosi sreću
Ovaj pojam je tijekom godina dobio negativnu konotaciju i danas se koristi uglavnom da bi se nekoga uvrijedilo. Gledajući analitički, nije posve negativan jer imanentno ocrtava mladu uspješnu urbanu osobu koja ima utjecajan stil života i dolazi iz srednje ili više društvene klase. Yuppie (engl. young urban professional) su se prvi puta pojavili u Velikoj Britaniji početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Tipičan yuppie tog vremena vozio je Porsche, imao mobitel veličine cigle i dizajnersko odjelo. Svoju uspješnost u poslu voljeli su dokazivati putem materijalnih stvari, a uostalom to im je bilo i mjerilo vrednovanja drugih ljudi. Kako bismo razumjeli smisao njihovih života mogla bi nam poslužiti misao francuskog pisca Alberta Camusa: "Smatrati da netko može biti sretan bez novca vrsta je duhovnog snobizma". Do dan danas slika se nije pretjerano promjenila, ali je postala složenija. Njihovo određenje nije više vezano samo uz Porsche ili mobitel već i uz mnoge vrednije, ali i bezvrednije stvari - kao što su mjesto izlaska, hotel u kojem se provodi godišnji odmor, ljudi s kojima se komuncira, teme razgovora... Pojednostavljeno, pojam se rasplinuo te su granice postale vrlo nejasne. Izvorno pozitivno određenje da se radi o novoj vrsti ljudi koja se ne boji izazova u biznisu i postiže uspjeh napornim radom danas je uglavnom samo izlizana fraza. Uglavnom, današnji yuppiji su postali imitatori uspješnih ljudi, i to najčešće loši imitatori (vic o Billu Gatesu u okviru to zorno prikazuje). Jednodimenzionalnost je ono što ih u potpunosti karakterizira. Robuju određenim pravilima te temeljem njih ljude slažu u ladice. Oni imaju svoj sustav. To što sustav nema utemeljenja u stvarnosti manje je bitno. Jer ako je društveno prihvaćeno, onda je jedino i istinito, smatraju yuppiji.

Otpori u Americi
Yuppiji posebno iritiraju one koji smatraju da ne spadaju u taj milje. Razlozi su raznoliki. Njihovo pretjerano trošenje novca na nove modne trendove, opčinjenost automobilima koji postaju statusni simbol, način života u kojem je sve isplanirano u tančine... U Americi u kojoj su yuppiji krajem 80-ih te početkom 90-ih dodali jednu novu dimenziju koju poznajemo i danas, taj je otpor i ponajviše izražen. Tamo je naime u nedostatku aristokracije izgrađena hijerarhija financijskog kapitala koja putem spomenutih materijalnih vrijednosti omogućava osjećaj pripadnosti eliti. Upravo takvo klasificiranje nailazilo je i nailazi na brojne osude. Primjerice, postoji internet stranica u San Franciscu pod nazivom Yuppie Eradication Project (projekt istrebljenja yuppija www.infoshop.org/ myep.html), čijim je autorima cilj konstantna borba protiv životnog stila koji oni nameću. Kako navode - "njihov način života mora biti eliminiran, jer u slučaju da to ne učinimo - naše susjedstvo, naši gradovi i cijeli planet bit će uništeni. Kada se dugogodišnji stanovnici San Francisca započnu izbacivati iz kuća kako bi na njihovim mjestima iznikle vile u kojima će živjeti yuppiji, onda je vrijeme za zajedničko organiziranje i direktnu akciju". Srećom, ovakve agitacije ne rezultiraju masovnim sukobima, ali su pojedinačni ekscesi neizbježni. Ipak, najveću kritiku yuppijima uputio je američki pisac Bret Faston Ellis u knjizi "Američki psiho" prema kojoj je kasnije snimljen i film. Serijski ubojica Patrick Bateman koji uživa masakrirajući žene mladi je uspješni čovjek koji radi na Wall streetu. S obzirom da mu smisao života čine isprazne stvari kao što je primjećivanje i komeniranje načina oblačenja drugih ljudi (Ellisovi opisi u knjizi su zamorni i dugački, ali daju jasnu sliku tamošnjeg miljea) ili kontinuirano dokazivanje putem takmičenja s drugim yuppijima (do krajnosti je dovedena histerična opsesija oko kvalitete vizitki), glavni lik gubi osjećaj za stvarnost i stavlja se u ulogu malog boga koji bez ikakvog povoda ubija kad god mu se prohtije. Istovremeno, njegov yuppie background garancija je da nitko neće posumnjati da je on počinitelj užasnih zločina, a nezainteresiranost njegovih kolega za njegovo ponašanje (na kraju i za priznanje) govori o uzaludnim i izgubljenim životima koje oni žive.

