Tijekom nedavnog intervjua američkog predsjednika Baracka Obame s novinarima časopisa Times u vezi njegovog hladnog i distanciranog držanja te ne baš sjajnog odnosa s predsjednikom Kongresa Johnom Boehnerom, izjavio je: "Znate, stvar je zapravo u tome da, kad je u pitanju Kongres, problem ne predstavljaju osobni odnosi. Sumnjam da sve ove kritike imaju dosta veze s činjenicom što se ja osobno ne pojavljujem na washingtonskim zabavama. Kao posljedica toga, novinari glavnog grada možda jednostavno imaju osjećaj da se ne družim dovoljno s njima, pa si misle da sam onda valjda hladan i distanciran."
Što prihvatiti u svoj život, a što iz njega izbaciti i ostaviti iza sebe. Možda trebamo izbaciti sve ostale?Ili možda produktivniji. Prema brojnim istraživanjima, ljudi su kreativniji i učinkovitije rade ako imaju vremena za privatnost. Unatoč silnim digitalnim čavrljanjima, uredima otvorenog tipa, društvenim mrežama i grupnim učenjima, možda je upravo osama put prema inovativnosti, postignućima i novim uvidima. "U kulturalnom smislu, često nas toliko opčara nečija karizma da jednostavno zanemarimo tihi dio kreativnog procesa", napisala je u The Timesu Susan Cain, autorica knjige "Tišina: moć introvertiranih u svijetu koji nikada ne prestaje pričati". Ona tvrdi da nije isto biti povezan sa skupinom u kojoj svaki pripadnik radi na jednom djeliću slagalice i ići "na beskrajni niz sastanaka ili konferencijskih poziva u uredima koji ne omogućuju ni trunku predaha od buke i pogleda suradnika. Prema istraživanjima, zaposlenici koji rade u uredima otvorenog tipa su agresivni, nesigurni i nedovoljno koncentrirani". No radnici se i dalje dosljedno okupljaju te mozgaju i razmjenjuju zamisli sjedeći na loptama za pilates ili ležeći u mrežama za odmor, ili u zajedničkim prostorijama uz kavu i uštipke. "Sviđalo se to nama ili ne, ljudska kreativnost u sve većoj mjeri postaje skupni proces", u The New Yorkeru napisao je Jonah Lehrer. No prema istraživanju Teksašana Nicholasa Kuhna i Stevena Smitha, takvo mozganje možda nije učinkovito. Gdje je problem? Pa, problem su drugi ljudi. Kad rade u skupini, ljudi imaju tendenciju usredotočiti se na jednu ideju i zanemariti sve ostale mogućnosti, ili se jednostavno opuste i prepuste sav posao drugima. U konačnici dolazi do pojave fenomena kojega znanstvenici nazivaju "suradničkom fiksacijom", kada članovi skupine počninju oponašati tuđa mišljenja i prilagođavati im se. Kako stati na kraj tom skupnom načinu razmišljanja? Otiđite daleko i povucite se u vlastite misli. Ovakvo povlačenje u tihu osamu, poznato i pod imenom "lerung" trenutno je u modi. Centri za meditaciju i osamu niču posvuda i nude izolirani bijeg često po cijeni od 25 do 35 dolara po noćenju. Tai Pimputkar, zaposlenica jedne investicijske banke u Connecticutu, priuštila si je takav osmodnevni bijeg u osamu u jednom meditacijskom centru u Vermontu. Za The Times je izjavila: "Tako naučite što je zdravo za vas, što prihvatiti u svoj život, a što iz njega izbaciti i ostaviti iza sebe." Možda trebamo izbaciti sve ostale.