Jeste li žrtva mobbinga?

Sustavno proučavanje mobbinga počelo je prije 20-ak godina. Prvi ga je opisao, 1984. psiholog Heinz Levmann. Naziv mobbing je stvoren od engleskog glagola "to mob", što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga i imenice "mob" koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ, a skovan je prema istraživanjima Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udruže protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, ponekad ga dovode i do smrti.

Može se reći da je mobbing (work abuse, employee abuse) specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Zlostavljana osoba je bespomoćna, u nemogućnosti da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.

Empirijska istraživanja (Vandekerck-hove & Commers, 2003) pokazuju da mobbing na radnom mjestu nije marginalni fenomen. U SAD je oko 16.8% radnika žrtvom mobbinga (Namie, 2000), dok je taj postotak u Europi nešto niži i iznosi 11% (Paoli & Merllie, 2001). Neki domaći istraživači navode postotke koji se kreću od 15 do 54% (Koić i sur., 2003). Prema istraživanjima (Koić, 2006) 55% je okomiti, a 45% vodoravni mobbing.

Okomiti mobbing događa se kad pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika, ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (naziva se i bossing) ili kad jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (događa se u 5% slučajeva). Horizontalni mobbing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici. Osjećaj ugroženosti, ljubomora i zavist mogu potaknuti želju da se eliminira kolega ako postoji uvjerenje da njegova eliminacija vodi napretku u karijeri. Čitava skupina radnika zbog unutrašnjih problema, napetosti i ljubomore može izabrati jednog radnika "žrtvenog jarca" na kojem će dokazati da su snažniji i sposobniji.

KOJI SU NAJČEŠĆI UZROCI MOBBINGA?
Kao najčešći uzroci mobbinga u radnim organizacijama navode se promjene u organizaciji, disfunkcionalna organizacijska struktura i/ili kultura, nedostatak komunikacije, nedostatak adekvatnog treninga zaposlenih (komunikacijske vještine, rješavanje konflikata i si.) te različiti pritisci koji dolaze izvan organizacije (Davenport i sur., 1999). Loš protok informacija, autoritarni pristup kad je u pitanju razlika u mišljenjima, traženje "žrtvenog jarca", nedostatak timskog rada, nedefinirani ciljevi i zadaci te kontradiktorne radne uloge, očekivanja i odgovornosti - najčešći su aspekti lošeg rukovođenja koje navode žrtve i promatrači mobbinga u radnom kontekstu (Var-tia, 1996).

FAZE ZLOSTAVLJANJA
Mobbing nikad nije jedna radnja ili spletka, on je uvije skup raznih pokvarenih igrica, odnosno dugotrajan rat živaca. Mobbing se odvija u pet osnovnih razvojnih faza koje se preklapaju bez jasnih granica:

1. KONFLIKT
Mobbcrsko ponašanje može prouzrokovati neriješeni konflikt među suradnicima, koji rezultira poremećenim međuljudskim odnosima. Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje se usmjeravaju prema odabranoj osobi.
struktura i/ili kultura, nedostatak komunikacije, nedostatak adekvatnog treninga zaposlenih (komunikacijske vještine, rješavanje konflikata i si.) te različiti pritisci koji dolaze izvan organizacije (Davenport i sur., 1999). Loš protok informacija, autoritarni pristup kad je u pitanju razlika u mišljcnji-
Mobbing je oblik agresije koji se najčešće iako prepoznaje, ali isto tako ponekad može biti skriven i teško ga je opisati budući je vrlo tanka nit koja razdvaja "rukovođenje čvrstom rukom" i mobbing.

2. AGRESIVNA ESKALACIJA
Potisnuta agresija prelazi u psihološki teror. Pod naletom spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i počinje se osjećati manje vrijednom. Također, u svom radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa...

3. ŽRTVA POSTAJE DEŽURNI KRIVAC
Konstantno zlostavljana osoba postaje kriva za sve propuste kolektiva, postaje "dežurni krivac".

4. OČAJNIČKA BORBA ZA OPSTANAK
Ova faza je karakteristična u borbi žrtve za opstanak. Kod žrtve se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (bum-out), psihosomatski ili depresivni poremećaji.

5. KONAČNI SLOM ŽRTVE
Posljednja faza u kojoj, nakon višegodišnjeg zlostavljanja žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili pribjegavaju samoubojstvu.

PROFIL ZLOSTAVLJAČA
Psiholozi tvrde da su zlostavljači osobe s poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se obično pridružuju slabi pojedinci u strahu da i sami ne postanu žrtve. Zlostavljači oko sebe formiraju grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve te na taj način prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi života (u braku ili obitelji). Često se i sami zlostavljači osjećaju podređeno. Nerijetko zlostavljaju iz osobnog straha da i sami ne postanu žrtve ili da neće biti cijenjeni. Neki zlostavljaju i svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu.

Zlostavljače možemo smjestiti u jedan od sljedeća četiri profila:
1. željan pažnje
2. oponašatelj
3. guru
4. psihopat ili sociopat.

KOJE MOGU BITI POSLJEDICE MOBBINGA?
Osoba izložena mobbingu postaje demo-tivirana, smanjeno produktivna, izostaje s posla, razvija psihičke i fizičke poremećaje zbog kojih odlazi na bolovanja i u prijevremenu mirovinu.