Suočenje sa stvarnošću
Jasno je da nisu svi yuppiji kao Patrick Bateman. To je ipak najgora moguća opcija. Isto tako nisu ni svi yuppiji tako uspješni, što stvara sljedeći problem. Obično se radi o osobama između 20 i 40 godina starosti koje su vrlo ambiciozne. Neki od njih uspiju realizirati svoje ambicije te onda postaju manje agresivni i manje beskrupulozni u svojim akcijama. Međutim, neki ne uspijevaju u svojim planovima nakon čega zapadaju u krizu srednjih godina. S obzirom da su svojim karijerama posvetili veliki dio života, počinju se pitati o smislu svog života. Nije rijedak slučaj da su u stalnom nastojanju praćenja modnih i životnih trendova postali i robovi kredita. Njihov frenetičan način života može izazvati razne bolesti, uglavnom psihičke. Tako prema nekim istraživanjima kronični umor (engl. chronic fatique svndrome - CFS) posebno pogađa yuppie. Manifestira se putem depresije, histerije ili čak hipohondrije, a yuppiji koji su podlegli CFS-u dobili su i nadimak Yuppie Flu. S obzirom da yuppiji imaju malo vremena, obitelj im je u drugom planu. Oni koji su ipak izdvojili nešto vremena između dva posla za utemeljenje obitelji, nametnuli su im i svoj način života koji je teško izdržati. To se posebno vidi u tome što korporativne vrijednosti donose u svoj dom. Iako su uglavnom konzervativnih životnih stajališta, njihova okolina je obilježena gomilom nepisanih pravila (pripadnost golf klubu, poslovni ručkovi, odlazak u koktel i sushi barove...). Kada podvučemo crtu pod sve navedeno, neminovan je zaključak da su yuppiji proizvod vremena u kojem živimo. Trka za većom produktivnošću i profitom ne bi bila moguća bez ovakvog tipa ljudi. Isto tako jasno je da su dobar dio tih ljudi pozeri. Vjerojatno su se mnogi prepoznali u dijelu navedenih osobina, što naravno ne znači da su yuppiji. Kao što je i rečeno na početku, teško je odrediti tko je yuppie, pogotovo danas kada neke od navedenih osobina postaju nužnost za normalno funkcioniranje u poslovnom svijetu. No ipak, na svakom od nas je da odredimo životna pravila i pokušamo živjeti kako bi bili zadovoljniji, a ne kako bi robovali samo jednom prioritetu.

Vicevi o yuppijima

  • Kako yuppie izražava zahvalnost? - U zatvorenoj sobi nakon četiri čaše viskija.
  • Što je idealan posao za yuppija? - Šesteroznamenkasta plaća u dolarima pri čemu za sve što pođe loše mogu okriviti podređenog ili nadređenog.
  • Što su yuppiji naučili od Woodstocka? - Da izgrade jače ograde.
  • Vjeruju li yuppiji u Boga? - To ćete ih morati pitati kada budu na samrti.
  • Je li Bill Gates yuppie? - Samo yuppijima.
  • Vole li yuppiji sushi? - Jedino, ako si mogu priuštiti da ga serviraju na zabavama.

Za Croatiabiz.com piše Goran Pivarski.

Tagovi: trendovi, ambicije
Utorak, 05.01.2010.