Većini tvrtki ne treba više direktora koji će voditi timove, nego više derstruktora koji će uništiti stare zlatne kokoši.

Zaposlimo luđake

Današnji zaposlenici postali su sve zahtjevniji. Postavljaju više pitanja, puno su više samouvjereniji od nekadašnjih i mnogo više otvoreno iznose svoje brige, probleme i poslovne želje. Na neki način oni su "luđaci" koje je stvorilo moderno doba. Pitanje koje si sve više postavljamo je - trebamo li ih zaposliti?

Ne dopustite si odbiti prijave ljudi koji nalikuju Lady Gagi, a kvalitetniji su od 90% vaših sadašnjih zaposlenika.Prema Funky Business-u, svi pravi vođe trebali bi se prepustiti različitim iskustvima. U vrijeme kada ne vode vlastitu tvrtku i zaposlenike, raditi poput Nathana Myhrvolda iz Microsofta u kuhinji francuskog restorana u Seattleu. Ili poput Ole Beka iz danske tvrtke Bang&Olufsen, koja se bavi proizvodnjom različitih električnih i elektroničkih kućanskih aparata, pregledavanjem izloga Louisa Vuittona u Parizu. Isto može biti itekako zabavno i pomoći da se usvoje nove kreativne ideje. Michael Eisner iz Disneya ima također jedinstvenu strategiju razvoja te svjetski poznate tvrtke. U posao ulazi s mladim tvrtkama i njihovim vlasnicima, za koje je siguran da će mu bez ikakvog straha reći: „Ne radite to, jer tako ćete samo pokazati da ste stari i glupi".

Svježe ideje dolaze od "posebnih"
Uobičajeno je da nam se dogodi kreativna blokada i pomanjkanje dobrih i kvalitetnih ideja. Gdje ih pronaći? Vrlo često, nove refreshane ideje pronaći ćemo u "unique" zaposlenicima. Drugačiji po tome što odlaze na rave, hip-hop ili heavy-metal partije, slušaju operu, druže se s manjinama, najbolji im je trend neki stranac ili strankinja, surfaju po portalima za koje mi nismo nikada čuli, putuju tako da razmjenjuju kuće i stanove s nepoznatim ljudima, po ljeti ne odlaze na more već u zabačene dijelove Hrvatske i svijeta... sve ovakve osobine naših zaposlenika nikako nas ne smiju plašiti, nego nam pomoći da otvorimo vidike. Ne dopustite si odbiti prijave ljudi koji nalikuju Lady Gagi, a kvalitetniji su od 90% vaših sadašnjih zaposlenika. Ti će ljudi otići dalje i prestati vam slati svoje životopise, ako shvate da je u vašoj tvrtki bitnije kako izgledaju i kakvu glazbu slušaju, od toga što znaju i mogu. Naravno, rješenje nije odmah zaposliti sve čudake ovoga svijeta, već biti otvorenog uma i dopustiti vladanje ljudima koji izgledaju onako kako žele.

Inteligentni i kvalitetni zaposlenici nisu oni koju su završili jedan od top 5 fakulteta u zemlji, nose sivo odijelo s trendy košuljicom i imaju uglancane cipele. Možda je vaš budući direktor završio fakultet koji nema veze s poslom kojim se bavite, no pročitao je ogromni broj knjiga iz vaše branše i potrudio se polaziti hrpu seminara, samo da bi stekao dodatno znanje. Takav jedan bit će, vrlo često, daleko motiviraniji da gura i sebe i drige. Sigurno da vam njegov piercing u nosu i starke na nogama onda neće biti toliko važne.

Ne primamo molbe ne-FER-ovaca
Davnih godina, prilikom susreta s jednom damom na visokoj poziciji u domaćoj tvrtki imali smo prilike čuti nešto što je danas i ona, nadajmo se, promijenila: „Nemojte se truditi ni ostaviti svoj CV, jer je politika tvrtke da ne primamo na razgovore osobe koje su završile TVZ. Samo FER-ovci i studenti FOl-ja dolaze u obzir." Na direktni odgovor imali smo samo kratki komentar: „Mislimo da jako griješite." Je li direktorica kasnije shvatila da je pogriješila, jer čovjek je stvarno bio pošten, vrijedan i znao znanje, a ubrzo je postao i voditelj jedne druge velike tvrtke, znat će reći neki novi studenti, u potrazi za poslom kod iste žene. Za sve one koji nisu imali sreće, novaca ili nešto treće da upišu za neke ljude jedine prave fakultete, a posjeduju visoku motivaciju i znanje, nadajmo se da jest i da će i ona, tu i tamo, potruditi se prijeći preko nekih vlastitih prepreka i zaposliti sposobne "luđake".

