Odnos radnika i poslodavca u otkaznom roku

Otkaz, bio on redoviti ili izvanredni, ima svoje definicije i razloge zbog kojih do njega dolazi. Što se događa prije nego li djelatnik ili poslodavac daju otkaz, što se događa nakon davanja otkaza te postoji li mogućnost da i nakon davanja otkaza jednog dana djelatnik i tvrtka ponovo surađuju?

POSLODAVAC DAJE OTKAZ
Ukoliko poslodavac daje otkaz tada je on u prednosti jer se unaprijed može osigurati i spriječiti potencijalne štete. Čin davanja otkaza ne bi trebao biti ishitren i nagao, nego unaprijed isplaniran. Ukoliko ćete djelatniku dati otkaz i zatražiti od njega da za 5 minuta isprazni svoj radni stol i napusti tvrtku, za to zaista mora postojati dobar razlog. U tom slučaju ne morate razmišljati o mogućoj krađi poslovnih podataka i mogućoj šteti koju vam djelatnik može napraviti. Time ste drugim djelatnicima dali do znanja kako u vašoj tvrtki postoji čvrsta ruka i usredotočenost na posao. Ali, ovakav tip otkaza može donijeti nemir u tvrtku i strah za druge djelatnike.

Što ako ste djelatniku dali otkaz i otkazni rok iznosi mjesec dana? U sljedećih mjesec dana radnik će zasigurno imati slabiji radni učinak, vjerojatno će i poslove (od)raditi traljavije, što će se tek kasnije uočiti, a najvjerojatnije će za vrijeme radnog vremena tražiti novo radno mjesto. Inače, danas velik broj tvrtki zabranjuje svojim djelatnicima odlazak na web stranice za zapošljavanje.

Vjerojatno će djelatnik u otkazu širiti negativne emocije s drugim djelatnicima, pokušati svojeg poslodavca što više ocrniti, a možda i još nekoga nagovoriti na odlazak iz tvrtke. Možete očekivati i da će cijelu bazu s poslovnim podacima kopirati za svoje potrebe, te će podatke pokušati iskoristiti na drugom radnom mjestu. Iako je djelatnik podatke mogao kopirati i ranije, najvjerojatnije to nije učinio jer nije bilo potrebe. Do prije nekoliko godina u računalima mnogih tvrtki nisu postojale "pržilice", upravo kako bi se spriječila krađa poslovnih podataka. Nažalost, s pojavom USB prijenosnih medija kao što su USB stickovi i hard diskovi praktički je nemoguće spriječiti kradu podataka. Možda ste vašu bazu zaštitili od kopiranja, ali na internetu se za gotovo svaki program mogu pronaći metode njihovog probijanja. Na kraju krajeva, svako računalo ima mogućnost snimanja onoga što se vidi na ekranu.

Djelatnik bi u otkaznom roku trebao završiti započete poslove, uz (svako)dnevni nadzor te provjeru na terenu i u tvrtki. Ne bi trebao započinjati nove poslove, jer to sigurno neće biti dobro za tvrtku. Započeti posao će stagnirati nakon njegovog odlaska, a nova osoba se možda neće snaći.

Isto tako, trebao bi stavljati svoj potpis na što manje dokumenata. Tvrtka bi trebala što prije pronaći zamjenu za djelatnika koji odlazi, kako posao ne bi trpio, ali i kako ne bi ostala bez klijenata s kojima radi. Danas se jako puno cijeni dobar kontakt, tako da djelatnik vrlo lako svoje poslove može prenijeti u drugu tvrtku.
Prilikom odlaska djelatnik može zatražiti preporuku, koja mu može pomoći pri traženju novog radnog mjesta.

DJELATNIK DAJE OTKAZ
Ukoliko djelatnik daje otkaz tada je on u prednosti jer si je vjerojatno već pronašao novi posao, najčešće u istoj branši, a i imao je vremena pripremiti se za davanje otkaza. U tom slučaju su vaši podaci najvjerojatnije već pohranjeni kod njega. U pojedinim situacijama neki poslodavci čak niti ne traže odrađivanje otkaznog roka jer su svjesni da im djelatnik može samo nanijeti veću štetu od vrijednosti jedne mjesečne plaće koju će u tom slučaju izgubiti. Svjesni su i svih drugih posljedica koje smo već naveli (slabiji radni učinak, utjecaj na druge djelatnike, kašnjenje na posao i raniji odlazak s posla). Usredotočuju se na pronalazak novog djelatnika, a ponekad i na traženje kadra unutar iste tvrtke.

I dok djelatnik od svojeg poslodavca koji mu je dao otkaz može zatražiti preporuku, situacija kad je on dao otkaz mu u tom slučaju ne ide uvijek u korist, jer poslodavac ipak može odbiti davanje preporuke. Čak se može potruditi i da svojeg djelatnika "ocrni" kod klijenata.

