Američki san kod nas je sumnjiv posao

Iz američke perspektive problem je Hrvatske u mentalitetu kojemu je pojam poduzetnika i profita negativan, za razliku od SAD-a, gdje je poduzetništvo praktički religija.

U Hrvatskoj nema američkih ulagača, a oni odvažniji zbog te su odluke zažalili.

Kao što je u vrijeme ministra Šukera "rebalans" bio regularna tema ne samo među ekonomistima nego i u kavanskim debatama, danas su to "investicije". Dok Vlada najavljuje rast i oporavak na krilima državnih investicija (zasad bez osigurana financiranja!), inicijative privatnih ulagača - nema.

A pravi rast može doći jedino od privatih ulagača i poduzetnika, što država nikako da shvati. Da pritom ne spominjemo ekonomski dokazanu činjenicu da državne investicije tek u kratkom roku generiraju rast BDP-a, a nakon toga imaju negativan efekt. Vrijeme "new dealova" i "rooseveltovskih obrata" javnim investicijama prošlo je i za daleko bogatije i manje zadužene države nego što je Hrvatska, pa privatna inicijativa nema alternativu. I SAD i Europa prošloga su tjedna poslali jasne poruke Hrvatskoj da se treba trgnuti jer nema puno vremena za popravljanje ulagačke klime. Percepcija među ulagačima toliko je loša da ju je diplomatskim rječnikom američki veleposlanik James Foley nazvao "aktivno neprijateljskom", zbog čega ulagači odlaze u susjednu Srbiju. Zato u Hrvatskoj nema američkih ulagača, a oni odvažniji zbog te su odluke zažalili. Iste su zamjerke austrijskih, njemačkih, danskih ulagača..., uključujući i one domaće. Iz američke perspektive problem Hrvatske je u mentalitetu kojemu je pojam poduzetnika i profita negativan, za razliku od SAD-a, gdje je poduzetništvo praktički religija. Dok poduzetnike i inicijativu kod nas guše administracija, lokalni šerifi, diskrecijske odluke porezne uprave, mutna javna nabava i kruto radno zakonodavstvo, u SAD-u je sustav njima podređen, pa se posao može pokrenuti već sa 10 dolara i u manje od sata. Dobra je stvar da bi se zamjerke ulagača mogle otkloniti relativno lako. Zajednička crta svima jest manjak odgovornosti: lokalne šerife nitko ne poziva na odgovornost kao odbiju projekt, zaposlenike carinske ili porezne uprave nitko ne kazni kad iznenada promijene mišljenje koje investitoru udvostruči trošak. Svejedno je i zaposlenima u nekom tijelu koje izdaje dozvole kad probiju sve rokove... Dok god se ulagači i administracija gledaju preko nišana, svi smo na gubitku. Ulagači će na posljetku dići ruke od Hrvatske i otići (u Srbiju, pokazalo se), no što je s vojskom mladih i nezaposlenih koji nemaju perspektive bez oporavka ekonomije?