Babysitterica - spas ili nužno zlo?

Što se više porodiljni dopust (koji s dopustom nema veze) bliži kraju, stres i briga zbog povratka na posao i ostavljanja djeteta nekom drugom, sve više rastu, jaslice, vrtić, babysitterica, teta čuvalica, baka servis ili čak tata na porodiljnom - sve to izgleda kao hrpa mogućnosti između kojih treba samo odabrati onu koja nam najbolje odgovara. No, to zapravo nije ni približno točno.

Vrtići i jaslice, koji su još uvijek prvi izbor većine roditelja, su prepuni pa se djeca već od prve godine života suočavaju s hrvatskom stvarnošću - listama čekanja. Mi mame najradije bi i pristale na to čekanje dok dijete ne navrši tri godine, ali kao što znamo to nije moguće, iz dobro nam znanih financijskih razloga. A mnoge od nas, ruku na srce, žele natrag na posao.

POTRAGA ZA ČUVALICOM
A kad se obitelj, željeno ili neželjeno, odluči za babysittericu, počinje potraga, koja nije nimalo laka. Rodbina, prijatelji, kolege, znanci, oglasi - sve se to prevrne kako bi se došlo do osobe kojoj će se povjeriti ni manje ni više nego dijete. Potraga može trajati i nekoliko mjeseci, treba možda promijeniti i nekoliko osoba koje će odgovarati i roditeljima i djeci, a sve je to i više nego stresno za cijelu obitelj.

E sad, u Hrvatskoj je tek nedavno, i to naravno u Zagrebu, otvorena prva agencija za bcibysitting, odnosno za čuvanje djece. S obzirom da su jako friški još uvijek nemaju svoju web stranicu. No tvrde da zapošljavaju isključivo osobe obrazovane za rad s djecom, dakle osobe s visokom stručnom spremom, a svi prolaze i dodatnu edukaciju u njihovoj agenciji. Također se provjerava ima li osoba za vratom kakvih problema sa zakonom, a prolaze i psihofizičke testove. Osnivačice također tvrde da se nastoji postići što povjerljiviji odnos između dadilje i obitelji s kojom se dogovara najbolji način zbrinjavanja djeteta ili djece. Njihove zaposlenice/zaposlenici tako djecu potiču na što aktivnije provođenje vremena, što više igranja i šetnji, odnosno što manje gledanja televizije. Imaju i dadilje osposobljene za rad s djecom s posebnim potrebama.

Osim ove agencije, preko agencija za zapošljavanje mogu se zaposliti i osobe koje nemaju pedagoško obrazovanje, već je riječ ili o ženama koje nastoje zaraditi dok traže «pravi» posao ili o djevojkama, obično studenticama, koje žele dodatno zaraditi čuvajući djecu. No, čuvanje djece u Hrvatskoj i nije baš tako dobro plaćen posao pa se većina tih cura ipak češće odlučuje za bcibysitting u inozemstvu gdje usput uče strane jezike i još uspiju ponešto zaraditi.

Puno se pričalo i o osposobljavanju nezaposlenih žena, koje bi se organizirale te u svojem prostoru čuvale po nekoliko djece. Dobra ideja, ali je po običaju negdje zapela.

ZA RODITELJE PREVIŠE, ZA DADILJU PREMALO
Nimalo nevažna stvar u cijeloj toj priči je - koliko sve to košta. Naime, ako je dadilja s djetetom ili djecom cijeli dan, odnosno osam sati, cijena je oko 2 tisuće kuna na mjesec. Ako je s dadiljom dogovoreno još i kuhanje i pospremanje onda je cijena oko 3 tisuće kuna. Roditeljima puno jer je riječ o dobrom dijelu mjesečne zarade, a dadilji malo za puno radno vrijeme.

A kako odabrati čuvalicu koja će se svidjeti i roditeljima i djetetu, najteže je pitanje. Kad su djeca u pitanju kriteriji su visoki, a od babysitetrica očekujemo ponekad i više nego od sebe samih. Mogli bi se reći i da pedagoško obrazovanje i nije toliko bitno (nemaju ga ni roditelji niti djedovi i bake), nego osjećaj za djecu i sve moguće i nemoguće situacije s njima. Najbolji pokazatelj dobrog odabira je jedino zadovoljno dijete.

tajnica.hr; Marina Karamatić Sopić, dipl. novinar