Više poslova odjednom smanjuje učinkovitost

Radniku je potrebno 25 minuta da se oporavi od prekida kao što je telefonski razgovor ili odgovaranje na e-mail prije nego što se vrati izvornom zadatku.

Koliko ste puta zadnjih dana radili više stvari odjednom? Čitali novine, gledali televiziju, telefonirali? Pregledavali elektronsku poštu i dopisivali se na Google Talku, usput grickajući sendvič? Pisali službeni dopis, isprobavajući razne vrste fonta, i obavljali narudžbu putem interneta? Što još činite dok čitate ovaj članak? Pojam multitaskinga nije nov, što zna svaka majka koja je pokušala žonglirati s odgojem djeteta, kućnim poslovima i karijerom. No nova, tehnološka verzija multitaskinga rođena je u osamdesetima s pojavom osobnih računala. Ona su nudila dodatnu zanimaciju dopuštajući obavljanje nekoliko zadataka, primjerice, pisanje teksta i igranje. Potom su došli multimedija i internet s masom aplikacija, proširujući paletu aktivnosti koje se mogu obavljati paralelno. Oduševljenje vezano za mogućnosti multitaskinga nabujalo je kasnih devedesetih. Oglasi i osvrti vezani za nove elektronske naprave, osobito za smartphoneove, dlanovnike i ultralake prijenosnike slavili su zamisao da je uz pomoć tehnologije izvedivo obavljati nekoliko stvari u isto vrijeme. Danas nisu nimalo rijetki korisnici računala koji na jednoj strani ekrana pišu tekst ili slažu tablicu, na drugoj gledaju film, a u alatnoj traci im se vrte dva-tri messengera preko kojih se dopisuju. Sposobnost multitaskinga ušla je i u rubriku “sposobnosti” u životopisima, kad su radnici uočili da je taj pojam osobito drag poslodavcima, vječno u potrazi za mogućnošću smanjivanja radne snage.

Skupo ‘prešaltavanje’
Na nesreću, znanstveno proučavanje multitaskinga naznačilo je da paralelno obavljanje više poslova smanjuje produktivnost. Istraživanje provedeno 2007. godine na Sveučilištu u Michiganu i objavljeno u američkom Žurnalu eksperimentalne psihologije pokazalo je da ljudi gube prilično vremena kad se prebacuju s jednog zadatka na drugi. Taj se gubitak vremena povećava što su zadaci složeniji. Ekipa iz Michigana indentificirala je proces zvan izvršna kontrola, kojim se mozak služi pri prebacivanju između aktivnosti kao što su razgovor telefonom i pretraživanje internetske stranice. Kad bi ispitanici prelazili s jedne aktivnosti na drugu, gubili bi i na brzini i na preciznosti. Procijenjeno je da radnici-multitaskeri izgube 20 do 40 posto efektivnog radnog vremena na prebacivanje i ponovno zagrijavanje. Učinak radnika koji su ometani u obavljanju izvornog posla proučen je i na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu. Otkriveno je da je radniku potrebno 25 minuta da se oporavi od prekida kao što je telefonski razgovor ili odgovaranje na e-mail prije nego što se vrati izvornom zadatku. “Multitasking se povremeno svodi na gubljenje poslodavčeva vremena. Lako je zaključiti da dolazi i do materijalnih gubitaka kad zaposlenici prelaze sa zadatka na zadatak i natrag”, rekao je CNN-u dr. Joshua Rubinstein, bivši profesor na Sveučilištu u Michiganu. Štoviše, tvrtka Basex, koja se bavi poslovnim istraživanjima, procijenila je da samo američko gospodarstvo godišnje gubi 650 milijardi dolara kao posljedica multitaskinga radne snage. Bilo bi doista ekonomično moći istovremeno raditi misaone poslove, zabavljati se gledanjem videa na YouTubeu i komunicirati s nekoliko znanaca, pod uvjetom da su svi zadaci obavljeni kvalitetno. Međutim, intelektualne poslove zapravo nikad ne obavljamo istovremeno, nego naizmjence, uz puno rasipanja mentalne energije i vremena. Problem je u tome što naši mozgovi za razliku od računala nisu stvoreni za multitasking. Iako se ljudski mozak sastoji od stotinjak milijardi neurona i bilijuna međusobnih poveznica, u ovoj fazi evolucije nije u stanju potpuno se koncentrirati na više od jedne stvari.

Usko grlo u mozgu
Psiholog Rene Marois sa Vandebiltova sveučilišta uz pomoć tehnike funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) utvrdio je da u mozgu postoji “usko grlo” u kojemu nastaje “čep” kad je taj organ prisiljen reagirati na nekoliko podražaja istovremeno. Uklanjanje zastoja u protoku podataka zahtijeva vrijeme, koje usporava radni proces i čini ga dužim od zbroja vremena koja su inače potrebna za obavljanje istih zadataka uzastopno, umjesto naizmjenično. Od multitaskinga postoji i mjerljiva zdravstvena šteta. Na Londonskom je sveučilištu 2005. provedena studija koja je utvrdila da zaposlenicima koje u poslu prekidaju elektronska pošta i telefonski pozivi trpe pad kvocijenta inteligencije više nego korisnici marihuane. Ispostavilo se i da multitasking izaziva porast u lučenju stresnih hormona kortizola i adrenalina, što na duži rok dovodi do zdravstvenih problema, a također i do slabljenja kratkoročne memorije, upravo onog dijela našeg “hardwarea” koji nam omogućuje prebacivanje između zadataka. Dakako, postoje ljudi s osobito dobrom kratkoročnom, radnom memorijom, koji mogu pohraniti više raznolikih informacija odjednom i brže se prebacivati između zadataka, ali ni to nije istovremeni rad, već samo obavljanje više stvari u istom vremenskom okviru. Oni za koje se čini da su uspješni u multitaskiranju ili spadaju u vlasnike memorije velikog kapaciteta ili su toliko iskusni i vješti u radnjama koje izvode da im one iziskuju izvanredno malo koncentracije. Multitasking je moguć s jednostavnim, rutinskim poslovima koji ne zahtijevaju pažnju, kao što su hodanje ulicom i istovremeno žvakanje gume. No kad govorimo o sposobnosti mozga da posvećuje pažnju, nema multitaskinga. Pažnju ne možemo udvostručiti, već je samo podijeliti.

Činjenice

Dok voziš, ne pričaj
Jedan od primjera koji je proučen u istraživanju u Michiganu je korištenje mobitela u vožnji. Čak i uz hands free uređaj još se morate snalaziti u prostoru, dok vam pažnju odvlači sugovornik i tema o kojoj raspravljate.

Prilagođavanje sugovorniku
“Ako se radi o vrlo jednostavnoj konverzaciji, koncentracija na vožnju nije jako ugrožena. No, ako je razgovor težak i nabijen emocijama, ili ako se morate prilagođavati sugovorniku zbog njegova statusa, incident postaje vjerojatan”, kaže profesor Rubinstein.