Prošlo je vrijeme robova
Vrijeme robova i onih koji su bili prisiljeni raditi za nekog drugog, u modernim je zemljama odavno prošlo. Više ne postoji kontrola u pravom smislu te riječi i naši zaposlenici više nikada neće ostati na svom radnom mjestu, samo na temelju straha od neimanja kruha. Baš suprotno, većina njih će otići osjete li negativne vibracije i atmosferu u kojoj ne mogu "disati". Današnji zaposlenici postavljaju toliko pitanja, da vas ako se dobro ne organizirate, može zaboljeti glava. U pozitivnom smislu. Oni imaju modeme telefone, WI-FI mrežu, žele biti na Facebooku i Twitteru, chatati na Iskrici ili Netlogu i moći otići tijekom radnog vremena na kavu s prijateljem iz Indije, koji im je upravo stigao u grad. Sve to, naravno s određenim limitom koji će svatko sebi odrediti sam.
Moderni poslodavac ili direktor zna da je najvažnije odrediti svom timu radne zadatke i rokove, a na zaposlenicima je da ih izvrše u određenom periodu.
Ako im je draže dva sata popodnevne kave zamijeniti s dva sata rada po noći, neka izvole. I "luđaci" znaju što se događa kada se premaše rokovi i hitni taskovi. A tako nešto si ti, na neki način napredni ljudi, ionako neće nikada dopustiti.

Što žele "luđaci"?
Kada počnete raditi s osobom koja vas se, kao prvo, ne boji i ne smatra vas nekime "iznad sebe", samo zato što ste joj nadređeni, s vremenom prestajete osjećati strah za svoju tvrtku i biznis koji razvijate. Dati 'luđaku' svoje tajne lozinke za ulazak u updateanje web sajta tvrtke, poslati mu mailom svoje godinama skrivane fileove na temelju kojih će učiti i raditi, u četiri oka mu ispričati kako funkcionira vaša tvrtka i s vremenom, otkriti po čemu ste vi zapravo različiti od tisuće drugih na tržištu? Doista hrabro, kada to napravite. Vjerojatno to nećete moći napraviti baš sa svakim 'luđakom' kojeg zaposlite. Ali, tu i famo, srest ćete i zaposliti jednoga, koji će vam odmah reći što želi, treba, osjeća i pružiti vam onaj osjećaj sigurnosti, da radite s nekim tko razumije što želite. I više od toga. Vi ste vlasnik svoga posla i postoji razlog zašto baš vj vodite ili imate tvrtku. I vi ćete uvijek imati strategiju i ključnu ideju više, u svom džepu. "Ludi" zaposlenik samo je karika koja će vam savršeno sjesti u nizu koji razvijate. Od prvog dana, željet će samostalnost, slobod(nij)e ruke, dobro vodstvo, mogućnost da doprinosi svojim brojnim idejama, prilagodljivo radno vrijeme, nagrade, dodatke, posebni namještaj, mogućnost da se školuje, da putuje i pokreće i vlastite ideje te tvrtku i šefa koji će mu omogućiti da se razvije. Ako si vi sami želite to isto, sigurni smo da ćemo o uspješnoj sinergiji - vi i vaš "luđak", u budućnosti imati prilike i slušati i čitati.

