Prijava
Traži
U današnje suvremeno doba u kojem se isprepliću brojni interesi posredstvom još brojnijih masovnih medija, apsolutno je nemoguće izmjeriti štetu koja za neku tvrtku nastaje plasmanom nedorečenih ili iskrivljenih informacija. Kako komunicirati kad se kompanija nađe u krizi i kako je uopće prepoznati te se brzo organizirati i spriječiti da loše vijesti metastaziraju?
To najbolje oslikava jedan svježi primjer koji se dogodio u poduzeću u kojem se izredalo šest uprava, danas broji 1400 zaposlenih i polako, ali sigurno staje na svoje noge ugovarajući nove poslove uz istovremeno smanjenje troškova.
Mislite globalno, a ne lokalno
Udarna vijest na naslovnici najtiražnijeg dnevnog lista u zemlji pokrenula je domino. Luka Rijeka je pred stečajem, prenosile su sve radio postaje, a potom tu informaciju prenijele u svojim dnevno-informativnim emisijama, pozivajući se na članak objavljen na čitavoj stranici jedne dnevne tiskovine. Znala sam da je to greška, isto kao i moje kolege koje dobro poznaju riječki lučki sustav, ali kako to objasniti tisućama građana Hrvatske i svim onima koji žive u luci i od luke. A njih nije malo. Vijest je pogodila ne samo jedno trgovačko društvo, već i sve one koji sudjeluju na tom prometnom pravcu koji se konačno nalazi na putu revitalizacije - od brodara, agenata, špeditera, banaka, željeznice carine, policije itd. Prva moja reakcija bila je tko snosi odgovornost - novinar koji nije provjerio informaciju ili tvrtka jer nije dala pravu informaciju? Kriza je otpočela. Menadžment je jutro, umjesto uz kavu, provodio uz telefon razgovarajući s poslovnim partnerima u zemlji i inozemstvu do kojih je ta informacija stigla brže od mlaznog aviona. A sve je moglo biti bitno drugačije da je jedan od članova uprave ozbiljno shvatio poziv novinarke iz Zagreba koja se raspitivala o financijskim rezultatima poduzeća. Uvijek mislite globalno, a ne lokalno, pouka je ovog slučaja. Naime, lokalni, riječki novinari znaju ama baš sve, svaku točku i nulu financijske "krvne slike" tvrtke. Oni dišu skupa s tvrtkom koja ih svakodnevno hrani podacima o novo uspostavljenim brodskim linijama, novim poslovima, ali i uštedama, zbrinjavanju radnika i svim ostalim teškoćama kroz koje prolazi tvrtka u restrukturiranju. Međutim, par stotina kilometara dalje, to je potpuna nepoznanica za tamošnje predstavnike sedme sile.
"Mali" propust
Novinarka je korektno odradila posao i napisala tekst citirajući poslovne rezultate iz plasiranog joj revizorskog izvješća, ukoliko izuzmemo dramatičnu naslovnicu o krahu poduzeća koji je u pravilu urednički ručni rad. Međutim, ima tek jedna "sitnica". To je bilo izvješće iz 2002, a ne 2003. godine, što znači da se šteta mogla izbjeći jednostavnim objašnjenjem od svega nekoliko slova, znamenki, sekunde. Ako menadžment nije imao vremena dati pojašnjenje, novinarku se trebalo preusmjeriti na osobu zaduženu za odnose s javnošću. Ona ne bi bila tek puki posrednik između novinarke i čelnih ljudi tvrtke, već bi vidjela u kojem smjeru "brod plovi", koje su novinarske teze. Jer slika nikad nije svima ista, ona je upravo onakva kakvu je mi vidimo. Druga pouka ovog slučaja stoga je: nikad ne pustite novinare da lutaju i da sami ili uz posredstvom vama suprotstavljene strane donose zaključke, već ih uvijek usmjeravate na PR stručnjaka jer je to prvenstveno njegov posao. PR stručnjaci nisu potrebni samo kako bi napisali priopćenje nakon važnog sastanka ili poslali novinarima pozive na konferenciju za tisak. Oni moraju biti "jedan od Vas", uvijek prisutni pri donošenju ključnih odluka, nezaobilazna karika u kompaniji.
