Achille Castiglioni - Čarobnjak iz susjedstva

Da li bi dizajner trebao poslušno slijediti najnovije trendove, arogantno nametati svoj vlastiti stil ili pak, nešto sasvim drugo?

Danas se dizajn često stavlja u isti koš s marketingom, a katkad se smatra tek jednim od marketinških alata. Međutim, dizajn i marketing u tvrtki često će se naći na potpuno suprotnim polovima. Jedna je od dužnosti marketinga da kroz istraživanja, testiranja fokus grupa i praćenje trendova pokuša odstraniti rizik i predvidjeti nepredvidljivo (da li će proizvod uspjeti na tržištu ili ne). S druge strane, dizajner je obrazovan da razgrće naslage nebitnog i suvišnog, pronikne u bit problema te zatim ponudi novo rješenje, oslobođeno stereotipa, prilagođeno tehnologiji i ljudskim potrebama. Inovacija, međutim, često predstavlja i rizik. U najboljem slučaju, takav pristup dovesti će do uspješnih novih proizvoda kojima će tvrtka osigurati vodeću poziciju na tržištu i imidž kreatora trenda.

Glavna kompomenta dizajna
Talijanski dizajner i arhitekt Achille Castiglioni (1918.-2002.), dugogodišnji profesor na milanskom Politecnicu, inzistirao je na dosljednoj primjeni metoda rada, te prije svega, na kvalitetnoj analizi koja mora prethoditi svakom dizajnu. Dizajner prilikom oblikovanja novog proizvoda mora utvrditi tzv. glavnu kompomentu dizajna. Katkad je to novi pomak u tehnologiji. Castiglionijev Luminator (tvrtka Gilardi & Barzaghi, 1955., Arform 1957. i Flos iz 1994. g.) bio je inspiriran novim reflektornim žaruljama koje su se pojavile na talijanskom tržištu. Danas često kopirani poklopci na bočicama za ulje i ocat Acetoliere (Rossi & Arcandi, 1980. i Alessi od 1984. g.) rješavaju problem odlaganja masnih čepova pri serviranju. Pričvršćeni su za grlić i pažljivo balansirani te se, pri korištenju, sami otvaraju i zatvaraju. Achille Castiglioni dizajnirao je stolice, rasvjetna tijela, setove pribora za jelo, telefone i usisavače. Kreirao je duhovite, paradoksalne predmete, ali i anonimne predmete proizvedene u milijunima primjeraka. Teško je naći zajedničku stilsku karakteristiku te eklektične skupine proizvoda. Castiglionijev dizajn nema ekspresivne formalne karakteristike niti slijedi manifeste. Poetika njegovog dizajna suptilnija je, uočljiva tek analizom svakog pojedinog predmeta: poveznica Castiglionijevih predmeta nije vjernost nekom stilu već posvećenost metodi rada. Achille Castiglioni je proces dizajna izjednačavao s rješavanjem problema i zadovoljavanjem ljudskih potreba. Katkad su te potrebe bile virtualne, tj. otkrivene tek nakon što su zadovoljene. Stolac Sella (1957.) sastoji se od biciklističkog sjedala metalnom cijevi učvršćenog na bazu polukugle. Inspiriran je Castiglionijevom potrebom da se kreće ili barem aktivno sjedi dok razgovara na fiksni telefon. Achille Castiglioni posjedovao je rijetku, za dizajnera izuzetno važnu, sposobnost promatranja svijeta uvijek svježim očima, iskrenu zainteresiranost za ljude i poštovanje prema okolini. Da li će novi predmet donijeti poboljšanje za čovjeka i okolinu? Da li je taj predmet doista potreban ili će tek dodatno zagaditi već pretrpan okoliš? Paradoks je česti element Castiglionijevih rješenja. Neočekivanost tjera čovjeka da vidi umjesto da gleda, da primjeti predmet koji je dotada uzimao zdravo za gotovo. Kroz upotrebu paradoksa Achille Castiglioni dijelio je s drugima svoju začuđenost svijetom.

