Natjecanje kao suradnja

Natjecanje kao suradnja

U razgovorima za posao članovi povjerenstva gotovo uvijek pokušavaju otkriti je li kandidat sklon timskom radu i koliko je spreman na suradnju. Ako ima te osobine pretpostavlja se da će biti uspješniji na poslu. Nebrojeno puta smo čuli od nekog kako s nekim ima problema, jer nije timski igrač, ne zna surađivati i želi uvijek biti bolji od drugih. I u stručnoj literaturi se načešće navodi kako suradnja ima pozitivne, a natjecanje negativne posljedice.

LJEPOTICA I ZVIJER

Tako se naglašava da suradnja povećava radni učinak i kreativnost, potiče dijeljene informacija, povjerenje, iskrenost, prijateljske odnose, a smanjuje agresivnost. Kompeticija pak smanjuje učinak i kreativnost, blokira tok informacija, izaziva nepovjerenje i neiskrenost, a ljudi jedni drugima postaju neprijateljski i agresivno raspoloženi.

No, svi znamo da situacija ipak nije tako jednostavna. Sjećamo se kako smo još kao djeca bili uzbuđeni i motivirani kad bi učiteljica rekla “A sad da vidimo tko će prvi riješiti zadatak?” Trudili smo se mnogo više nego inače, jer smo željeli biti prvi i bolji od drugih, a ako nam je to i uspjelo, nitko sretniji od nas. Tako je bilo i kasnije u životu. Želja da budemo bolji od drugih javljala se u različitim područjima života – u školi, na fakultetu, u sportu, u tome kako izgledamo, kako smo odjeveni, gdje smo ljetovali pa čak i u ljubavnim i prijateljskim odnosima. Usporedba s drugima stalni je dio našeg života.

No svaka medalja ima i drugu stranu. Posljedice natjecanja sigurno su nerijetko bile i loše. Kad nismo bili najbolji ili barem među najboljima, osjećaj neuspjeha sigurno nije bio ugodan, a da ne govorimo kako smo se osjećali kad smo završili na zadnjem ili predzadnjem mjestu. Od nekih aktivnosti u kojima smo uživali smo možda i odustali zbog straha da ćemo doživjeti neuspjeh, a možda smo pokušavajući biti bolji od drugih ostali i bez nekih prijatelja.

Postoji još jedan problem kada se suradnja i natjecanje razmatraju u poslovnom  kontekstu. Iako se službeno naglašava potreba za suradnjom od nas se, barem implicitno, očekuje da stalno napredujemo i budemo bolji od drugih. Bira se zaposlenik tjedna, mjeseca ili godine, dodjeljuju se nagrade i priznanja – što sve pokazuje da je natjecanje važan dio poslovnog okruženja i da se pretpostavlja da ima i neke pozitivne posljedice. Postoji li onda način da se natječemo s drugima a da posljedice budu pozitivne, a mi sretni i zadovoljni?

Pozitivne posljedice natjecanja

  • Izazov i uzbuđenje
  • Uživanje
  • Pobjeda nosi sreću, zadovoljstvo i ponos
  • Motivirani smo za nastavak aktivnosti

Negativne posljedice natjecanja

  • Zavist i ljubomora
  • Napetost, stres, iscrpljenost
  • Poraz nosi tugu razočaranje, ljutnju, sram i zavist
  • Pobjeda može donijeti osjećaj krivnje, srama i suosjećanja za protivnika

KAKO SE NATJEČEMO?

Svako natjecanje u sebi ima dvije komponente – želju za ostvarenjem cilja i želju da budemo bolji od drugih. Sve ovisi o tome na koju komponentu smo usmjereni.

U slučaju kad želimo biti bolji od drugih naš cilj je pobijediti (dobiti unapređenje, nagradu, stipendiju...) i biti najbolji ili bolji od nekog tko nam je u tome suparnik. Suparnika u ovom slučaju gledamo kao neprijatelja kojeg treba pobijediti ili ga čak potpuno uništiti i riješiti ga se, a u međusobnom odnosu potpuno smo razdvojeni. U slučaju kad smo uglavnom usmjereni na ostvarenje cilja naša glavna namjera je samorazvoj. Želimo biti bolji u tome što radimo i naučiti nešto sami o sebi. Pritom nam je suparnik partner koji nam u tome može pomoći, a s njim smo u odnosu međuovisnosti.

Tri gledanja na suparnika

  1. Suparnik kao “sredstvo” za samorazvoj; natje"emo se s njim i kroz to natjecanje oboje se razvijamo i postajemo bolji u onome što radimo; vjerujemo kako nam suparnik pomaže.
  2. Suparnik kao protivnik; želimo ga pobijediti jer vjerujemo da želi biti bolji od nas
  3. Suparnik kao neprijatelj: želimo ga potpuno poraziti jer vjerujemo da nas želi pobijediti, uništiti ili eliminira

Očito je, dakle, da se svi ne natječu na isti način. Neki ljudi su pretjerano skloni natjecanju, što može imati loše posljedice, dok je drugima natjecanje sredstvo za osobni razvoj, što može imati pozitivne posljedice na životno zadovoljstvo i psihičko zdravlje. Pretjerano natjecateljski nastrojena osoba želi biti bolja od drugih na svakom području, u svakoj situaciji i u svakom odnosu. Po svaku cijenu želi pobijediti, jer joj je to način da održi ili poveća osjećaj vlastite vrijednosti. Takva osoba manipulira drugima, iskorištava ih i ponižava i često je agresivna. Natjecanje s ovakvom osobom nas emocionalno “troši”.