Dati im da rade svoje projekte?
Koliko fleksibilni šefovi bismo morali postati da svojim sadašnjim ili budućim zaposlenicima omogućimo radno mjesto, plaću, doprinose i - mogućnost da 10 do 15% radnog vremena potroše na sebe i svoje projekte? Vjerojatno vrlo fleksibilni. Ipak, tako nešto već poprilično uspješno provodi tvrtka 3M, koja ima sljedeću politiku: 15% radnog vremena znanstvenici mogu potrošiti na vlastite projekte. U prijevodu, njihovi zaposlenici mogu dnevno čak sat do dva potrošiti radeći na projektu, s kojim sutra mogu i otići iz tvrtke te pokrenuti nešto svoje. No, 3M tu mogućnost gleda prije svega na konkurentsku prednost svoje tvrtke.
Dajući svojim zaposlenicima da kreiraju nešto što im nije u opisu radnih zadataka, potiču ih da kreiraju stvari za koje inače nikada ne bi imali vremena. I tako nastane nešto genijalno, poput post-it papirića, koje su osmislili u istoj tvrtki. Dati ljudima slobodu nije nimalo jednostavno. Oni se kad tad mogu okrenuti od tvrtke i postati najveći konkurent. U praksi, nakon dane slobode ljudi obično ne postaju ljuti konkurenti već predani zaposlenici s vrlo kreativnim rezultatima. Cilj je potaknuti što više ideja, jer će se jedna od njih zasigurno pokazati odličnom, a najbolji put do najluđih ideja sigurno su i otvorene ruke.

Je li bitnije kako izgleda ili što govori?
Zamislite scenarij u kojem vam na se na sljedeći javni natječaj za posao javi ni više ni manje nego transvestit. Uskoro ćemo biti punopravna članica EU, otvorit ćemo vrata stanovnicima brojnih zemalja i vrlo je moguće da će nam kroz 2, 5, 10 godina u zemlju pristizati' ljudi različitih vjera, nacija, boja kože i spolne orijentacije. Naravno, vi ni na koji način ne možete iz CV-a koji gledate zaključiti da se radi o muškarcu koji se voli oblačiti kao žena. U svoje slobodno vrijeme ili tu i tamo, dok šeće gradom. Reference su mu odlične, radno iskustvo poželjno, govori 2 strana jezika, ima dodatno znanje koje vam je jako važno za razvoj novoga projekta i razgovor uživo uvjerava vaš da je upravo on osoba koju tražite.
Ipak, probudi vam se crv sumnje i vi, na neki nevjerojatan način, doznate da je ta osoba malčice drugačija, od ljudi koje već imate zaposlene. Kroz misli vam počinju prolaziti razna pitanja poput hoće li se uklopiti, želim li otvoriti tvrtku "takvim" ljudima, što će to značiti za moj imidž... a zapravo, jedino što biste se trebali pitati jest: hoće li ta osoba tvrtku koju vodite ili razvijate, odvesti u nekom novom smjeru i pomoći vam da pometete svu konkurenciju.

Na kraju dana, nije važno imaju li vaši zaposlenici plavu košulju, haljinu na cvjetiće ili štikle koje nose sve trendseterice, nego imaju li u sebi neki faktor X, koji vam treba da krenete u novo desetljeće.
Uostalom, možda baš taj novi "luđak" u vašu tvrtku dovede neke nove (još) luđe klijente, do kojih sami ne biste došli ni za milijun godina, ili vaše proizvode otvori za neku novu nišu kupaca, što će u budućnosti činiti sigurnih 20 do 30% vaše zarade.

Što radi konkurencija?
Poznati funky Šveđani imaju još jednu teoriju o tome što treba.učiniti svaka tvrtka, koja žeii pomesti konkurenciju i iskoristiti znani momenfum efekt. Većini tvrtki ne treba više direktora koji će voditi timove, nego više derstruktora koji će uništiti stare zlatne kokoši. Recimo da ste kompanija koja posluje odlično. Siigurno je da odličan rad želite i nastaviti, stoga vam u nekom periodu ne pada na pamet da krenete nekim nepoznatim putevima, ako su stari toliko djelotvorni. U isto vrijeme, dok se vi veselite uspjesima i životu na lovorikama, konkurencija njuška, kroji, prekraja, osmišljava, gradi, istražuje i kreira stotinu novih putova. Naravno, može proći i 20 godina dok oni uspiju nešto smisliti i pokrenuti te njihova ideja postane jednako ili više uspješna od vaše. Zašto čekati i dočekati?

Tvrtku koju vodite u nekom dijelu ili cijelu ne namjeravate zatvoriti kada odete u mirovinu. Predat ćete je mlađim naraštajima, sinovima, unucima... i zato je jučer vrijeme u kojem trebate reagirati. Vaši konkurenti to već čine jer nemaju što izgubiti. A vi se, kao sretnija strana medalje, pobrinite da razmišljate baš poput njih i tako uvijek koračate dva korak prema naprijed. I samo pola iza, kada smišljate što ćete dalje.