Znam da za pojam gnibom niste čuli, ali sam siguran da ste ga, ako ste rukovodtelj bilo kojeg nivoa, bar jednom osjetili. Davno sam ga primjetio, puno puno puno puta u svom poslu gledao kako druge muči al’ na svoju bol i na svojoj koži ponekad osjetio. Znao sam da je tu, ne znajući kako ime da mu dam. Mobing u ogledalu, isto to samo sa druge strane - gnibom.
Što je gnibom?
Gnibom se odnosi na neprijateljsku i neetičku akciju (ili neakciju), rjeđe komunikaciju, koja je usmjerena od strane jednog ili više pojedinaca prema nadređenom rukovoditelju, koji je zbog gniboma stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan, bez obzira na svoja ovlaštenja, i u nemogućnosti je da se obrani i držan je u njoj pomoću stalnih maltretirajućih aktivnosti. Ovo maltretiranje može s vremenom dovesti do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje. Gnibom je, prema definiciji, psihičko maltretiranje na radnom mestu koje podrazumijeva: mješanje u nadležnosti nadređenog bez spremnosti da se preuzme odgovornost, načelno prihvaćanje zadataka bez istinske odluke da se isti sprovede, zapitkivanje i traženje dodatnih uputstava i objašnjenja oko jasno zadanih zadataka, „zabušavanje“ za vrijeme radnog vremena uz zahtjev za neophodnim konzultacijama izvan radnog vremena, „huktanje” i „dahtanje” koje treba ostaviti utisak prezaposlene osobe uz obavezno kašnjenje s izvršavanjem zadataka ili nepotpuno izvršavanje zadataka, uznemiravanje i prekidanje nadređenog s pitanjima koja imaju podrazumijevajuće odgovore, ogovaranje, komentiranje odluka nadređenog iz područja za koje osoba koja gnimobira nije kompetentna, pretrpavanje obavezama (prebacivanje posla) - sindrom punog stola… U suvremenoj literaturi se, na žalost pojavljuju i knjige u kojima se gnimoberi mogu dodatno poučiti o „trikovima” za „hvatanje krivine” na poslu.
Kada se gnibom prvi put pojavio?
Najstariji pisani trag do kojeg sam došao je satira Johnatana Swifta „Uputstva posluzi” iz 1745. godine. Sve one koje smatraju da je neumijesno uspoređivanje gospodara i sluga s menadžerima i zaposlenima podsjetio bih da govorimo o sredini 18. stoljeća i okolnostima koje su tada vladale. Jasnije će svakom biti kada prenese u suvremenu scenografiju, ambijent, jezik, termine i folklor slijedeće „savjete”:
„Nikada ne dozvolite sebi da umiješate prste u bilo kakav posao koji ne ulazi strogo u vaš opis posla. Recimo, ako je konjušar pijan ili odsutan, i butleru je naređeno da zatvori vrata konjušarnice, odgovor je spreman: „Ali molim Vas, Vaša milosti, ja se ne razumijem u konje.”
„Ako se dogodi da te jednom u svom životu gospodar ili gospođa nepravedno optuži, ti si sretan sluga, jer ne moraš učiniti ništa više nego da, za svaku grešku koju učiniš, dok si u njihovoj službi, podsjetiš na neopravdanu optužbu, i potvrdiš da si jednako nedužan i tog puta.”
„Ako primjetiš da postaješ miljenik svom gospodaru ili gospođi, iskoristi neku priliku da ih blago upozoriš; a kad te upitaju za razlog, uz to djelujući nevoljno da se od tebe odvoje, odgovori im da bi radije živio s njima nego s bilo kim drugim, ali sirotom sluzi ne može se zamijeriti što teži osobnom boljitku, da je tvoj rad izvanredan, a zarada mala; poslije čega će ti gospodar, ako ga krasi ma kakva darežljivost, radije dodati pet ili deset šilinga po četvrt funte nego dopustiti da odeš.”
U suvremenim organizacijama gnibom se pojavljuje u tvrtkama koje razvijaju demokratske i participativne vrijednosti koje gnimoberi razumiju i doživljavaju kao slabost nadređenog rukovoditelja.
