Donošenje odluka: Težak ispit za svakoga

Donošenje odluka je proces koji je svakodnevno prisutan u životu svakog pojedinca. Neke odluke su rutinske i manje bitne, dok druge mogu odrediti daljnju sudbinu organizacija u kojima radimo, kao i ljudi koji ovise o nama. lako se mnogi smatraju majstorima u odlučivanju koji drže sve pod kontrolom, zapanjuje kompleksnost elemenata kojih je rijetko tko svjestan, a u stvari nas nevidljivom rukom vode prema odluci za koju naposljetku smatramo je donesena samostalno.

Današnji menadžeri imaju mnogo teži zadatak u donošenju odluka od njihovih kolega prije 20 i više godina. Razlog je u povećanju broja utjecaja na određene procese, sve bržoj integraciji u svijetu, bržem razvoju poduzeća... Istovremeno, uz veći broj odluka koje se moraju donijeti, smanjilo se raspoloživo vrijeme za njihovo donošenje i povećao stres. Zbog tih razloga jasno je da svaka odluka ne može biti donesena racionalno jer bi to iziskivalo pristup "korak po korak". Prisiljeni smo stoga Huke donositi na bazi intuicije ili po osjećaju. Zastrašuje i sama pomisao koliki je rizik i odgovornost konstantno u igri, naročito nakon odluka na temelju intuicije koje nemamo vremena preispitati. Ipak, sama činjenica da su odluke donesene racionalno ne znači da je rizik smanjen jer iz svakog kuta vrebaju vješto prikrivene zamke.

Igra skrivača
Jedna od najčešćih je oslanjanje na rutinske odluke koje se uglavnom mogu preslikati na većinu situacija, ali ipak ne na sve. Skloni smo pojednostavniti razinu problema te za njegovo rješavanje iskoristiti uobičajen proces rješavanja koji nam je već pri ruci i korištenje. Potraga za novim procesom značila bi dodatno utrošeno vrijeme. Osim toga, postavljanje novog modela rješavanja znači i novu misaonu aktivnost, naravno daleko težu od onih svakodnevnih. Na to većina nas nije spremna, što zbog dodatnog posla, što zbog straha da na ovaj način dođe do izražaja naša (ne)stručnost. Ipak je najlakše skrivati se iza procesa koji je već netko prije osmislio. No to dugoročno ne vrijedi, jer će problemi evoluirati. U tom momentu bit će kasno za bilo kakvu reakciju.

Na krivi potez može nas navesti i temeljenje naših odluka na informacijama koje pružaju stručnjaci. Problem je što njihovo mišljenje prihvaćamo kao konačnu istinu, ne propitujući se na koji način je to mišljenje nastalo. Zaboravljamo ujedno da su i stručnjaci samo ljudi na koje utječu vrijednosti i stereotipi na temelju kojih su oni došli do svojih zaključaka. Ovdje se kriju neslućene opasnosti: primjerice, informacija o rastu cijena dionica nekog poduzeća koju dobij amo od nekog stručnjaka, može, ukoliko je netočna, danas-sutra značiti našu katastrofu. Zbog toga je potrebno prije uzimanja informacije "zdravo za gotovo" provjeriti njene postavke na više izvora, a ne fokusirati se samo na jedan.

Status quo
Nije rijedak slučaj da osjećamo neodoljivu potrebu donijeti neku odluku, ali za nju još uvijek nemamo dovoljno uporišta. U tom slučaju izvršit ćemo potragu za informacijama kojima ćemo opravdati svoju odluku. Tu leži opasnost jer selekciju informacija radimo na temelju njihove usklađenosti s već željenim krajnjim rezultatom. Tako ćemo sve informacije koje dovode u pitanje ispravnost naše odluke odbaciti kao laž, insinuaciju ili podmetanje. Osobe koje nam daju takve informacije možda ćemo nazvati nedobronamjernima ili zlogukim prorocima. Bezbrojne primjere ove vrste naći ćete ako prolistate bilo koje naše novine. Uglavnom se kao glavni akteri pojavljuju političari koji vode svoje male privatne ratove. U ovom slučaju, podešavanjem premisa sa zaključkom, potpuno se | obrnuo proces donošenja odluke, jer idemo | od kraja umjesto da počnemo od početka.

Nova odluka znači i promjenu. Dobar dio ljudi nije sklon promjenama jer one znače nesigurnost i dodatnu odgovornost,, pa će tražiti razloge kako bi izbjegli odluku, J| naročito ako kao njena posljedica može nastupiti gubitak. Na taj način se održava status quo. lako se za održavanje postojećeg stanja koriste jaki racionalni argumenti, povijest nam pokazuje da napredak dugujemo promjenama te "nerazumnim" ljudima, koji se nisu mirili s postojećim stanjem. Naravno da promjena znači i više napora, pa u svjetlu toga postaje jasno zašto neka poduzeća u Hrvatskoj koja su prije rata odlično poslovala danas ostvaruju prosječne ili loše rezultate. Nužna im je platna rekonstrukcija što znači gubitak pozicija za određene osobe. Dakle, status quo služi i držanju osoba na poziciji.