Najčešće posljedice mobbinga su:
• reaktivna depresivna stanja: Javlja se kao reakcija ne neke faktore svakodnevnog života (smrt, razvod, materijalne poteškoće, gubitak odgovarajućeg statusa...). Javlja se ljutnja, izgubljenost i osjećaj krivice.
• reaktivna psihotična stanja paranoidnog tipa: Za razliku od nepsihotičnih depresija, kod ovog tipa depresije prisutne su i halucinacije i sumanute ideje. One mogu biti sukladne raspoloženju, te uključuju osjećaj krivnje, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, nesposobnosti, teške tjelesne bolesti. Raspoloženju nesukladne sumanutosti su ideje veličine, prekomjernog zdravlja, vrijednosti...
• kronični posttraumatski stresni sindrom (PTSP): Traumatski doživljaji proživljavaju se na sljedeći način: nametljiva sjećanja na događaj, ponavljanje uznemirujućih snena o događaju, halucinacije o događaju, stres pri događajima koji podsjećaju na traumatski događaj, nastojanje da se izbjegnu mjesta i osobe koje podsjećaju na traumu, osjećaj besperspektivnosti, ispadi ljutnje, a katkad je prisutna nesposobnost prisjećanja nekog važnog elementa traume.
• samoubojstvo: najtragičnija posljedica.
• burn-out sindrom: povezuje se s mnogim negativnim emocijama, npr. depresijom, nedostatkom snage, nezadovoljstvom, strahom, neodgovarajućom kvalitetom života i beznađem, gubitkom samopouzdanja, nemogućnosti prosudbe i donošenja odluka; emocionalnom iscrpljenošću, osjećajem nemogućnosti vladanja emocijama zbog stalne i dugotrajne izloženosti stresnim situacijama, depersonalizacijom - patološki promijenjenim doživljajem osobnog identiteta.

Burn-out ili 'sindrom izgaranja' označava rastuće nezadovoljstvo vlastitim radnim mjestom i okruženjem, poslovnom ili obiteljskom ulogom ili ozračjem u neposrednoj okolini. Uzrokuje ga dugotrajna izloženost jakim stresovima. U najrizični-joj skupini su profesije povezane s profesionalcima koji se moraju nositi ne samo sa svojim, već i s tuđim stresom i emocionalnim potrebama pomaganjem drugima - zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, svećenici, djelatnici humanitarnih organizacija, manageri i sl.

Primjeri mobbinga:
Neki od primjera zlostavljanja uključuju:

širenje zlonamjernih glasina, ogovaranja ili podataka koji nisu istiniti,
isključenje ili socijalna izolacija osobe,
zastrašivanje,
podcjenjivanje ili namjerno omalovažavanje onoga što osoba radi,
fizičko zlostavljanje ili prijetnja zlostavljanjem,
izbjegavanje davanja zahtjevnijih poslova bez nekog razloga,
stalno mijenjanje uputa za rad,
postavljanje rokova koje je nemoguće ostvariti,
zadržavanje informacija ili namjerno davanje krivih informacija,
zbijanje šala koje su uvredljive,
miješanje u privatnost osobe dosađivanjem, nadziranjem ili praćenjem,
dodjeljivanje posla i obaveza koje jedna osoba nije u stanju obaviti (kako bi se stvorio dodatni pritisak i osjećaj nesposobnosti) vikanje ili upotreba vulgarnih izraza),
stalno i uporno kritiziranje,
podcjenjivanje stavova i mišljenja,
nezasluženo kažnjavanje sprečavanje napredovanja, stručnog usavršavanja, odlaska na odmor,
uzimanje osobnih stvari ili radne opreme.

Što sve možete učiniti? / Savjeti Poslovnog savjetnika

Preporuča se voditi dnevnik, tj. sustavno zapisivati sve podatke o mobbingu sa što više detalja kao što su datum i vrijeme događaja, imena svjedoka, ishod događaja.
Čuvati sve materijalne dokaze, sve kopije pisama, e-mailova, faksova i poruka koje dobiva od zlostavljača.
Izvijestiti o zlostavljanju nadređene zadužene u skladu s Kolektivnim ugovorom i Zakonom, Odbor zaštite na radu u poduzeću i generalnog direktora.
Obratiti se liječniku medicine rada s kojima poslodavac ima ugovor za pružanje usluga specifične zdravstvene zaštite ili opće/ obiteljske prakse. Liječnika je potrebno izvijestiti o svim psihofizičkim posljedicama i o svim posljedicama na socijalne odnose.
Ne vraćati istom mjerom jer je tako teško odrediti tko je zlostavljač.
Ako ste žrtva informirajte se i potražite pravni savjet pravnika koji se bavi radnim pravom.
Ako stres i napetost postanu neprihvatljivi, poželjno je otići na bolovanje. Čak je dobro i trajno napustiti posao, ako žrtva počinje razmišljati o samoubojstvu ili o ubojstvu zlostavljača.

Poslovni savjetnik, mr.sc. Andreja Marcetić

Tagovi: mobbing, loš šef, loše radno mjesto, loše upravljanje

Utorak, 14.01.2020.