Sve što trebam znati naučio sam u pješčenjaku

Sve što trebam znati kako treba živjeti, što raditi i kako postupati, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine koju sam osvojio, na kraju dugotrajnog školovanja, nego se skrila u pijesku dječjeg igrališta. Evo što sam tamo naučio:

• Sve podijeli s drugima! igraj pošteno!
• Ne muči ljude!
• Svaku stvar vrati na mjesto gdje si je uzeo!
• Počisti za sobom! Ne uzimaj ono što nije tvoje!
• Kad nekoga povrijediš, ispričaj se!
• Peri ruke prije jela! Pusti vodu u toaletu i operi ruke!
• Topli keks i mlako mlijeko su zdravi.
• Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi svaki dan od svega pomalo!
• Svakoga poslijepodneva odspavaj!
• Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čaše - jednom moraju umrijeti. I mi moramo jednom.
• Ne zaboravi da čudo postoji! Sjeti se sjemenke iz plastične čašice - korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.
• Kad izađeš iz kuće, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga!

Sve što trebate znati sadržano je negdje u ovom pijesku. I svako "zlatno pravilo" i ljubav i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od ovih načela, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primijenite na obitelj, posao, politiku, svijet - i vidjet ćete da će pravilo stajati jasno, točno, čvrsto. Zamislite koliko bi naš svijet bio bolji kad bismo svi oko tri popodne pojeli malo keksa, napili se mlijeka i prilegli da se odmorimo. Ili kad bi se sve države pridržavale pravila, na primjer, da svaku stvar vrate tamo gdje su je našle i da počiste nered za sobom. Kao što je i istina da je dobro držati se za ruke.