Gnibom nije odgovor na mobing, kao što i mobing nije odgovor na gnibom.Tko su gnimoberi?
Gnimoberi su, prethodno, zaposleni koji nisu zadovoljni svojim statusom u organizaciji, a to nezadovoljstvo se temelji na nerealnom viđenju osobnog znanja, učinka i doprinosa. Najčešće, njihovo nezadovoljstvo proistječe iz stava da „tu rade zato što moraju” i spadaju u onu grupu koja, rijeđe, u manjoj mjeri doprinosi rezultatima tvrtke ili, češće, smanjuju ukupne rezultate tvrtke. I pored toga, na prvi pogled paradoksalno, ali istinito je zapažanje da „Uvijek najslabiji pojedinci traže najveću fleksibilnost od tvrtke”. Izljev gniboma u mozak se može dogoditi i suradnicima koji u velikoj mjeri doprinose uspjehu tvrtke i spadaju među najpožrtvovanije i najsavjesnije suradnike. Oni povremeno 'gnibomuckaju' opčinjeni i opijeni svojim, još jednom naglašavam, neupitno velikim doprinosom.
Kako izbjeći gnibom?
Jedan od sigurnijih alata da biste izbegli pojavu gnimobera je prevencija gniboma. On se odražava prethodno u selekciji kandidata koji se zapošljavaju. Osim diploma, uvjerenja o prisustvu na mnogim tečajevima i testa inteligencije (ako i dalje vjerujete da je to bitno) neophodno je prilikom izbora novih suradnika pristupiti i određivanju dominantnog vrijednosnog sistema kandidata i usporedbi s dominantnim vrijednosnim sistemom organizacijske jedinice u kojoj kandidat treba raditi kao i provjeravanju zrelosti i uravnoteženosti potencijalnog suradnika. Jer uzalud dipolome, certifikati, visoki IQ … ako se iza njih krije nezrela i neuravnotežena osoba ili ako njegov/njen sistem vrijednosti nije u skladu s vrijednostima organizacije.
Kako se boriti protiv gniboma?
Što prije na pojavu gniboma reagirate, to bolje. Ne želim isključiti razgovor, opomenu kao metodu, ali ne verujem, kad je gnibom u pitanju, u svrsishodnost. Za jednu vrstu gniboma koji se očituje u prebacivanju odgovornosti nadređenom od pomoći može biti i tehnika „neću ti reći“. Ipak… jedan moj prijatelj, veliki poznavalac svega, pa i voćarstva, poučio me je lekciji koja kaže da ukoliko u gajbici imate gnjilu jabuku, morate je što prije izvaditi iz gajbice. Ne učinite li to na vrijeme, od te jedne trule jabuke, početi će da se kvare i ostale, i na kraju, ne samo da ćete morati baciti sve jabuke u gajbici već i samu gajbicu, koja će istrunuti. Nedovoljno dobri rezultati zaposlenog i povreda vrijednosti tvrtke dovoljno su dobri razlozi za davanje otkaza. Sa zaposlenima koji dobiju iznenadni izljev gniboma u mozak potrebno je i vrijedi razgovarati osim u slučajevima kada se gnibom totalno razlio po mozgu.
Ukoliko ne reagirate može vam se desiti da jednog dana budete optuženi za mobing.
Napomena: Priznavanje postojanja gniboma i nazivanje njegovim pravim imenom nema za namjeru opravdati postojanje mobinga ili odvraćanje od participativnog upravljanja.
Naprotiv, smatram da nasilnici, ma koje god vrste da su, treba nasilnicima nazvati i protiv njih se svih zakonskim sredstvima boriti pa tako i pozivam i pozdravljam sve zakone koji slabije štite pa i Zakon o mobingu (nadajući se da on neće dovesti do „Sigurnih poduzeća za žrtve mobinga“). Još manje protiv participacije želim govoriti jer to se ne kosi sa zakonom već sa zdravim razumom.
Gnibom nije odgovor na mobing, kao što i mobing nije odgovor na gnibom. Posljedica su dvije kulture, dvije organizacijske kulture, dva svijetonazora koji uspjevaju u različitim organizacijskim klimama.
Boris Vukić, [email protected] www.adizes.hr