Ponos ili novac, pitanje je sad

Jeste li spremni za poslodavca raditi prekovremeno i uopće se ne nadati da će vam to dodatno platiti? Većina vjerojatno i nema izbora, pod pritiskom nezaposlenosti ljudi rade sve i svašta za bilo koje novce... No zaposlenici u tvrtkama koje pozornost pridaju pride buildingu, nekako su zadovoljniji s činjenicom da mnogo toga žrtvuju zbog posla.

Nažalost, postoje loši menadžeri koji radnike tretiraju po onoj 'Budi sretan da uopće imaš posao, stoga šuti i radi!'. S druge strane, pošteni menadžeri nalaze se na grdnim mukama oko osmišljavanja novih načina poticanja radnika na svakodnevni posao, a posebno na prekovremeni.

U nesređenim poslovnim vremenima, kada nedostaje novca, a radnici su sumnjičavi prema menadžmentu, rješenje mogu ponuditi pride builderi , lideri koji se uzdaju u emocije i angažiraju zaposlenike kao saveznike stvarajući tako osjećaj uspješnosti, zajedništva i povezanosti, što pomaže u ostvarivanju velikih ciljeva, smatra Jon R. Katzenbach, autor knjige 'Zašto ponos vrijedi više od novca'.

Ako kompanija želi izbjeći trenutne ekonomske bolesti, poslodavci iz radnika moraju izvući više produktivnosti – ali ne prijetnjama i otkidanjem od plaće, već ohrabrivanjem i prepoznavanjem truda. Takvo je emocionalno vodstvo dugotrajnije i postojanije jer, u krajnjem slučaju, plaća realnu ekonomsku dividendu.

Studija koju je između 3.000 kompanija provelo Sveučilište Pennsylvanija pokazala je da je trošak od 10 posto godišnjeg budžeta na kapitalna ulaganja podigao produktivnost za 3,9 posto, ali isto ulaganje u razvoj ljudskog potencijala povećalo je produktivnost za 8,5 posto, dakle više nego dvostruko.

Pride building nije nedavno izumljen pojam. Naprotiv, uspješni menadžeri (i lideri) od pamtivijeka znaju da je nije posao taj koji inspirira ljude, nego emocije, pa su stoga svoje zaposlenike nastojali angažirati kao saveznike, stvarajući osjećaje zajedništva i uspjeha kojim su mogli doseći velike ciljeve.

No, začuđuje koliko je moderan menadžment izgubio pride building iz vida, nakon desetljeća i više masovnih otpuštanja radnika, rezanja budžeta i tehnoloških investicija. Previše je njih koji su gledali samo sebe i vlastiti prosperitet, fokusirani na osobne ambicije i bogaćenje, a premalo na organizaciju.

Novac čak i nije bit problema. Ako su plaćeni razumno, radnici će se vjerojatnije osjećati zahvalnima i zainteresiranijima za rad nego da imaju velike plaće i siguran posao.

Velike svjetske kompanije poput Microsofta, Marriotta i Marinesa svoje poslovanje zasnivaju na izgradnji ponosa, no takvih je kompanija malo u svijetu. Možda je tome uzrok i intrigirajući aspekt pride buildinga. Naime, poticaj najčešće dolazi od individualaca, a manje od kompanije.

Pride building nije rezerviran za top menadžere, češće je zadatak za lidere na prvim crtama, one koji su bliže radnicima i vjeruju da se lojalnost i vjernost dobiva na temelju veze između radnika i njih. Stoga svoju radnu sredinu personaliziraju i njeguju bliske odnose unutar grupe u okviru organizacije koja je najčešće potpuno nepersonalna.

Kada posao personaliziraju, pride bilderi najčešće izvode male 'minirevolucije' kršeći stroga birokratska pravila koja nameću odjeli ljudskih resursa i više se upliću u osobne probleme radnika, izvještavaju ih o svemu što ih se tiče, bilo dobro ili loše, budeći često u njima i pozitivan prkos protiv odluka menadžmenta tvrtke.

Takav povijesni primjer odigrao se tijekom ranih '90-tih u Wilmingtonu, u podružnici General Motorsa. Grupa direktora iz sjedišta GM-a u Detroitu obratila se svim 3500 radnika u jednoj praznoj zgradi, a na kraju je jedan od njih 'mrtav-hladan' rekao kako je GM odlučio zatvoriti njihovu tvornicu do kraja 1996. i kako ništa ne mogu napraviti da promijene tu odluku.

