Trebaju li žene raditi do 65. godine?

Pitanje ravnopravnosti žena ponovno se zahuktalo nakon odluke Ustavnog suda da će i one moći u mirovinu tek kada navrše 65 godina života, kao što to vrijedi za muškarce. Žene se ipak ne smatraju ravnopravnima, kako na poslu, tako ni kod kuće, i ne prihvaćaju tu odluku mirno i bez otpora, a Vlada ovih dana, za utjehu, obećava da će pokušati poraditi na jednakoj plaći, jednakoj zaposlenosti, boljoj državnoj skrbi za djecu...

Problem neravnopravnosti spolova aktualan je i u najrazvijenijim zemljama gdje žene uporno tvrde da rade mnogo više nego muškarci, osobito zato što još uvijek obavljaju više kućanskih poslova te skrbe o djeci.

No nedavno istraživanje provedeno u Europskoj uniji, a objavio ga je Daily Mail, ide na ruku muškom svijetu koji ne priznaje baš lako da žene više rade. Naime, rezulati istraživanja su pokazali da nježniji spol u Uniji u prosjeku doista radi više, ali 'tek' deset minuta dnevno. U taj rad je uključen posao izvan kuće, kao i onaj u kući.

U čemu je stvar, valja se zapitati.

Žene u EU dnevno rade 428 minuta, a muškarci 418. U uredu žene efektivno rade 170 plaćenih minuta (ili oko tri sata), a kod kuće obave još 250 minuta neplaćenog posla ili oko četiri sata.

S druge strane, muškarci efektivno odrade na plaćenom poslu 280 minuta (ili četiri i pol sata), uz nešto preko dva sata (ili 130 minuta) neplaćenog posla.

Iako je što se tiče podjele po spolu broj radnih sati gotovo izjednačen, više je nego očito da je riječ o vrlo tradicionalnim okvirima i - manirama. Broj sati koje muškarci provedu na poslu 'tu je negdje' u usporedbi sa satima koje žene provedu radeći po kući.

Također, i u Uniji žene su manje plaćene, manje ih je zaposleno i bore se s kućanskim poslovima i odgojem djece.

U Hrvatskoj je situacija zasigurno nepovoljnija nego u Europskoj uniji. Žene u pravilu rade puno radno vrijeme jer u našoj zemlji tržište rada ne nudi opciju rada na nepuno, odnosno na pola radnog vremena, novčane naknade za vrijeme porodiljnog dopusta su im male i nedostatne, a i one žene koje rade i dobivaju punu plaću ne mogu si priuštiti dadilju, odnosno kućnu pomoćnicu.

Još uvijek ostaje i činjenica da je zaposleno manje žena nego muškaraca i da je ženama plaća poprilično niža za isti posao. Vrlo često ih se diskriminira prilikom traženja posla, a pitanja poput onih o planovima o udaji i broju djece postala su uobičajena.

Sve te probleme žena hrvatska Vlada obećava riješiti kako bi uvođenje radnog vijeka i za žene sve do 65. godine života bilo opravdano. No ima li nade za to u bliskoj budućnosti, kada znamo da ovaj problem još ni danas nisu riješile zemlje s puno boljim standardom i duljom europskom praksom, poput Italije, Belgije, Danske, Francuske i Britanije.

I može li se uopće, kada sve to promotrimo, matematičkom računicom izračunati tko radi više iliti dulje. Ženske udruge i u svijetu glasno upozoravaju da se uporno zanemaruju 'emocionalni kućanski poslovi', a to su organiziranje i planiranje te njegovanje bračne zajednice i prijateljskih veza. Jer kada muškarac završi s poslom, on se isključi. Žena je pak cijelo vrijeme u kojekakvim poslovima ne bi li organizirala normalno funkcioniranje obitelji.

Kakvim, dakle, očima promatrati žensku budućnost? Strogim i širom otvorenim. Do 65. one će raditi, to je već gotova stvar, valja se jedino izboriti za njihovu zbiljsku ravnopravnost.

Ponedjeljak, 21.05.2007. / Gordana Arh, tportal.hr