Temelji dobrih odluka

Prava informacija pravom čovjeku u pravo vrijeme u pravom obliku. Koliko smo blizu ovom idealu?

Tržište savršene konkurencije kojeg su propovijedali klasični ekonomisti podrazumijeva između ostalog i savršenu informaciju, tj. stanje u kojem svi kupci i svi dobavljači znaju sve jedni o drugima i u stanju su donijeti najbolju odluku. Ovo je naravno teorijska pretpostavka koja nije moguća u stvarnosti, ali poduzeća uistinu teže stanju u kojem će znati sve o svojim kupcima, dobavljačima, konkurentima, regulatoru i svim ostalim stvarima koje utječu na uspjeh poduzeća.

Na trenutak zatvorite oči, izbrišite iz glave sva ograničenja informacijske tehnologije na koje ste navikli i zamislite idealan informacijski sustav. Onaj koji će vam pružiti sve tražene informacije u tren oka i to u vama prihvatljivom obliku. I ne samo to, takav idealan sustav bi trebao biti proaktivan i obavještavati vas o događajima važnim za vas. Sad otvorite oči, pogledajte vaš postojeći sustav i recite iskreno: koliko je blizu idealu?

Sustavi za potporu odlučivanju nalaze se pri vrhu piramide poslovnih informacijskih sustava. Logično je da se krene od dna, pa poduzeća prvo grade transakcijske sustave (krene se od obračuna plaća pa modularno dalje). Nakon što izgrade transakcijske sustave, shvate da ti sustavi nisu povezani i da zbog toga ne mogu kvalitetno planirati, budžetirati, kontrolirati, itd. Tada se obično implementira neki ERP (Enterprise Resource Planning) sustav poput SAP-a ili Navision-a. Oni sretnici koji uspiju, uvijek uz masne troškove, proći i ovu stepenicu, shvate da je dobiveni sustav dobar za potporu operativnih stvari, ali neprikladan za potporu odlučivanju. Nakon toga kreće se u izgradnju sustava za potporu odlučivanju.

Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg transakcijski sustavi nisu pogodni za potporu odlučivanju je model podataka. Sveprisutni relacijski model pogodan je za obradu transakcija, ali u procesima odlučivanja na podatke se gleda na drugi način. Zbog toga se često u razvoju sustava za potporu odlučivanju kreće s izradom skladišta podataka koje se temelji bilo na dimenzionalnom, bilo na prilagođenom relacijskom modelu. No, skladište podataka nije nužan uvjet za sve sustave i sve probleme. Oko skladišta podataka, OLAP-a i rudarenja podataka se razvio krovni termin Business Intelli-gence. Većina naših većih poduzeća ima ili je u fazi implementacije nekog BI sustava. BI sustavi su, međutim, samo jedna vrsta sustava za potpora odlučivanju. BI sustave bismo mogli okarakterizirati kao sustave orijentirane podacima. A postoje i sustavi potpore odlučivanju orijentirani modelima. Podloga za te sustave je grupa metoda pod nazivom operacijska istraživanja, a u koju pripadaju brojne optimizacijske tehnike, Monte Carlo simulacija, diskretna simulacija, stabla odlučivanja i cijeli niz drugih metoda. I dok su se BI sustavi uspjeli raširiti, ovi drugi tek traže svoje mjesto pod suncem, iako su daleko stariji od BI sustava.

Nakon što razvijete sve te silne sustave, čeka vas najstrašnija od svih zvijeri, a to je dinamika. Protekom vremena poduzeća se mijenjaju, a s njima i željeni sustav potpore odlučivanju. Pogotovo je to izraženo danas kad se poslovni modeli mijenjaju kao čarape, a na sve strane se spaja, pripaja, integrira i globalizira. I upravo ta osjetljivost sustava na protok vremena jedan je od najvećih problema ne samo sustava za potporu odlučivanju nego i cijelog informacijskog sustava. Svaki put kada u poduzeću dođe do određene promjene, najčešće treba jako puno vremena i truda da se to poprati u sustavu za potporu odlučivanju. Jer prvo treba riješiti operativne probleme, dakle transakcijski sustav, pa pozvati konzultante da nam to riješe u ERP-u i tek onda razmišljati o tome kako ta promjena utječe na procese odlučivanja i pripadajući sustav.

Tu dolazimo do ključnog problema, a to je semantika. Poslovni informacijski sustavi još uvijek su prilično glupi i ne razumiju što znače podaci kojima barataju. Kad biste kojim slučajem vi kao administrator baze odlučili na produkcijskom serveru preimenovati tablicu "Račun" u "Faktura", mogli bi slobodno spakirati stvari, jer sustav ne zna da se radi o jednoj te istoj stvari. Sve mu se mora crtati. Zlobnici bi rekli da je to zbog toga da konzultanti ne ostanu gladni. I uistinu, kad se sagleda činjenica da je integracija sustava jedan od najraširenijih i najunosnijih IT poslova, onda postaje jasno da je semantika jedan od najvećih problema informatike danas. Trenutno u tom pogledu najviše radi ekipa u W3C-u predvođena Tim Berners Leejem na projektu "Semantički web", a semantika je i jedna od najvrućih tema i u akademskom svijetu računalne znanosti.

Česta je i zabluda da će informacijski sustavi zamijeniti čovjeka u procesu donošenja odluka. To je moguće kod rutinskih, dobro strukturiranih odluka. Ne samo da je moguće, nego se već duže vrijeme i radi u praksi. Sustavi automatskog upravljanja zalihama koji automatski naručuju robu pokušavajući održati optimalnu količinu robe na skladištu vjerojatno su najbolji primjer za to. No većina poslovnih odluka nije toliko strukturirana da bi se mogla posve automatizirati, barem ne s postojećim metodama i tehnologijom. Većina poslovnih problema sadrži varijable koje se jako teško ili nikako ne daju formalizirati i staviti u nekakav analitički ili simulacijski model. Zbog toga će većinu odluka i dalje donositi čovjek, tj. menadžer. Nažalost, područje potpore odlučivanja se pokazalo kao plodno tlo za generiranje marketinških buzzworda, pa smo doslovno zatrpani istim: BI, DW, OLAP, DiM, CRM, SCM, itd.. Kad uklonimo marketinški celofan, vidimo da su sustavi za potporu odlučivanju još u embrionalnoj fazi razvoja. No oni su, uz elektroničko poslovanje, sljedeći korak u razvoju poslovnih informacijskih sustava.

piše Igor Kaluđer za Croatiabiz.com

Tagovi: odlučivanje, management, donošenje odluka, konkurencija
Srijeda, 16.12.2009.