Prijava
Traži
Nezaposlena, fakultetski obrazovana osoba ove godine od države za samozapošljavanje može dobiti 36.011 kuna, sa završenom srednjom školom 29.000, kuna, a osobe bez zanimanja 18.862 kuna.
Predviđeno je to Nacionalnim planom za poticanje zapošljavanja za 2011. i 2012., mjerama u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. No, novac se ne može dobiti tek tako, jer najprije treba uvjeriti stručne službe na burzi da on neće biti uzaludno potrošen. Upitali smo stoga stručnjake na što posebno treba pripaziti pri pokretanju vlastitog posla te koje su najčešće početničke pogreške.
„Primjeri neuspješnih poduzetničkih pothvata često su više nalik izmišljenim pričama nego stvarnim ljudskim i poslovnim sudbinama“, kaže poduzetnica Elvira Mlivić Budeš. Pokretanje samostalnog posla, objašnjava, obično je uzrokovano željom pojedinca da samostalno djeluje, odgovara za uspješno poslovanje i zarađuje više od prosječnog zaposlenika. Smatra kako poduzetnik ima veći izazov, ali i veću odgovornost za uspjeh ili neuspjeh, što pruža osjećaj zadovoljstva u gradnji samostalne karijere. Nažalost, dio poduzetnika više slijedi intuiciju nego stvarne pokazatelje i općenito ima nerealna očekivanja od tvrtke koju tek gradi.
Avantura zvana poduzetništvo
Velik je broj poduzetnika koji u avanturu kreću samo zato što nešto znaju dobro raditi i smatraju da će se netko (država, viša sila, kupci…) pobrinuti za njihove proizvode ili usluge kada ih ponude tržištu. Neke osobe vjeruju da moraju „oploditi“ ušteđevinu nekim poduzetničkim projektom i ulaze u poslove o kojima ne znaju dovoljno, isključivo na nagovor uvjerljivih prijatelja ili rodbine, ističe Mlivić Budeš i dodaje kako je zanimljivo koliko poduzetnika ne zna izračunati tržišni potencijal, niti o tome razmišlja sve dok se ne pojave prvi problemi s plasmanom proizvoda. Naime, tek kada utvrde da nitko nije čuo za njihovu ponudu, pa nije ništa ni kupio, počinju razmišljati o mogućim rješenjima.
Činjenica je da se dobit stvara isključivo na tržištu, ne dolazi od proizvoda, rada, menadžera ili zaposlenika. Samo su potrošači spremni platiti pravu cijenu za određeni proizvod ili uslugu. Mali poduzetnici moraju biti svjesni važnosti kreiranja potražnje kojoj je cilj da potrošači najprije potraže njihove proizvode umjesto da se obrate većem konkurentu. Za takvo ponašanje treba im dati pravi razlog, a uloga marketinga i jest traganje i određivanje ravnoteže između tvrtki i potrošača na tržištu“, napominje Mlivić Budeš.
Poduzetnici su, međutim, često u zabludi jer imaju nerealna očekivanja. Neke od najčešćih pogrešaka poduzetnika početnika su: ne vidim konkurenciju, neću uspjeti visokim cijenama, pomoći će mi prijatelji i kolege, za svaki slučaj ciljat ću na cijelo tržište te imam posla, nemam vremena za planiranje.
„U poduzetništvo se ne smije krenuti bez dobro osmišljena plana aktivnosti koji pomaže da se jasnije sagleda situacija. Važno je biti poduzetan i strastven, ali odluke se ne smiju donositi bez analize dostupnih podataka. Ispravna odluka može se donijeti samo na temelju informacija, znanja i iskustva“, zaključuje Mlivić Budeš.
Mali, ali veliki
Poznata je izreka da će onaj tko nema vremena za planiranje itekako imati vremena za popravljanje. Intuicija i korištenje postojećih očitih šansi trebaju biti samo dodatak postojećem znanju o tržištu, kupcima, proizvodima i uslugama, kaže naša sugovornica, a osobe koje su skeptične prema poduzetništvu često smatraju da velika tvrtka uvijek može pojesti malog poduzetnika.
„Uspješne male i srednje tvrtke na hrvatskom tržištu dokazale su da i mali imaju svoje mjesto pod suncem ako se pobrinu velikima konkurirati na nekoliko načina: specijaliziranjem na uski tržišni segment (nišu), fleksibilnošću poslovanja i prilagođavanju potrošačima, osiguravajući superiornu uslugu potrošačima te omogućavajući interakciju s kupcima i potrošačima“, ističe Mlivić Budeš.
Pogreške su neizbježne
„Svaki je početak težak, a kao poduzetnik početnik imate praktički neograničen broj prilika za pogrešku“, ističe Gordan Horbec, urednik portala www.imamnovac.hr. Pogreške su, kaže, neizbježne i najbolje možemo naučiti na vlastitoj koži. Ipak, većina ih nastaje zbog neznanja, a to se relativno lako i brzo može riješiti. Po njegovu mišljenju, poduzetnicima početnicima najviše nedostaje znanje o financijama. Kaže kako se općenito loše upravlja novcem, a najčešće poduzetnici zaborave da dio novaca koji su naplatili od kupca nije njihov već pripada državi. „Znači, ako je na račun uplaćeno 12.300 kuna, 2300 kuna od tog iznosa je porez na dodanu vrijednost (PDV) i taj novac ne smijemo potrošiti već ga moramo proslijediti državi.
Poduzetnici, naravno, potroše i to i onda imaju problema. Druga stvar koja se često događa jest da ugovore posao i onda počnu unaprijed trošiti novac računajući na to da će klijent platiti. No u slučaju kašnjenja naplate nastaju novčane teškoće. Općenito, imaju problem shvatiti da tvrtkin novac nije njihov, već tvrtkin te da ga ne mogu samo tako uzimati i trošiti. Neki se poduzetnici previše bave time kako smanjiti porezne obveze pa kupuju stvari na tvrtku koje ne služe za poslovne svrhe čime se izlažu velikom riziku u slučaju poreznog nadzora“, objašnjava Horbec.
Kao jednu od najčešćih pogrešaka spominje i kupnju dugotrajne (ne)materijalne imovine (nabavne vrijednosti veće od 3500 kuna) potkraj godine, u prosincu, kako bi se smanjila porezna obveza. Tim se potezom porezna obveza neće smanjiti jer se dugotrajna imovina amortizira (njezin se trošak raspoređuje po godinama korištenja), i to od prvog dana sljedećeg mjeseca, što znači da ni jedan kuna troška neće ući u tekuću godinu u kojoj su željeli smanjiti porez. Jedna od sitnica koja poduzetnicima može zadavati glavobolje jest ta da se poslovni rezultat računa na temelju izlaznih i ulaznih računa, neovisno o tome jesu li plaćeni ili ne. To pak može dovesti do toga da npr. imamo veliku dobit i moramo platiti porez na tu dobit, a na računu nemamo dovoljno novca jer nam kupci još nisu platiti. Horbec poduzetnicima stoga savjetuje čestu komunikaciju s računovođom kako bi predvidjeli porezne obveze i smanjili mogućnost neugodnih iznenađenja. Najveća je pogreška ipak, zaključuje Horbec, to što se poduzetnici bave sitnicama (logo, memorandumi, vizitke i sl.) umjesto da se bave prodajom svoje robe i usluga, što je najvažniji posao poduzetnika početnika.
Sanja Hrvojević Beganović, business.hr
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
