Prijava
Traži
Raditi s ljudima kao novinar, po meni znači biti diplomatičan, nepristran, objektivan, sa svima posao napraviti najbolje što mogu i svaku priču napisati tako da čovjeka i njegov biznis prikažem u pravom svjetlu.
Izbjegavamo one na koje ne možemo računati
Tu su i osobe s kojima surađujem na nekim vlastitim projektima, tako reći partneri. Neke sam izabrala sama, a drugi su „nametnuti“ spletom okolnosti. Svi se mi (i oni i ja) trudimo prikazati kao profesionalci koji su najbolji u onome što rade i koji svoj posao doživljavaju ozbiljno i savjesno. No, riječi koje govorimo su jedno, a stvari koje činimo nešto posve drugo.
Možda su vam namjere najbolje, ali ako radite i nešto od ovoga poslovni suradnici će vas ubrzo svrstati u skupinu ljudi s kojima ne vole surađivati.
-
Ljudi koji zaboravljaju, ne poštuju rokove i neorganizirani su
Svi mi imamo prioritete, a djeca su sigurno onaj najveći. Ako besplatno dobivate reklamu svog biznisa i uz tekst trebate još poslati sliku, no niste to stigli napraviti u zadanom terminu jer vam je dijete bolesno, to je sasvim u redu i novinar će vjerojatno imati razumijevanja. Iako vaši šefovi i kolege možda nemaju, kada javite ovakvu vijest, novinar će vas pričekati. Ali neće vas čekati tjedan dana (osim ako ste završili u bolnici s djetetom), niti je pristojno ne javiti se i ne poslati nikakvu obavijest, nego pustiti ljude da vas čekaju.
Rokovi i poštovanje vrlo su bitna stvar u novinarskom svijetu, pa ako vas već netko promovira, potrudite se pokazati minimum profesionalnosti i to tako da ne kasnite na intervjue (ili se zaboravite pojaviti), ne odgađate javljanje u nedogled i ne ispunite što ste obećali jer idući put se nećete naći na listi kontakata, već će to možda biti vaš kolega iz iste branše koji je bio puno ljubazniji i odgovorniji.
-
Oni koji zabijaju „nož u leđa“
Tu ne mora u vašim leđima uvijek biti sjekira, može se naći i mali nožić, ali svejedno nije ugodan osjećaj i od takvih ljudi svi bježe. Svi osuđujemo „zabijače noževa“ i zgražamo se nad njihovim postupcima, ali tko su onda oni, kad smo svi mi drugi protiv takvih igrica u poslovnom svijetu? S vremena na vrijeme zato je dobro preispitati sebe i svoje postupke.
Kako se odnosite prema drugima? Jeste li im pomogli nakon što su oni pomogli vama i vratili im uslugu? Jeste li nekom obećali pomoći pa ste to zaboravili jer ste imali previše vlastitog posla i time nekoga uvalili u nevolju? Širili ste ružne glasine o nekom suradniku? Preuzeli tuđe zasluge? Obećali nekome ekskluzivu pa onda to dali drugome unatoč prijateljskoj povezanosti, jer biznis je ipak biznis?
No, kada bi vam netko vratio istom mjerom, onda bi vam to bilo više od biznisa i osjećali biste da je to jako osobno. Ono što mi je posebno fascinantno jest da sam imala prilike upoznati nekoliko osoba koje su mi ispričale tužne priče o tome kako ih je netko razočarao i zabio im nož u leđa. No, provodeći vrijeme s njima, shvatila sam da njihovo ponašanje u nekoliko situacija odgovara upravo onome na što su se i sami žalili. Zanimljivo.
-
Oni koji ne plaćaju i „muljaju“ o tome
Kada trebate dobiti novac, znate koliko vam je to važno, no ako se netko drugi brine oko novca kojeg treba dobiti od vas, onda je najčešće „pohlepan“, „samo ga zanimaju novci“, „navalio je na pare“, pa se nađu tu mnogi neugodni epiteti. Novac je svima bitan i on i jest krajnji cilj samog biznisa i također "točka na i" da je posao profesionalno i uspješno obavljen, zato oko toga nema i ne treba biti previše filozofije.
Svi želimo biti plaćeni jer da ne želimo onda ne bismo radili, već bi volontirali. Ako se netko obveže platiti, druga strana ne želi čuti o „ostalim nematerijalnim benefitima“ koje je dobila, poput iskustva, besplatne promocije, kontakata. Ne, to nije bitno, ako je početni dogovor uključivao novac.
Ako ste nekoga angažirali ili s nekim surađivali, potrudite se za tu osobu osigurati budžet. Priče o tome „kako nisu platili ni vas, pa niti vi ne možete platiti“ malo će koga zanimati, a vjerojatno vam neće niti vjerovati. Odugovlačenje s isplatom u nadi da će netko jednostavno poludjeti i da će mu postati neugodno zvati i pitati za svoj novac također nije dobra varijanta jer se glas o poslodavcu, suradniku ili kolegi koji ne plaća vrlo brzo širi.
-
Hvalisavci i pametnjakovići
Lijepo je biti ponosan na svoja postignuća, ali sve ima svoje granice. Uvjerenja sam da su oni najpametniji ljudi u stvari najjednostavniji i da ne moraju imati puna usta hvale za same sebe jer će vrijeme pokazati koliko vrijede. U redu je biznis i svoje zamisli prezentirati kao nešto super, najbolje i najkreativnije, no ne zaboraviti napomenuti da iza svega stoji tim, da niste sami zaslužni za sve, da vam početak svake rečenice nije „ja“.
Mnogi ljudi se osjećaju bolje ako stalno ističu svoje obrazovanje i hrpu prestižnih škola koje su završili i sve je to u redu u normalnoj količini dok superlativi o samom sebi ne preuzmu cijelu konverzaciju. Najteže je raditi s ljudima koji su najpametniji, toliko pametni da nisu u stanju neku stvar opisati tako da bude svima jasna i razumljiva, već samo ostalim superpametnim i supertalentiranim ljudima.
No, zatrebamo li suradnika ili izjavu, sigurno nećemo podići slušalicu i okrenuti broj osobe koja će se hvaliti bez „kraja i konca“, već nekoga tko će nam dati suvislo mišljenje koje ćemo moći upotrijebiti.
Vijest je preuzeta sa portala www.womwninadria.com
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