Zatvoreni krug
Kada ste jednom donijeli odluku, kasno je za povlačenje ili mijenjanje jer je pokrenuta cijela mašinerija koja odluku treba implementirati. Već je uloženo vrijeme, novac, resursi, reputacija... Ukoliko je odluka loša vrtimo se u zatvorenom krugu. Konstantno trošimo kako bismo je proveli, pa nas taj trošak odvraća od promjene. U međuvremenu, negativne posljedice se gomilaju. Karakterističan je slučaj jednog našeg stranački i lokalno važnog poduzeća oko kojeg se prije nekog vremena stvorila prava afera. U početku je donesena pogrešna odluka o investicijskom procesu za koji je trebalo osigurati znatno više novaca nego stoje poduzeće moglo pribaviti, čak i preko bankarskih plasmana. Tražena je, i u više navrata dobivena, pomoć države. Novca je trebalo sve više kako bi se investicija završila, a odustajanje je bilo isključeno zbog već odvojenih velikih financijskih sredstava. Na kraju je priča pomalo prešla u ucjenjivanje, a negativne posljedice prve odluke su se odrazile na ostatak kooperanata koji su ostali bez svog novca. Naravno daje u ovom slučaju prva odluka bila potpuno pogrešna, ali iz nje su proizašle i druge pogrešne odluke. Primjerice država je potpuno krivo izdvajala novac za privatno poduzeće, nemajući hrabrosti stati jer bi to moglo uzrokovati katastrofu u tom dijelu zemlje. Pogrešne odluke su na temelju odluka države donosili i kooperanti, radnici...

Prestanite kopati!
Nekada za pravu odluku postoji puno jednostavniji put od onog koji smo si zadali. Ukoliko se radi o nekom procesu koji se ponavlja, pretpostavka je da su u njega prije nas bili uključeni drugi akteri koja nam mogu prenijeti svoja dobra ili loša iskustva, što će biti krucijalni podaci za našu odluku. Ipak, ljudi nisu skloni vjerovati jedni drugima što se vidi iz sljedećeg primjera. Jedno trgovačko poduzeće iz Zagreba naručilo je robu od proizvođača iz Rijeke koji se osigurao na sve načine da će robu i naplatiti. To mu naposljetku nije uspjelo, pa je do svog novca pokušao doći na drugi način.

Proizvođač je doznao da postoji još niz vjerovnika koje je trgovačko poduzeće prevarilo te im je poslao dopis da zajednički zatraže isplatu potraživanja i blokiraju poduzeće. Nažalost, nitko od vjerovnika nije se oglasio na dopis: naprotiv, neki su i dalje trgovcu isporučivali robu koja vjerojatno nikad neće biti plaćena, nadajući se suprotnom. Najbolji savjet za ovakvu i slične situacije dao je jedan od najvećih investitora u svijetu Warren Buffet, rekavši: "Kada se nađete u rupi, najbolje što možete učiniti je da prestanete kopati".

Postoji još bezbroj zamki koje ne uočavamo donoseći odluke. Primjerice, kao što mišljenjima nekih ljudi dajemo posebnu važnost zato što se nalaze na nekoj poziciji, isto tako obezvrjeđujemo mišljenja osoba koje nisu na poziciji. Na taj način si zatvaramo mogućnost viđenja problema iz jednog novog kuta, što bi možda bio najvažniji moment pri donošenju odluke. Nadalje, članci u novinama i rasprave u kojima sudjelujemo nesvjesno utječu na našu odluku koju kasnije percipiramo kao originalni uradak. Mišljenja koja dobij amo od nekoga vrlo lako na kraju postaju naša mišljenja.

Strah od odluke
Proces donošenja odluka na papiru izgleda vrlo jednostavno - od definicije problema i odluke koju moramo donijeti, preko delegiranja i izbora alternativa pa sve do implementiranja odluke. U stvarnosti, svatko upadne u neku od gore navedenih zamki, koja doduše ne mora biti ključna za krajnju odluku. Dapače, iz njih se mogu izroditi uspješni rezultati. No pri tom moraju biti osigurani neki preduvjeti. Postoje pitanja na koja se moraju dati odgovori. Primjerice, trebamo li uopće donijeti odluku i kada? Na koga će se ta odluka odnositi? Koje vrijednosti nam odluka može donijeti? Koje su alternative za ostvarenje naše namjere?

Bez odgovora na ova pitanja nema prave odluke jer ona nikad nije proizvod slučajnosti već rezultat predanosti, napora, inteligencije, korištenja vještina. Donošenje pravih odluka vodi nas prema boljem životu i daje nam kontrolu nad njim. Ipak, ljudi se boje donijeti odluke. Kako bi prebrodili taj strah treba ukazati da svi donosimo odluke i kada mislimo da nije tako. Daje to istina vidi se po tome što je, na kraju krajeva, i odustajanje od donošenja neke odluke ipak odluka.