Marissa Mayer je glavna vijest ovih dana. Nova CEO posrnulog Yahoo-a i istovremeno 6 mjeseci trudna. Plan joj je uzeti nekoliko tjedana porodiljnog kroz koje će vjerojatno i raditi. I sigurno će to izgurati iako joj je to prvo dijete. To je veliki korak u razbijanju tabua da je trudnoća prepreka u karijeri.
Kod nas se često podrazumijeva da žene rade na čuvanju trudnoće i na porodiljnom, ali se ne podrazumijeva da bi im se trebalo platiti.
Način na koji je Marissa iskomunicirala trudnoću je također jako bitan. Kompanije nas u procesu zapošljavanja ne smiju pitati da li imamo djecu i da li i kad ih planiramo imati. Ako ne pitaju, često puta se donose zaključci i informacije traže iz drugih izvora na temelju čega se donosi odluka da li će žena dobiti posao ili ne. Neke i same idu toliko daleko da same objašnjavaju poslodavcu svoju situaciju, nedavno sam čula primjer žene koja je poslodavcu rekla da joj je muž pomorac pa zato neće imati djece, kojeg li poniženja….
Svaka žena koja želi doći na C-level mora biti svjesna da si ne može dozvoliti dugi porodiljni. Nakon par tjedana odmora, bilo bi u redu spojiti se tu i tamo na mail, iskomunicirati što se mora, a nakon mjesec, dva otići svakih par dana do ureda. Marisa Mayer će moći bez problema to sve jer će si moći platiti dadilju, čistačicu i kuharicu vjerojatno.
To sve je problem ženama koje još nisu na C-levelu a žele doći do njega. Anne-Marie Slaughter je u zadnjih mjesec, dva digla veliku prašinu svojim tekstom 'Why women still can’t have it all', gdje kaže da žene koje uspijevaju biti majke i vrhunske profesionalke su super-žene, bogate ili poduzetnice jer imaju veću kontrolu nad svojim vremenom. To je Marissa koja ima dovoljno novaca da plati pomoć i definitivno kontrolu nad svojim vremenom, moći će si dozvoliti da tu i tamo radi od kuće.
Kod nas se često podrazumijeva da žene rade na čuvanju trudnoće i na porodiljnom, ali se ne podrazumijeva da bi im se trebalo platiti. Tako da često primamo od države crkavicu na čuvanju trudnoće a radimo skoro puno radno vrijeme iz kreveta. Dovoljno smo „krive“ što smo trudne i šta bi nam se trebalo još platiti…Mnoge zbog toga ne žele raditi i tu se zatvara začarani krug.
Marissa je bila fer i iskomunicirala je trudnoću poslodavcu iako nije morala po zakonu te im objasnila svoj plan. Svaki razuman poslodavac ne bi trebao imati problem s tim jer žene sigurno ne ulažu u sebe i svoju karijeru da bi sve ostavile kad dobiju djecu. Puno puta postaju još bolje.
Netko je na Twitteru komentirao da se oko Marisse digla prašina kao da je Yahoo zaposlio jetija. Da li mi želimo da se o nama priča zato što smo na poziciji a zamislite trudne smo ili zato što smo vrhunske profesionalke? Da nije slučajno Yahoo računao na ovaj PR i zaposlio ne daj Bože upravo zbog toga Marissu a ne nekog muškarca koji je jednako sposoban? Sigurno ima na stotine CEO-a koji su kad su preuzeli poziciju očekivali dijete.
Francuski predsjednik je nedavno ponosno predstavio novu Vladu u kojoj je točno polovica žena. Ispunio je zakonsku normu i pokupio političke poene.
Kada će se konačno o nama pričati zbog naših postignuća a ne zbog trudnoće, zadovoljavanja zakonskih normi i sličnih nebitnih stvari?