Baš kao i u privatnom životu, ne postoji samo jedan razlog koji nas može učiniti sretnim na poslu.
Kad se bojimo najgoreg, spašavamo se od lošeg. - W. ShakespearePrvo i najvažnije - koliko je netko sretan ovisi o (stabilnom) sklopu njegovih karakteristika ličnosti. Ličnost određuje težimo li više i prije vidjeti pozitivne strane života, poput nečije pažnje, veselja, ljubavi, entuzijazma, zadovoljstava u malim stvarima ili dominiraju negativna emocionalna stanja poput anksioznosti, depresije, stresa, napetosti, zlovolje i sl. Znamo za ono: dopodne mrzi čitav svijet, a navečer i samog sebe. U konačnici, naš genski sklop određuje kakva nas u životu dobrobit prati (poznato i kao well-being).
Ličnost je očito važnija za osjećaj sreće nego okruženje. Kad je riječ o okolinskim izvorima sreće na poslu, znanstvenici su nabrojali podulji niz najznačajnijih (pa se i sami možete testirati na izglednost za sreću). Za sreću je, prije svega, važan osjećaj osobne kontrole - kolike su nam ovlasti u kreiranju posla, osjećaj sudjelovanja u odlukama, diskrecijska prava. Drugo je mogućnost primjene i povećanja znanja i vještina. Treće se odnosi na neke čimbenike koji dolaze iz posla i okruženja: pre/podopterećenost zahtjevima i količinom posla, emocionalna preopterećenost, sukob uloga na poslu i sukob "posao - privatni život". Slijede - zadovoljstvo poslom, lokacija, mogućnost kontaktiranja s kolegama na poslu (čestina i kvaliteta), plaća (nije na prvom mjestu, osim ako nije o riječ o preživljavanju), tjelesna sigurnost. Važno je i kako zaposlenik percipira svoju socijalnu i hijerarhijsku poziciju na poslu, te kolika je podrška nadređenih. Snažan čimbenik je i perspektiva, sigurnost posla, napredovanje. I, na koncu, dolazimo do osjećaja pravednosti, kako u pogledu situacije unutar tvrtke, tako i glede politike tvrtke prema društvu.
Zanimljivo, za mnoge čimbenike ne vrijedi linearni odnos "što više to bolje". Nešto je bolje kad ga je više ili manje. Npr., opterećenje poslom - nije ga dobro ni premalo ni previše. A za procjenu sreće potrebna je i usporedba kako prolazimo naspram drugih, kako nam je danas u odnosu prema prošlom vremenu. Vidi se da sa srećom na poslu nije lako. Jedan je bivši narkoman rekao: "Ipak, sve je to stvar glave..." A da sve bude još "kompleksnije" - pokazalo se da su žene na poslu, u prosjeku, sretnije od muškaraca i to unatoč poznatim nepravdama - da su za isti rad slabije plaćene, da uz istu kvalifikaciju zauzimaju hijerarhijski nižu poziciju i sporije napreduju. Sreća je komplicirana stvar, ali svakako pokušajte.