Ono što bi država mogla sada i odmah napraviti jest uključiti IT-jevce u planiranje kada se u ranoj fazi definiraju projekti i tehnologije za buduće projekte i riješiti pitanje pametne specijalizacije
Hrvatski IT ovog ljeta ostvario je iznimne uspjehe i sklopio uspješne poslove. Zapravo rade to cijelo vrijeme, jedino se krajem ovog ljeta dogodila kulminacija, rekli bismo ostvarena je kritična masa koja je konačno prodrla među mainstream publiku. Nanobit je ostvario prodaju kakva se rijetko događa ili se događala u povijesti poduzetništva u Hrvata.
Za Hrvatsku je važno da su vlasnici Nanobita bili toliko mudri da pronađu novog vlasnika koji će im omogućiti dodatni poticaj razvoju, a ne uništenju, kojim će dobiti sigurnost kapitala, a prije svega mogućnost stručnog napretka svih 125 zaposlenih i to u Hrvatskoj.
Ne treba zamjerati onima koji pri pomisli na prodaju, nikako ne mogu shvatiti da u IT industriji, zaposlenici nisu robovi, da se svi vlasnici i upravljači trude dati im što bolje uvjete rada ne bi li ostali upravo u njihovoj tvrtki i da se izvrsnost cijeni i to na najjače.
Sve je povezano i sve ima smisla u IT-ju, dokle god država ne upliće svoje prste. I stoga ne čudi IT mantra koja svaki put iskoči na pitanje što bi država trebala napraviti, a ona kaže: samo nas pustite na miru da radimo.
No ipak, ne, država ih ne bi trebala pustiti na miru. Trebala bi im osigurati uvjete poslovanja i napretka koji će im pomagati, a ne zagorčavati život i po mogućnosti poticati, a ne opterećivati. Da bi to mogli, moraju slušati ono što im IT-jevci govore i na što ukazuju. To je smanjenje troškova rada i poslovanja, koji vrijedi za cijelo poduzetništvo, ili pak omogućavanje dolazaka stranih studenata i stranih stručnih radnika, ili pak digitalizacija javne uprave, a ne tek puka informatizacija (iako i to je uspjeh), koji, također vrijede za sve, ili pak transparentnost javne nabave.
Ono što bi država mogla sada i odmah napraviti, posebice u kontekstu bolje iskorištenosti EU fondova koji su sada i prioritetno namijenjeni digitalnim i zelenim tehnologijama, jest uključiti IT-jevce u planiranje kada se u ranoj fazi definiraju projekti i tehnologije za buduće projekte i riješiti pitanje pametne specijalizacije.
Zašto? Jer trenutačno IT-jevci u Hrvata tek posredno mogu konkurirati za europska sredstva, a znamo, neki ih zaborave, pa se dogodi da digitalna komponenta, primjerice, nije uključena u priču o gradnji bolnica pa te iste bolnice izgrađene EU novcem ostanu na suhom kada ih treba informatički opremiti bilo uređajima, bilo uslugama.
Rješenje pitanja uključivanja IT-jevaca kao pomoći državi u definiranju kriterija digitalne i zelene tranzicije, planova digitalizacije gospodarstva i javne uprave i pametne specijalizacije omogućilo bi IT-ju da se izdigne u prioritetnu vertikalu te se osiguraju pametni projekti koji će pridonijeti gospodarskom oporavku, a za to imaju temelja jer imaju i samostalne proizvode.
Članak je u skraćenom izdanju prenesen iz Večernjeg lista.