Nakon što su oni otišli, radnicima se obratio menadžer tvornice Ralph Harding i održao dirljivi govor: 'Možda ne možemo napraviti ništa da bismo utjecali na njihovu odluku, ali nešto možemo napraviti. Možemo učiniti da se osjećaju glupi! Zato jer će zatvoriti najbolju podružnicu General Motorsa!' Motivirani njegovim zalaganjem radnici su dobili polet, organizirali se u grupe koje su rješavale pojedine probleme i radile na smanjivanju troškova. 'Be the best' (Budimo najbolji) bio je moto kojim su radnici odlučili posramiti vodstvo GM-a.

Otisnuli su ga na bezbrojne plakate i bedževe koje su nosili. Što je najvažnije, i rukovodstvo tvornice kao i sindikalni predstavnici s radnicima su zapeli na rješavanju problema, uskoro su se radnicima priključile i njihove obitelji, donoseći hranu za grupu koja je radila noćne smjene, a često su organizirali i zajedničke piknike.

Za manje od dvije godine radnici su učinili da njihova tvornica postane najprofitabilnija od svih GM-a tvornica. Trgovci automobila počeli su sve više tražiti modele Chevy Corsica i Berretta, koje su se proizvodile baš u Wilmingtonu. Radnici su uspjeli u naumu da se vodstvo GM-a osjeti glupima, jer je ono 1996. odlučilo ostaviti tvornicu da radi.

'Nismo dobili ni dolar više za svoj rad, ali taj osjećaj samopoštovanja i ponosa bio je najbolja nagrada', kazao je Thomas. Na temelju ovog slučaja GM je odlučio institucionalizirati pride building: redovito organizira obuku i programe za svoje menadžere iz 20 tvornica.

I jednostavna gesta može pomoći u postizanju velikih ciljeva. Naime, menadžer tvrtke Westinhouse u odjelu prodaje dogovorio je sa svojih 16 radnika da će osobno nabaviti i spremiti ručak ako ispune prodajne kvote. Radnici su posao napravili mjesec dana prije roka, a onda je priča stigla do vodstva tvrtke koje je ponudilo pokriti troškove ručka. No, menadžer odjela je ponudu odbio objasnivši vodstvu da 'stimulacija djeluje samo ako on sam ode u trgovinu, kupi odreske i ostalu hranu, pripremi je i servira svojim djelatnicima'.

TAJNE USPJEŠNOG PRIDE BUILDERA

1. Personalizirajte radno mjesto
Biti uključen i upoznat s problemima svojih ljudi najbolji je način da izgradite emocionalnu povezanost. Neki pride builderi svojim zaposlenicima pomažu i izvan radnog vremena (organiziraju čuvanje djece, tečajeve i ostalo) kako bi pokazali svoju osobnu predanost.

2. Neka vaš kompas uvijek pokazuje ponos, a ne novac
'Kada su emocije u pitanju', kaže Katzenbach, 'putovanje je uvijek važnije od destinacije'. Ljudima je važnije biti ponosan na ono što rade svaki dan nego postići veliki cilj. Zato je važno s radnicima proslaviti svaki mali 'korak', a ne samo krajnji uspjeh. Najbolji pride builderi su stručnjaci u prepoznavanju malih uspjeha koji učvršćuju ponos njihovih zaposlenika.

3. Lokalizirajte stvari što je više moguće
Ne čekajte na kompaniju i 'glavešine' da učine stvari boljima. Nitko ne pozna bolje situaciju, okolinu, praktične probleme i radnu sredinu od vas. Usto, ono što je dobro u jednoj radnoj jedinici ne mora biti nužno dobro i u vašoj. I uvijek je dobro biti upoznat s obiteljima, lokalnom zajednicom ili sindikatom kako biste izgradili bolje odnose.

4. Neka vaše poruke budu jednostavne i direktne
Ne zbunjujte ljude nepotrebnim kompliciranim frazama ili rečenicama. Dobra priča s motivirajućom porukom je kada pošteno priznate vlastite propuste i greške... I ono što ste iz njih naučili.