Snaga malih proizvođača
Nakon II. Svjetskog rata Italija je morala ponovo izgraditi svoju industriju. Za razliku od Finske, koja je ekonomiju zasnivala na velikim tvornicama (čijim je proizvodima plaćala ratnu odštetu SSSR-u), Italija je investicije dobivene kroz Marshallov plan usmjerila na male obiteljske tvrtke. Kapital, nove tehnologije i materijali razvijeni tijekom rata za potrebe ratne industrije, te snažna obrtnička tradicija, stvorili su novu generaciju malih proizvođača spremnih na eksperimentiranje i suradnju s dizajnerima. Achille Castiglioni odmah nakon rata pridružio se braći Liviu i Pier Giacomu, također arhitektima, u njihovom milanskom studiju. Manjak arhitektonskih poslova natjerao ih je da se koncentriraju na dizajn namještaja, rasvjete i uredske opreme. Livio je napustio studio 1952. a Achille i Pier Giacomo nastavilu su suradnju do Pier Giacomove smrti 1968. g. Achille je bio među osnivačima milanskog Triennala, nagrade Compasso d'Oro i ADI-a (Association of Industrial Design). Achille Castiglioni radio je s malom grupom pažljivo odabranih proizvođača. Kroz dugogodišnju suradnju stvorena je atmosfera međusobnog povjerenja u kojoj su proizvođači bili spremni preuzeti rizik i ulagati u nove proizvode. Castiglionijeva najdugotrajnija i najkvalitetnija suradnja bila je s Flosom, talijanskim proivođačem rasvjetnih tijela, za kojeg je razvio desetke inovativnih proizvoda. Jedan od najpoznatijih je podna svjetiljka Arco (1962.), i danas često viđena u vrhunski uredenim interijerima. Metalna kugla na predimenzioniranoj metalnoj cijevi poput ulične rasvjete baca svjetlost gotovo 2,5 metara daleko od svoje mramorne baze.

Opus Achillea Castiglionija
Sam Castiglioni dijeli svoj rad na nekoliko grupa. Ready-Made predmeti, predmeti koji kao polazište koriste već postojeće proizvode i stavljaju ih u drugi kontekst, uključuju već spomenuti stolac Sella, te stolac Mezzadro i svjetiljku Toio izvedenu iz automobilskog svjetla. Mezzadro (1957.) koristi masovno proizvedeno plastično ili aluminijsko sjedalo za traktore pričvršćeno na drvenu bazu metalnom oprugom. Mezzadoro ne stari, kao sjedalo se uvijek koristi najnovije traktorsko sjedište na tržištu. Grupu redizajniranih predmeta čine tradicionalni proizvodi koji su obnovljeni ili usavršeni da bi odgovarali novim potrebama ili tehnološkim mogućnostima. Među njima je, u Castiglionijevoj izvedbi složiv, klasični kavanski stolić Cumano (1979. g.). U grupu minimalističkih predmeta spadaju rasvjetno tijelo Luminator i pepeljara Spirale. Snoopy i antropomorfni stereo RR 126 ekspresionistički su predmeti, dok su usisavač Spalter i prekidač VLM integralni projekti. Upravo Castiglionijev odnos prema ovom posljednjem, rasvjetnom prekidaču VLM, najbolje ocrtava njegov pristup dizajnu. Ovalni plastični prekidač, česti dio raznih svjetiljki, proizveden je u 15 milijuna primjeraka. Individualist, sretan što može služiti drugima, ozbiljan istraživač uvijek spreman na šalu, zvijezda dizajna koju najviše veseli uspjeli anonimni proizvod, Achille Castiglioni je dizajner kojeg vole dizajneri.

Za Croatiabiz.com piše Koraljka Vlajo, dipl. dizajnerica

Srijeda, 10.11.2010.