Što one misle o svojim šefovima?

"Muškarci su svi bez razlike glupi, a žene su se domogle fantastičnih položaja u norveškoj politici, ali je upravo neshvatljivo da su muške budale bolje plaćene od žena." - Inge Stabel, bivša norveška ministrica

Razumljivo je da većina ljudi ima dobru sliku o svojoj osobnosti, iako bi prava istina bila negdje u sredini. To se osobito odnosi na upravljačku hijerarhiju, pri čemu šef sam sebe vidi u jednom zrcalu, a najbliža suradnica ga doživljava na drukčiji način. Upravo je to bio predmet ispitivanja poznatog marketinškog časopisa "International Management", koji je istražio ovo zanimljivo pitanje iz uredskog života raznih svjetskih kompanija:

1) Koliko su poslovno djelotvorni čelni ljudi zaposleni u industriji?
2) Koje su njihove jake a koje slabe strane?
3) Koliko zaista naporno rade?
4) Kako mogu postati još djelotvorniji?
5) Čini li nacionalna pripadnost managera razliku u stajalištima?
6) Kojim se kvalitetama svojih managera tajnice najviše dive?

Čak je 75% tajnica dalo dobru ocjenu svojim direktorima te su smatrale da zaslužuju još i viši položaj.

Konkretna zapažanja
Najviše pritužbi došlo je na račun neorganiziranosti - posebno na zakazivanje prevelikog broj sastanaka. U vezi s tim zapazile su da bi mogle savladati i složenije poslove od onih koje im povjerava većina njihovih šefova, a istodobno im zamjeraju da prečesto traže da se nešto obavi - jučer. Neke su smatrale da bi i šefovi trebali proći seminar o načinu komuniciranja s tajnicom, budući da ima onih koji svojim unapređenjem „dobivaju" i tajnicu. Većina je, između redaka, priznala da ne vole postavljati potpitanja radi pojašnjenja kako u očima direktora ne bi ispale - glupe. Prema redoslijedu važnosti, istaknule su sljedeće osobine koje su bitne za njihove šefove:

Poslovna djelotvornost
Čast i poštenje
Otvorenost i spremnost da saslušaju druge
Odlučnost
Srdačnost i smisao za humor
Spremnost i sposobnost objašnjavanja
Obzirnost
Da su na strani svojih suradnica.

Većina ispitanica (82%) smatra da bi većina managera trebala raditi više nego što stvarno rade, a čak je 51% njih ustvrdilo da bi bile spremne i same više raditi. Pozitivnu ocjenu za dobro komuniciranje dalo je 38% ispitanih, dok je za dobro rukovanje dokumentacijom dalo svoj glas njih 20%. Ipak, negativnih je mišljenja bilo znatno manje; tako se samo 2% izjasnilo o lošoj obzirnosti u komuniciranju, a 3% je negativno ocijenilo svoje rukovoditelje za rad s dokumentacijom i organizaciju radnog vremena. Prema nacionalnom ključu najbolje su ocjene dobili američki direktori. Ponajviše zato jer oni tajnice tretiraju kao ravnopravne članove svoje radne skupine. Istodobno, prema drugom mjerilu, europski manageri drže svoje sekretarice za suradnice nižeg poslovnog ranga. To su obrazložile gotovo jednoglasnim odgovorom na pitanje je li šef spreman prihvatiti njihove savjete: „Ni govora! Koji će šef priznati da nije najpametniji? Niti jedan!". Posebno su bila zanimljiva stajališta uredskih službenica što ih motivira da rade za dotičnu kompaniju. Popis njihovih obrazloženja bio je sljedeći:

1) Mogućnost razvijanja inicijative;
2) Ugodan šef:
3) Dobra plaća;
4) Opća pozitivna radna klima;
5) Prikladno radno vrijeme;
6) Napredovanje u karijeri;
7) Jednostavna putna veza do posl
8) Socijalne pogodnosti;
9) Stabilno radno mjesto;
10) Povoljno mirovinsko osiguranje.

Jedna anketa provedena kod nas, u vezi s pitanjem što smeta naše zaposlenice kod njihovih šefova, dala je vrlo konkretne odgovore o svojevrsnom načinu (ne)poželjnog ponašanja muške poslovne populacije:
Sveučilišna nastavnica: „Dok žene ponajprije trebaju naučiti ono što uistinu jesu, muškarci bi trebali naučiti da budu - drugo."
Liječnica: „Muškarac je oduvijek imao nadređenu, žena podređenu ulogu, i njezina borba za jednakost spolova kratka je u odnosu na dugu prošlost društvenog razvoja čovjeka. U razvijenim zemljama taj se odnos brže mijenjao nego kod nas."
Glumica: „Strahovito me smeta kad muškarci piju. To je postala već opća rasprostranjena bolest i jednostavno je neizdrživo. Možda muškarci misle da je piti muževno, no teško se varaju jer to je odvratno. Kad je riječ o mješavini tih osobina - bahatosti, nepripremljenosti na poslu i alkoholu, to je najgore od najgorega, vjerujte mi."
Književnica: „Apsolutno ne podnosim škrte muškarce."

Dodamo li ovome i neke epizode koje godinama gledamo pri prijenosima iz Hrvatskog državnog sabora, onda možemo završiti zbirom pitanja, koja ujedno sugeriraju odgovore, iz priručnika Poslovna tajnica: Jeste li ikada razmišljali kakav je, zapravo, čovjek vaš šef (odnosno šefica)? Radi li dostatno djelotvorno, koristi li vas u pravoj mjeri i je li onakav/va kakvog/u sebe smatra, ili kakvim ga /ju prihvaća poslovna okolina, ili kakvog ga/ju vi poznajete sa dobrim i lošim stranama? Možda nije ni svjestan/na u kojoj mjeri je zapravo vaše mišljenje najbliže istini o njegovoj/ njezinoj poslovnoj ličnosti, a možda bi volio/la saznati nešto više o tome. Zacijelo bi bio/la još uspješniji/ja.