Prijava
Traži
Znanje čini skup činjenica, informacija i vještina stečenih formalnim, neformalnim ili informalnim učenjem, s ciljem teorijskog ili praktičnog razumijevanja i rješavanja problema. Znanje organizacije određuje njegovu ekonomsku snagu i mogućnost razvijanja ostalih resursa, povećava efikasnost njihove upotrebe, postaje vrijedna imovina nužna u svim sferama odlučivanja te doprinosi razvoju pojedinca, organizacije i društva.
Principi nove ekonomije zasnivaju se na stjecanju znanja i učenju kako ga upotrebljavati i kako upravljati njime. Moderne organizacije transformiraju se u kreatore znanja, njihovi zaposleni u radnike znanja, a upravljanje znanjem postaje osnovni organizacijski okvir suvremenog poslovanja.
Koncept održivog razvoja smatra se prekretnicom u globalnom pristupu zaštiti životne sredine i razvoja. Karakterizira ga solidarnost među generacijama i među nacijama. Proglašen je ključem politike razvoja kako EU-a, tako i UN-a. Na Samitu UN-a o životnoj sredini i razvoju (Rio de Janeiro, 1992.), jasno je naglašeno da zaštita životne sredine predstavlja integralni dio sveukupnog ljudskog razvoja. Ovaj koncept se prvi put pojavio 1980. godine u „Svjetskoj strategiji očuvanja", ali je tek 1987. godine objavljivanjem izvještaja "World Commission on Environment and Development - Our common future" dobio svjetsku pažnju. U njemu je održivi razvoj definiran kao "razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez dovođenja u pitanje mogućnosti narednih generacija da zadovolje vlastite potrebe" i proglašava se glavnim ciljem buduće ekonomske politike svih država.
Kako upravljati znanjem u organizaciji
Ključni izazov suvremenih tvrtki je definiranje, mjerenje, unapređivanje, vrednovanje i upravljanje znanjem. Sa aspekta upravljanja znanjem, najznačajnija podjela znanja je na implicitno i eksplicitno:
- eksplicitno znanje je znanje koje može biti izraženo u formalnom jeziku i razmjenjivano između pojedinaca
- implicitno znanje je osobno znanje koje se vidi u individualnom iskustvu i uključuje neopipljive faktore kao što su osobna uvjerenja, perspektive i vrijednosti
Za organizacije je mnogo veći problem kako upravljati implicitnim nego eksplicitnim znanjem zbog fluktuacije zaposlenih. Rješenje problema nalazi se u kodifikaciji implicitnog znanja, odnosno njegov prelazak u eksplicitni oblik, koji zavisi od organizacijske kulture. Znanje se prenosi interakcijom između implicitnog i eksplicitnog znanja putem sljedećih procesa:
Socijalizacija
- proces transfera "skrivenog" znanja između pojedinaca prije nego što postane eksplicitno (preko modela učenja koji se odvija putem verbalnog učenja i imitacijom), prevodi ne samo znanja i vještine, već i načine rada, norme i vrijednosti.
Eksternalizacija
- proces transformacije "prešutnog" znanja u eksplicitno, kodifikacija implicitnog znanja na neki trajni medij koji ima standardiziran fizički oblik (na taj način se organizacija štiti od gubitka kumuliranog implicitnog znanja iz ranijeg perioda).
Kombinacija
- proces pretvaranja jednog eksplicitnog u drugo eksplicitno stanje, različiti koncepti se kombiniraju da bi se stvorile nove, veće cjeline znanja.
Internacionalizacija
- proces u kome se eksplicitno znanje pretvara u "prešutno", primjena znanja u praktične svrhe (zaposleni su svjesni da je znanje moć i često nisu spremni tu moć podijeliti sa drugima), navedene strategije kreiranja znanja nemaju efekta ukoliko organizacijska kultura ne utječe na volju zaposlenih da prenose svoja znanja.
Transfer znanja i održivi razvoj
Organizacija koja uči je organizacija gdje ljudi kontinuirano šire svoje kreativne kapacitete prema rezultatima koje zaista žele ostvariti, gdje se podržava novi način razmišljanja, gdje se slobodno postavljaju zajednički ciljevi i gdje ljudi stalno uče kako raditi zajedno, vodeći računa o sljedećem: Sveučilišta, istraživački centri, tvrtke i kreatori ekonomske politike su shvatili nužnost postojanja jačih i boljih veza između njihovih mreža radi ostvarivanja održivog razvoja. Mogu se navesti tri glavna cilja koja ukazuju na stjecanje i transfer znanja putem suradnje između organizacija radi ostvarivanja održivog razvoja:
- mogućnost pronalaženja potrebnog znanja do koga se nije moglo doći iskustvom
- mogućnost povezivanja različitih subjekata privrede i društva
- razvoj i poboljšanje mehanizama organizacijskog učenja za provođenje akcija radi zaštite životne sredine i ostvarivanja održivog razvoja.
Suvremeni razvoj gospodarstva i društva, koji karakterizira globalizacija, razvoj tehnike i tehnologije, zasniva se na upravljanju znanjem. Koncept održivog razvoja podrazumijeva uravnotežen ekonomski, socijalni i kulturni razvoj bez ugrožavanja životne sredine, Čime će se i budućim generacijama omogućiti da se razvijaju na istom ili višem nivou. Radi njegovog ostvarivanja, nužno je uspostavljanje novih društvenih vrijednosti koje se zasnivaju na znanju, kreativnosti i sposobnosti ljudskih resursa i koje vode transformiranju tradicionalnih u organizacije koje uče, stvaranje kreativne radne okoline koja potiče njene zaposlene na razmjenu ideja i znanja i stvaranju organizacijske kulture koja se zasniva na znanju. Moderne organizacije transformiraju se u kreatore znanja, njihovi zaposleni u radnike znanja, a upravljanje znanjem postaje osnovni organizacijski okvir suvremenog poslovanja.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
