Prijava
Traži
Na poslu se svakodnevno susrećemo s brojnim komunikacijskim izazovima. Nekad nismo u prilici reagirati onako kako bismo željeli, jednostavno zbog nedostatka vremena, ali i zbog nedostatka želje da se učini ono najbolje u komunikaciji. Ne mareći za ostvarivanje najboljih rješenja, takvom komunikacijom najčešće ostvarujemo kratkoročan interes, a sve nerazjašnjemo i neriješeno dolazi kad tad na naplatu.
Prečica
Kako bi gore navedeni put zaobišli ili ga u najmanju ruku skratili, trebamo se poslužiti prečicom - asertivnim ponašanjem. Asertivnost (engl. assertive - kojim se tvrdi, dokazuje) je sposobnost da se iskomuniciraju želje i misli na jasan, direktan i neagresivan način. Takvo argumentirano ponašanje u stvari stoji u sredini, između dva pola - agresivnog i submisivnog (podređenog, poniznog) ponašanja. Agresivno ponašanje karakterizira zauzimanje za svoje interese na vrlo direktan način, ali i istovremeno nepriznavanje tuđih prava. Osobe koje nastupaju na taj način, izražavaju vrlo jake emocije, i to vičući, psujući i koristeći geste koje vrijeđaju. Nerijetko u takvim situacijama dolazi i do fizičkih obračuna. Agresivna osoba ovakvim ponašanjem može postići svoje ciljeve, ali ne dugoročno. Naime, nakon nekog vremena oštećena će se osoba pokušati osvetiti, što će nadalje rezultirati novim sukobom. Ovakvo ponašanje bi se moglo nazvati i zakonom ulice i zasigurno mu nema mjesta u poslovnim procesima. Ujedno, osobi koja se nalazi na drugoj strani komunikacijskog kanala daje do znanja da je agresivna, nezrela osoba. Potpuna suprotnost ovakvom izražavanju interesa je submisivno ponašanje. Karakterizira ga izbjegavanje direktne komunikacije i sakrivanje pravih problema "pod tepih". Osobe koje izabiru ovu tehniku u komunikaciji nikada ne započinju razgovore prve; tj. uvijek reagiraju na nečije zahtjeve i želje. Ovo ponašanje ne treba uspoređivati s pasivnim, iako ima neke sličnosti. Naime, pasivno ponašanje poželjno je u nekim situacijama (primjerice, ako neka osoba postane previše agresivna), dok je submisivno ponašanje apsolutno neprihvatljivo u svim vidovima komunikacije. To pokazuje i rezultat submisivnog ponašanja - problem ili konflikt se uspijeva odstraniti na kratko razdoblje, dok dugoročno, submisivna osoba gubi samopouzdanje i istovremeno povećava dozu frustriranosti.
Učenje od djece
Asertivno ponašanje krije u sebi dvije suprotnosti. Njime pokazujemo da smo sigurni u sebe, svjesni svojih prava, te da, ono što je najvažnije, preuzimamo odgovornost za svoje postupke. S druge strane, da bismo to ostvarili, moramo izražavati svoje želje na neposredan i otvoren način, a to je upravo ono što karakterizira ponašanje djece. Dakle, asertivnost je spoj, s jedne strane, shvaćanja naše odgovornosti, a s druge, vraćanja u "dječji vrtić", kada smo znali neposredno izraziti ono što želimo, iako tada nismo bili odgovorni za većinu naših postupaka. Problem je danas upravo u onome što želimo. Ljudi se zbog raznih razloga (zbog straha od gubitka posla, smanjenja plaće, odbacivanja od strane kolega na poslu...) boje izraziti svoje želje. Nekad je teško onome tko od vas traži neracionalno postupanje reći jednostavno "ne", pa nam preostaje izmotavanje na razne načine. Taj proces onda traje predugo i na kraju rezultira sukobom. Ostaje samo gorko saznanje da bi problem davno bio riješen da se odmah upotrijebilo asertivno ponašanje.
Povećanje samopouzdanja
Spoznaja o različitosti ljudskih karaktera i interesa, te zauzimanje za svoje i tuđe interese, može se postići jedino putem asertivnosti. Prvi korak prema tome je em pat ij a s drugim osobama tj. uživljavanje u njihove uloge. Kad pogledate svijet iz perspektive svog kolege ili podređenog ili nadređenog, možda ćete bolje shvatiti koji je pristup najbolji. Oni koji će koristiti asertivnost naići će na još jedan par problema, jer osim slušanja, promatranja i formuliranja poruke, naši postupci su vidljivi i putem gesta. Primjerice, ukoliko naše namjere nisu jasne i iskrene, moguće je da po pokretima tijela ili izrazu lica sugovornik zaključi nešto sasvim drugo, pa će željeni efekt u komunikaciji izostati. Iako je ovaj način komunikacije općenito najproduktivniji, on ipak najviše doprinosi onom tko potiče asertivngst, i to povećanjem samopouzdanja. 'Ujedno se njime daju odgovori kako izbjeći razne podvale i emocionalne ucjene.'
Čitajući gore navedeno, shvatljivo je da se u našem poslovnom okruženju malo tko ponaša asertivno. Netko bi mogao pomisliti da je razlog tome taj što je opisano ponašanje idealizirano, te mu nema mjesta u praksi, već samo ovdje na papiru. Za mnoge ono i ostaje na papiru. Stručnjaci smatraju da postoje tri najčešće barijere prema asertivnosti. Prije svega, mnogi vjeruju da uopće nemaju pravo biti asertivni. Naime, takvim ponašanjem bi mogli ostaviti dojam uobražene osobe. Drugi razlog je strah od asertivnosti, jer takvo ponašanje možda neće naići na odobravanje kolega, što bi, smatraju mnogi, moglo izazvati negativne posljedice. I treći razlog, možda i najvažniji, nedostatak je socijalnih vještini za učinkovito samo izražavanje. Na kraju si može ustvrditi da je granica asertivnosti za mnoge maglovita tj. teško je na samom sebi uvidjeti kad je prijeđena granica asertivnosti. Naizgled očito agresivni ponašanje, za nas bi u nekoj situaciji moglo izgledati kao asertivnost. Ovdje izgleda treba učiniti nemoguće i postati objektivan ili se možda poslužiti još jednom prečicom i pitati nekoga sa strane za mišljenje o našem ponašanju, te tako uštedjeti vrijeme ponešto naučiti.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
