Kao što svaki suradnik ima svoj stil ponašanja, tako i svako radno mjesto traži određeni način ponašanja. Postoje radna mjesta na kojima trebate ekstrovertiranu osobu, kao što za neka radna mjesta tražite introvertiranu, samozatajnu osobu.
Već iz ovih primjera jasno je da kod izbora djelatnika glavni princip ne može biti uobičajeni oglas iz novina po kojemu tražimo: mladu dinamičnu, komunikativnu osobu sa znanjem engleskog jezika, Excela, vozačkom dozvolom, spremnu na edukaciju, sa završenim ekonomskim fakultetom, maksimalno 25 godina starosti i s deset godina radnog iskustva.
Mogućnosti izbora djelatnika
Najgora metoda izbora djelatnika nestrukturiran je osobni razgovor. Iz studije koja je provedena 90-ih godina na sveučilištu u Michiganu poznato je da je otprilike 85 posto odluka na osnovu intervjua krivo. Razlozi su raznovrsni, no jedan od glavnih jest taj da voditelj razgovora obično bira one djelatnike koji njemu 'leže'. Pri tome se on vodi osobnim preferencijama, a ne objektivnim zahtjevima radnog mjesta.
Druga česta metoda je test logičke inteligencije ili razgovor s psihologom. Koliko god inteligencija bila važna u životu, ona nije odlučujuća u obavljanju zadataka. Naravno da nećemo zaposliti intelektualno zaostale osobe na zahtjevnim mjestima, no sama činjenica da je netko logički inteligentan ne garantira uspješnost u poslu. Sjetite se: otkazi se dobivaju zbog ponašanja, a ne zbog neznanja.
Važnost izbora djelatnika
Dakle, izbor djelatnika ne može i ne smije biti slučajan, nedefiniran i u neskladu sa zadacima koje taj djelatnik mora obavljati. Dobar izbor djelatnika je iz više razloga važan za tvrtku i, na kraju krajeva, za svakog hrvatskog menadžera.
1. Globalno selo zahvatilo je svaku poru našega života. Kupci su sve informiraniji. Više nema 'glupih' potrošača koji nemaju pojma. Informacije su lako i brzo dostupne. Informirani potrošači traže informirane tvrtke – djelatnike koji su u stanju pružiti maksimum, a ne prosječnost.
2. Razlika među usporedivim tvrtkama skoro da i nema. Sve više tvrtki proizvodi svoje proizvode kod jednog te istog partnera. Veliki broj proizvoda razlikuje se samo po etiketi. Velike marke se mahom razlikuju samo po reklami. Jedina razlika su djelatnici.
3. Kupac više nije zadovoljan samo boljim proizvodom. On traži bolju uslugu, bolji odnos prema sebi kao osobi. Kupac zna da je on važan čimbenik u uspjehu svake tvrtke. On traži u svakoj točki susreta s tvrtkom odgovarajuću osobu koja govori njegovim jezikom.
4. Timovi unutar tvrtki postaju sve važniji, fleksibilniji i kompleksniji. Sastav tima i njegova uspješnost ključ su uspjeha važnog projekta. Da bismo dobro definirali sastav i zadatke za pojedine članove, moramo poznavati tipologiju svakog djelatnika. Svađe unutar tima i neuspješnost uglavnom su rezultat nerazumijevanja, a ne mržnje.
5. Ukupno znanje stalno se povećava. Znanstvenici procjenjuju da će se u skorije vrijeme ukupno znanje udvostručavati svake godine. Samo ako uspijemo koncentrirati sve talente naših djelatnika u smislu boljih rezultata, bit ćemo bolji u odnosu na konkurenciju.
Zakon uspjeha
Osnovni zakon uspjeha u timu leži u rješenju problema komunikacije unutar tima, u sposobnosti članova tima da govore za druge razumljivim jezikom, da se ponašaju onako kako drugima u timu odgovara.
Iz svih ovih razmišljanja moguće je izvesti zaključak da je za svaku tvrtku, za svakoga tko se bavi ponudom bilo koje ideje ili produkta, neophodan korak prema onima koji bi trebali nuditi proizvod, isto tako kao i prema onima koji trebaju prihvatiti taj proizvod.
Ako izaberemo djelatnike koji ne govore jezik stranke, onda će komunikacija prema stranci biti nedostatna. Ako izaberemo djelatnike koji ne govore jezik radnog mjesta, onda će oni biti u stresu ili uopće neće moći obaviti taj zadatak.