Osobi koja se natječe zbog osobnog razvoja nije usmjerena na to da pobijedi ili bude najbolja. Ona želi otkriti nešto o samoj sebi, razvijati se i ono što radi raditi sve bolje. Drugi ljudi joj pritom ne predstavljaju prepreku nego ih osoba vidi kao pomagače koji joj omogućuju da nešto nauči i da se razvija. Natjecati se s ovakvom osobom može biti zadovoljstvo.

Dakle, natjecanje samo po sebi ne mora biti ni dobro ni loše. Važno je s kojim ciljem se natječemo i kakva smo osoba. Ako želimo svoj posao raditi što je bolje moguće i napredovati dobar suparnik nam može biti vrlo koristan. Natjecanje nam tada može pomoći da se motiviramo, daje nam energiju a uspoređujući se sa suparnikom vidimo bolje i svoje dobre i svoje loše strane. Kolega na poslu koji je naučio nešto novo može i nas potaknuti na to. Bez dobrog suparnika teže ćemo učiti i napredovati.

Jeste li hiperkompetitivni?

Američki psiholog Ryckman konstruirao je skalu za mjerenje hiperkompetitivnosti. Hiperkompetitivni ljudi žele ostvariti svoj cilj po  svaku cijenu, vode računa primarno o svojim interesima i pritom ne prežu od manipulacije, agresivnosti i izrabljivanja. Ovakva osoba iznimno vrednuje  postignuća, hedonizam i moć, uglavnom je egocentrična, tj. usmjerena na sebe. Što se više slažete s tim tvrdnjama to ste skloniji hiperkompetitivnosti.  Pritom je posebno indikativna tvrdnja broj 5.

  1. Ako mogu na neki način omesti svog protivnika da bih bio bolji od njega, to ću i učiniti.
  2. Ne mogu podnijeti da u raspravi izgubim.
  3. Shvatio sam da se natječem i onda kad to nije potrebno.
  4. Natječem se s drugima čak i onda kad se oni ne natječu sa mnom.
  5. Kad u nečemu pobijedim, osjećam se vrednijim kao osoba


JAPANCI I OSTALI

Natjecanje zbog osobnog razvoja je tipično za japansku tradiciju, a manje je prisutno u zapadnoj kulturi. Jedno istraživanje u kojem su uspoređivani Japanci, Kanađani i Mađari pokazalo je da je preko 50% japanskih ispitanika samorazvoj smatralo primarnom funkcijom natjecanja, dok je to bio slučaj kod svega oko 20% Kanađana i Mađara. Oni kod neuspjeha doživljavaju najmanje negativnih emocija i daleko u najvećem broju izjavljuju kako ih neuspjeh motivira. Za usporedbu pročitajte izjavu jednog Kanađanina i jednog Japanca.

Kanađanin: Meni je pobjeda sve. Kad bih imao priliku sabotirao bih ostale samo da pobijedim. Jer kad pobijedim osjećam se superiornijim i ponosan sam sam na sebe.

Japanac: Natjecanje koje ojačava obje strane je važno jer može unaprijediti naše sposobnosti i humanost; kompeticija samo da bismo pobijedili dovodi do ljudske degeneracije.

Dakle, i u ovom području bismo mogli od Japanaca nešto naučiti.

SRETNI NATJECATELJI

Dakle, kako izgledaju ljudi koji su natjecateljski raspoloženi, a natjecanje s drugima ne dovodi do negativnih, nego do pozitivnih posljedica?

Kad pobjeđuju:

  • Kad su u nečemu najbolji ili bolji od nekog suparnika to kod njih izaziva pozitivne emocije kao što su sreća, zadovoljstvo i ponos.
  • To što su pobijedili ne znači da ne vode računa o protivniku. Ne ponižava ga, ne gura mu pod nos svoju pobjedu i priznaje njegovu vrijednost. Svjestan je da bez takvog dobrog suparnika možda nikad ne bi ostvario tako dobre rezultate.
  • Nakon ostvarenog uspjeha, ostaju motivirani i puni energije.

 Kad gube:

  • Kad izgube doživljavaju negativne emocije. Međutim to nisu emocije koje ih blokiraju nego potiču da i dalje rade. Dakle, znaju se uspješno suočiti s neuspjehom.
  • Pošteno čestitaju pobjedniku na uspjehu. Ne omalovažavaju njegovu pobjedu i ne traže opravdanja za svoj neuspjeh.

Autorica: dr. sc. Majda Rijavec

Članak je prenesen iz Poslovnog savjetnika.

Tagovi: natjecanje, suradnja, posao, savjeti, karijera
Četvrtak, 04.07.2019. / www.poslovni-savjetnik.com