Indija je diljem svijeta poznata kao glavni inovator u području izdvojenog poslovanja (outsourcinga) stranih tvrtki, koje prednost vide u jeftinoj radnoj snazi koja govori engleski. No manje je poznato koliko indijske tvrtke same u svojoj zemlji izdvajaju poslovanje.
Ako uđete u bilo koji sjajni novi trgovački centar, većina prodavača, čistača i zaštitara radi za tvrtke koje nude usluge outsourcinga, a ne za trgovine ili sam centar. Ta poslovna praksa naglašava napetost između socijalističke prošlosti Indije te novog nesuptanog privatnog sektora koji se buni protiv zakona koji, prema riječima predstavnika tvrtki, do te mjere štite radnike da sprečavaju zapošljavanje i guše rast. Manish Sabharwal, voditelj agencije TeamLease iz Bangalorea, stvorio je tisuće radnih mjesta za povremene radnike indijskih tvrtki koje žele proširiti radnu snagu i zaobići stroge zakone o radu, koji poslodavcima onemogućavaju zapošljavanje stalnih zaposlenika. Pomaže čak i u prekvalifikaciji velikog broja mladih koji traže posao (polovica Indijaca mlađa je od 25 godina), a nisu dovoljno obrazovani ili nisu spremni za tržište rada. Sabharwal nalazi posao radnicima koji primaju dvostruko manju plaću od stalno zaposlenih, a usto primaju i vrlo malo beneficija. Iako se u tehničkome smislu radi o privremenim poslovima, mnogi u istoj tvrtki isti posao rade godinama. No čak i Sabharwal kaže da njegov kružni poslovni model nije dovoljan da bi Indija potaknula proizvodnju, koja i dalje čini tek 16 posto gospodarstva, i stvorila radna mjesta za 12 milijuna Indijaca koji svake godine stupe na tržište rada. Prvi priznaje da mnogi radnici pate jer kružni model ne stvara dovoljno dobrih radnih mjesta. "Tvrtkama su zakoni o radu trn u oku", kaže Sabharwal. "Najviše stradaju oni koji moraju otići s poljoprivrednih posjeda, oni koji ne sudjeluju u tržištu rada, ljudi iz manjih gradova te oni manje obrazovani i s manje vještina."
Rad u novom gospodarstvu
Jedan od najvećih klijenata TeamLeasea jest Whirlpool, američki proizvođač kućanskih aparata. Većinu radnika u prodaji Whirlpoola priskrbio je TeamLease, koji vodi brigu o njihovim plaćanja, provizijama te zdravstvenom i mirovinskom osiguranju. "Velika je odgovornost nekoga imati na plaći", smatra Hardesh Chojher, izvršni direktor marketinga Whirlpoola u Indiji. "Naprimjer, svaka država ima određenu minimalnu plaću, a revizija se provodi svaka tri mjeseca." Gotovo četvrtina radnika u industriji radila je na ugovor 2007. godine, a prema podacima vlade, 2000. godine brojka je bila 16 posto niža. Smatra se kako je udio honorarnih radnika u najvećem indijskom uslužnom sektoru još i veći, ali vlada ne prikuplja takve podatke. Dvadesetpetogodišnji Arun Gour na ugovor se 2007. zaposlio u prodaji u Whirlpoolu. Nakon što je postavio novi rekord prodaje, lani je promaknut na mjesto u središnjici Whirlpoola u Gurgaonu, gradu južno od New Delhija. Gour mjesečno zaradi oko 345 dolara, što je za indijske pojmove solidno, a ostvario je pravo na državni mirovinski fond i zdravstveno osiguranje. Nada se da će ga jednog dana Whirlpool zaposliti za stalno te da će zarađivati više i imati bolje beneficije. "Jako sam ponosan što skrbim o obitelji", ističe Gour.
Manjkav sustav
U Manesaru, novom industrijskom žarištu, preko 100.000 radnika radi u tvornicama za indijske i multinacionalne tvrtke. Trideset posto njih radi na ugovor. Frustrirani su i radnici i uprava. Radnici se žale na sve veći broj radnika na ugovor koji zarađuju znatno manje od stalno zaposlenih i nemaju gotovo nikakvih beneficija. Iz uprava tvrtki javljaju da su zbog strogih zakona o radu u Indiji prisiljeni zaposliti i obučiti radnike koji prema njihovoj tvrtki ne osjećaju nikakvu odanost te kako je jako teško naći sposobne radnike. Početkom listopada frustracije su proključale kad je 2000 radnika Maruti Suzukija, najveće indijske automobilske tvrtke, krenulo u štrajk. Povod za štrajk bila je odluka tvrtke da na posao odmah ne vrati 1200 honoraraca koji su poduprli 1000 stalno zaposlenih radnika u prijašnjem sukobu s Upravom, a cijela je situacija samo naglasila osjetljiv položaj privremenih radnika. "Svi žele dobiti stalan posao", izjavio je dvadesettrogodišnji honorarac Rajbir dok je pred vratima tvornice stajao u društvu drugih zaposlenika u štrajku. Kaže da radi na honorarni ugovor jer mu treba novac, a da drugih mogućnosti gotovo i nema. Predsjednik Upravnog odbora Maruti Suzukija R. C. Bhargava osporio je mnoge tvrdnje radnika, ali je priznao da indijske tvrtke zapošljavaju previše honorarnih radnika. Smatra da bi zakonodavci tvrtkama trebali dati veću moć odlučivanja u otpuštanju radnika, čime bi bili prisiljeni radnicima davati visoke naknade za nezaposlenost.
Ograničene reforme
U listopadu je indijska vlada iznijela prijedlog da tvornice smiju otpuštati radnike ako im ponude naknadu za nezaposlenost, no ta bi se odredba odnosila samo na tvrtke u nekolicini novih industrijskih zona. Analitičari smatraju da zakonodavci u sljedećih nekoliko godina vjerojatno neće razmatrati opsežnije reforme jer je došlo do mrtve točke u odnosu zagovaratelja promjena, kao što je premijer Manmohan Singh, te onih koji smatraju da bi promjena zakona naštetila radnicima. U međuvremenu će, kako tvrde mnogi ekonomisti, zakoni o radu u Indiji i dalje ograničavati porast broja radnih mjesta u zemlji, barem u službenom sektoru. Iako je to za Indiju loša vijest, Sabharwalov posao zbog toga cvjeta. Lani je prikupio čak 10.000 novih zaposlenika. Njegova je tvrtka lani zabilježila dobit od 160 milijuna dolara, a prema riječima Uprave, dobit godišnje raste za otprilike 20 posto. Tvrtka je lani kupila Indijski institut za radnu obuku, koji obuhvaća 120 centara s tečajevima engleskog jezika, knjigovodstva, računalne i druge vrste tečajeva. TeamLease također planira gradnju 22 više škole u zapadnoj državi Gujarat. Sabharwal kaže da bi njegova tvrtka rasla još brže kad bi vlada promijenila zakone o radu jer bi tako nastalo više radnih mjesta i povećala bi se potreba za obukom na radnom mjestu.
Vikas Bajaj; Sruthi Gottipati doprinjela izvještaju iz Manesara, a Neha Thirani iz Mumbaija