ODNOS NAKON DAVANJA OTKAZA
Nakon otkaza, bilo da je otkaz dao poslodavac ili pak djelatnik, odnos između njih ne ostaje uvijek baš najbolji. Otkaz je uvijek iznenađenje za drugu stranu, osim ako niti jedna niti druga strana nisu zadovoljne, pa je u tom slučaju čak i dobro rješenje. Mnogi djelatnici odlaskom iz tvrtke smatraju kako je za njih moguća suradnja s tom tvrtkom završena. Međutim, sve je više slučajeva da se djelatnici vraćaju na staro radno mjesto, s novim radnim iskustvom. Pojedin(c)i nakon odlaska u drugu tvrtku shvate kako tamo nisu dobili ono što su očekivali, te da su prebrzo pristali na odlazak. Stoga je bitno da odlazak djelatnika prođe u što boljem raspoloženju, jer za djelatnika je otkaz samo novi početak. Za tvrtu ku je to nešto veći problem. Stoga mnoge tvrtke pokušavaju starog djelatnika zadržati dajući mu nove, bolje uvjete. Nažalost, pojedini djelatnici čak i namjerno šire glas da razmišljaju o odlasku, te tako potiču poslodavca na davanje boljih radnih uvjeta kao što su veća plaća, bolja stimulacija i slično. Iako nisu niti mislili nigdje drugdje ići. Ovo se najčešće događa u tvrtkama u kojima za pojedino radno mjesto postoji samo jedan djelatnik, koji je nezamjenjiv drugim djelatnikom, te kada su djelatnici svjesni problema koje njihov odlazak poslodavcu može donijeti.

IZLAZNI INTERVJU
Mnoge tvrtke s djelatnikom koji odlazi iz tvrtke danas sve češće rade izlazni intervju. 88% američkih tvrtki napravi nekakav oblik izlaznog intervjua, pokazuju dostupni podaci. Kao što su radili intervju kad je djelatnik dolazio u tvrtku, tako rade i izlazni, prije njegova odlaska. Svrha je saznati razlog zašto djelatnik odlazi, ukoliko je on dao otkaz, što ga smeta na radnom mjestu, kakva je okolina, te na kraju krajeva što nudi konkurencija. Djelatnici su spremniji pričati o stvarima koje ih u tvrtki smetaju tek kad odlaze tako da se iz izlaznog intervjua štošta može saznati. Svjesni su da više nemaju što izgubiti, nemaju se kome zamjeriti, a i nisu pod pritiskom gubitka posla, da su ranije ukazali na neke stvari. Osim toga, i poslodavac kod kojeg djelatnici često odlaze može saznati zašto je to tako.

Ipak, izlazni intervju ne bi trebalo olako shvatiti, njega bi trebali provoditi stručni ljudi, ili pak agencije specijalizirane za takvu vrstu posla. Pitanja bi trebala biti unaprijed napisana. Pomoću specifičnih pitanja doći će se do pravih odgovora, jer ipak možete očekivati da mnogi djelatnici žele što prije zaboraviti svoje staro radno mjesto, pa se ne žele kompromitirati s nečim stoje već gotovo. Stoga je jako bitno da se djelatniku zagarantira anonimnost informacija koje će dati.

Inače, prema istraživanjima, većina djelatnika o otkazu razmišlja oko pola godine, prije nego li i daju otkaz. Pojedini čak ne bi niti mijenjali tvrtku, nego samo radno mjesto, stoga s djelatnicima treba stalno raditi, putem anonimnih anketa saznati njihova nezadovoljstva i potrebe, prije nego li odu. Time će i tvrtka profitirati, kao i djelatnici. Neki čak nisu niti nezadovoljni, nego su se zasitili posla koji rade.

U svakom slučaju, ako je netko dao otkaz te ukoliko se ta situacija ne može promijeniti, najbolje je u dobrom odnosu ostati i nakon prekida suradnje. U suprotnom, i jedna i druga strana imaju samo probleme, umjesto da se usredotoče na posao. A možda se i ponovo sretnu. Ili pak surađuju, kao dvije tvrtke. Jer, ne odlaze djelatnici samo u druge tvrtke, oni otvaraju i vlastite tvrtke.

Savjeti Poslovnog savjetnika:

  • Čin davanja otkaza ne bi trebao biti ishitren i nagao, nego unaprijed isplaniran.
  • Najbolje je u dobrom odnosu ostati i nakon prekida suradnje.
  • Djelatnik bi u otkaznom roku trebao završiti započete poslove, uz (svako)dnevni nadzor te provjeru na terenu i u tvrtki. Ne bi trebao započinjati nove poslove, jer to sigurno neće biti dobro za tvrtku.
  • Tvrtka bi trebala što prije pronaći zamjenu za djelatnika koji odlazi, kako posao ne bi trpio, ali i kako ne bi ostala bez klijenata s kojima radi.

Poslovni savjetnik, rujan 2009., dipl.ing. Krunoslav Ćosić

Utorak, 13.10.2009.