Uredski savjeti

Pogriješili ste, trebate se ispričati...

Ljudi bi se trebali lako ispričati i lako prihvatiti ispriku.
Greg LeMond

Tko radi, taj i griješi - kaže naš narod. I narod je, dakako, u pravu. A kad pogriješimo, bilo bi pristojno ispričati se. No na poslu postoje pojedinci koji nikada ne bi priznali pogrešku, a kamoli se ispričali za nju. Neki vjeruju da su sveznajući i da ne mogu pogriješiti, dok su drugi svjesni da su pogriješili, ali se ne žele ispričati. Za njih je isprika znak slabosti. Postoje i oni koji idu u drugu krajnost. Oni se stalno ispričavaju za svaku sitnicu, i to po nekoliko puta, i manje-više idu svima na živce.

Kako pronaći zlatnu sredinu između ovih dviju krajnosti? Prvo treba shvatiti da isprika ne mora biti znak slabosti. Dapače, može biti izraz snage jer samo oni ljudi koji imaju dovoljno samopouzdanja imaju i hrabrosti i naviku lako priznati da su pogriješili i ispričati se.

Kako se ispričati a da posljedice isprike budu dobre?

Ispričajte se što prije! Najbolje je ispričati se što prije kako se ne bi nakupilo loših osjećaja. Za sitne pogreške ispričajte se odmah. Posve kratka isprika u tom je slučaju dovoljna. Ako ste zakasnili na posao ili sastanak, kratko kažite: „Ispričavam se što kasnim" i bit će dovoljno. Ako je pogreška veća, isprika može biti dulja i možda treba porazgovarati. Ako se dogodilo nešto ozbiljno, možda je najbolje prespavati dok se strasti ne smire pa izabrati vrijeme, mjesto i način, pripremiti se.

Preuzmite odgovornost! Treba jasno naglasiti kako ste svjesni pogreške koju ste napravili i kako je ona utjecala na drugu osobu ili cijeli tim. „Ispričavam se što na vrijeme nisam završio svoj dio posla. Znam da cijeli tim sad zbog mene kasni." Iz riječi isprike mora biti jasno da ste preuzeli odgovornost. Zato je važno jasno reći: „Ispričavam vam se", „Žao mi je".

Recite kako ćete popraviti pogrešku! Također, recite što ćete učiniti kako biste pogrešku ispravili. „Mogu svoj dio dovršiti do sutra, a danas mogu poslati svima da vide radnu verziju." Nakon toga se potrudite da to doista i učinite jer, u suprotnom, vašu ispriku drugi put nitko neće ozbiljno shvatiti.

Ne opravdavajte se! Vodite računa o tome da se isprika ne pretvori u izgovor. Izjave tipa „Žao mije što si povrijeđen, ali..", ili „Znam da kasnim, ali..." nisu isprike, nego izgovori. To druge ljude može i naljutiti.

Ne teretite druge! Ne pokušavajte druge uvući u problem, kao suodgovorne pored vas, prikazati i ostale kao one koji također griješe. To potpuno kvari smisao isprike. Govorite o sebi, govorite samo o onoj jednoj pogreški koju ste tom prilikom počinili. Ne širite temu. Budite kratki i konkretni. I sve će, uglavnom, biti dobro. Ako ne ponovite pogrešku.

Majda Rijavec, MEP Učinkoviti manadžer