Prave pojedinosti
Da je novinarka bila usmjerena na osobu za odnose s javnošću, u tren bi se raščistilo da je riječ o lošim rezultatima koje je ostavila bivša jednočlana uprava tvrtke. A onda bi saznala i da je novi mcnadžment raščistio s takvom politikom, argumentirajući to podnošenjem kaznene prijave i tužbe za naknadu štete protiv bivšeg direktora, čime bi se napravio bitan zaokret, a novinarske teze o nestručnom vođenju tvrtke pale u vodu. Također, novinarka bi zasigurno odmah dobila podatke o trenutnom stanju u poduzeću koje je po dolasku nove uprave u godinu dana ostvarilo povećanje prometa od 31 posto i istovremeno znatno smanjilo gubitke. Bilo bi joj pojašnjeno da je kontroverzno izvješće objavljeno u državnom glasilu "Narodnim novinama" upravo s namjerom da se ništa ne krije. Dobila bi i informaciju da je upravo počela provedba projekta Svjetske banke, koja je tvrtki odobrila 150 milijuna dolara za investicije u obnovu infrastrukture, za socijalni program i reorganizaciju luke. Nakon svih tih podataka, novinarki bi bilo jasno da nema govora o stečaju, ponajviše zato što jedna od najmoćnijih financijskih institucija nikad ne bi ušla u tako velika ulaganja da uopće postoji takva mogućnost. Lavina koju je pokrenuo negativan članak uspješno je zaustavljena već drugog dana objavom trenutnog stanja u poduzeću - ne negirajući naslijeđene probleme, ali isto tako ističući sve one pozitivne pomake koji su napravljeni od dolaska nove uprave. Pritom je članak objavljen na istoj stranici kao i dan ranije, uz najavu na naslovnici kao i prethodnog dana, u veličini i uz opremu teksta koja mu daje važnost kao i nepovoljnoj vijesti od dana ranije. U kriznoj situaciji treba inzistirati da vaša reakcija dobije upravo onoliko prostora koliko je zaradila loša vijest, naravno pod uvjetom da kompanija ima što za reći u svoju obranu.
Pozitivna strana krize
U takvim situacijama, koje izazivaju zabrinutost i sumnje poslovnih partnera, dobra je strategija obrane i vraćanja vjerodostojnosti slanje cirkularnog pisma. U konkretnom slučaju, tvrtka o kojoj je jedan dan napisano da je pred stečajem, a drugi dan da su to stari podaci koje je ostavilo bivše vodstvo, može svim tvrtkama s kojima posluje poslati kratko i jasno pismo obrazloženja i obavezno priložiti oba članka. Treći moment u ovoj priči bila je i reakcija vlasnika, odnosno države kroz resorno Ministarstvo. Jer oni koji su isprovocirali čitavu krizu zapravo su imali za cilj dobiti stav nove vlasti prema tom poduzeću. Kako je resorni ministar ocijenio da će država i dalje voditi brigu o morskim lukama kao strateškim prioritetima, a posebno o luci Rijeka kao najvažnijem pomorskom pravcu, vrijedno je i tu informaciju priložiti u dopisu partnerima kao dokaz politike kontinuiteta i podrške države za ustrajanje u ostvarenju zacrtanih ciljeva. No, ne treba svaku krizu gledati isključivo negativno. Krizne situacije u kompaniji imaju i pozitivnu stranu. U takvim se vremenima mobiliziraju ne samo mozgovi tvrtke, već se jača cjelokupno zajedništvo zaposlenih, a krize - koliko kod to čudno zvučalo - stvaraju priliku da se kroz publicitet zadobiven zbog negativnih vijesti progovori o pozitivnim pomacima i još jednom ponove planovi usredotočeni na jačanje kompanije. Kriza će vam omogućiti da privučete pažnju drugih medija, posebno moćne i utjecajne televizije, a na vještom PR stručnjaku i mudrom menadžmentu je da i iz takvih teških i stresnih situacija izvuče ono najbolje rukovodeći se starom izrekom - svako zlo za neko dobro.
Marina Halužan za Croatiabiz.com
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
