Top menadžment - najvažnija karika u motivaciji zaposlenika

Konačno, dobili smo i znanstvenu potvrdu za ono što smo intuitivno predosjećali - stvaranje i održavanje timskog okružja i zajedništva u organizacijama leži prije svega na vodećem menadžmentu.

Posebno je tu bitan izvršni direktor od kojega sve počinje a nastavlja se dobrim primjerom funkcioniranja izvršnog tima. U svojoj novoj knjizi «Vruće točke: zašto neki timovi, organizacije i radna mjesta vrve energijom a neke ne» autorica Lynda Gratton je svojom uobičajenom hrabrošću «ubola» u najbolnije mjesto većine tvrtki - timski rad.

Lynda Gratton jedna je od vodećih britanskih stručnjakinja iz područja menadžmenta i direktorica MBA programa za izvršne rukovoditelje na London School of Business. O njenoj reputaciji najbolje govori i činjenica da ju je časopis «The Times of London» dva puta imenovao najvažnijim svjetskim umom u području menadžmenta.

Svoje istraživanje o tome što čini dobro radno mjesto, ispunjeno kreativnošću, suradnjom i pozitivnom energijom provodila je u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji. Pri tome je razgovarala sa stotinama zaposlenika i menadžera svih nivoa kako bi otkrila načine za održavanje takvih «vrućih točaka».

Što su «vruće točke»?
«Vruće točke» mogu biti radna mjesta, timovi, odjeli, tvrtke, tvornice, konferencije, sastanci, kantine, tj. sva ona mjesta na kojim ljudi rade i surađuju zajedno.

«Uvijek znamo kada smo u vrućim točkama», kaže u svojoj knjizi Lynda Gratton. «Osjećamo se puni energije i nevjerojatno živi. Mozak nam vrvi idejama a ljudi oko nas sudjeluju u našem ushićenju i sreći. Energija je opipljiva i sjajna. To su prilike u kojima smo spremni i u mogućnosti raditi i surađivati vrlo produktivno sa ljudima unutar i izvan granica kompanija... vremena u kojima pozitivni suodnosi sa našim kolegama postaju istinski izvor dubokog zadovoljstva i ključni razlog zašto želimo ostati u kompaniji».
Takav entuzijazam pronalazi se na početku nekih bitnih projekata, npr. osnivanja nove tvrtke, akvizicija i pripajanja, stvaranja «joint venture» projekata i sl. Na žalost u nekim kompanijama takvi momenti ne nastaju nikada, ali i u onima u kojima postoje, ne egzistiraju dugo. To takozvano «veliko zahlađenje» nastaje u gotovo 80% akvizicija i spajanja, i 75% svih «joint venture» projekata. Mnogi u Hrvatskoj okusili su takvo zahlađenje nakon silnog entuzijazma sa kojim su sudjelovali i/ili pokretali neki projekt. Neprospavane noći, atmosfera zajedništva, pripadanja, ali i neiscrpnih ideja vrlo brzo se zamjenjuje učmalošću, svađama, političkim borbama i karijerizmom.
Razvija se konkurencija umjesto suradnje, zapošljavaju se neki novi ljudi a odlaze oni koji su osnivali tvrtku, organiziraju se odjeli, nameću hijerarhijska pravila i sl. «Organizacija koja se bazira na pretjeranoj konkurentnosti i gdje se ne razvijaju prijateljstva, jedan je od najvećih uzroka stresa na poslu i jedan od najčešćih razloga odlaska najtalentiranijih zaposlenika», rekla je Gratton u svojoj knjizi.

Elementi koji čine «vruće točke»
Gratton je definirala vruće točke jednostavnom formulom:

Vruće točke = (Suradničko razmišljanje × Proširenje granica ×Stvaranje smisla) × Proizvodni kapaciteti

Ta tri elementa imaju multiplikativni utjecaj jedan na drugoga. Nedostatak bilo kojeg elementa značajno smanjuje energiju potrebnu za stvaranje i održavanje inovativnosti i vrijednosti u tvrtki.

Za stvaranje suradničkog razmišljanja i kulture odgovorni su prvenstveno vodeći menadžeri. Oni svojim stavovima i odlukama doprinose stvaranju osjećaja zajedništva i kolegijalnosti. To je najvažniji početni element koji ne dozvoljava stanje «velikog zahlađenja». Uz taj početni element, bitno je širiti energiju suradnje preko granica vlastitog prostora, bilo to odjel, projektni tim ili matična organizacija. Zapravo, širenje granica jedan je od ključnih elemenata održavanja pozitivne energije unutar organizacije. Osobito je bitno u slučajevima akvizicija i spajanja gdje se susreću različite poslovne kulture i načini rada. Izvršni direktori i njihovi timovi najmoćniji su «energizatori» u ovim slučajevima.

Najmoćniji alat energiziranja je svakako komunikacija. Jorn Pedersen, bivši direktor Carlsberga Hrvatska i sadašnji čelnik čovjek Carlsberga u Ukrajini, naglasio je da se njegova najvažnija uloga može sažeti u tri riječi – komunikacija, komunikacija i komunikacija. Komunikacija je bitan čimbenik i trećeg elementa, stvaranja smisla. Smisao se dobiva kroz viziju, misiju, ideju vodilju, koja je jedino provediva kroz zajedništvo i suradnju. Lynda Gratton naziva ovu treću komponentu iskrom koja treba zapaliti cijeli proces suradnje. Lideri koji su se barem jednom u karijeri suočili sa ovim procesom, znaju koliko je on težak i mukotrpan, zahtijeva dugoročni angažman ali i komunikaciju sa svim nivoima organizacije. Najbolje o tome svjedoči primjer nekadašnjeg izvršnog direktora tvrtke Asea Brown Boweri, Percyja Barnevika.

Za produktivno usmjeravanje energije stvorene iz prva tri elementa zaslužan je i četvrti – produktivni kapacitet. To je kapacitet kojim su članovi unutar «vrućih točaka» spremni zajednički raditi na produktivan i konstruktivan način. Takav način rada zahtijeva dijalošku komunikaciju, poznavanje tehnika rješavanja konflikata, podizanja morala kad je najteže ali i sposobnosti slavljenja dobrih rezultata te refleksije cjelokupnog procesa.

Lideri koji su imali sposobnost održavanja «vrućih točaka» u istraživanju Lynde Gratton nisu bili tipični hijerarhijski narcisoidi, arogantni «napuhanci» ili «kontrol-freakovi». Naprotiv, njihova uloga nije bila «potpisivanje svih računa u tvrtki» nego stvaranje atmosfere zajedništva u ispunjavanju jasno definiranih ciljeva. Oni su aktivno komunicirali i radili na stvaranju timova, razumijevanju svrhovitosti strateških ciljeva, razriješenju konfliktnih situacija ali i na slavljenju ostvarenih rezultata širom tvrtke. Takvo liderstvo nije lako, naprotiv izuzetno je naporno jer takva osoba daje sebe u cijelosti kako bi ujedinila zaposlenike u jedinstvenoj misiji. Kao što Lynda Gratton kaže: «Jednom stvorene vruće točke ne mogu se kontrolirati i voditi klasičnim načinima». A mi za kraj možemo reći, lideri se možda ne rađaju nego nastaju, ali oni koji su sposobni stvoriti i održati «vruće točke» rađaju sami sebe.