Prijava
Traži
Franšiza predstavlja ključ u ruke, jer poduzetnik ne čini sve početničke pogreške koje je tvrtka davateljica franšize sigurno počinila ne bi li došla do recepta za uspješno poslovanje.
Franšiza, kupnja i korištenje prava na već provjereni model poslovanja, dobar je način za počinjanje posla za poduzetnike koji na svom području uoče priliku, odnosno nezadovoljenu potražnju za određenim proizvodima ili uslugama. »Kod tradicionalnog samostalnog započinjanja posla, poduzetnik sve odluke mora donijeti i provesti sam - pronaći dobavljače, kreirati proizvod, osmisliti marketing, izgraditi brend, pronaći odgovarajuću lokaciju, itd. Kupnjom franšize, poduzetnik kupuje poslovni model po principu ključ u ruke, što mu omogućuje najučinkovitije obavljati posao te na tržištu ponuditi proizvode i usluge odgovarajuće kvalitete i uz, za tu kvalitetu, najmanje troškove«, rekla je Vjesniku Mirela Alpeza, voditeljica Centra za franšizu Centra za poduzetništvo Osijek.
Jedna od najjeftinijih i najrasprostranjenijih stranih franšiza na našem tržištu su Fornetti. Iako su Fornetti franšiza s najnižim početnim ulaganjima, primatelj franšize mora osigurati određena financijska sredstva. Kaucija za pećnicu od 8000 kuna, troškovi najma poslovnog prostora, nabavka smrznutih proizvoda, plaće djelatnicima - sve su to troškovi koje primatelj treba financirati iz svog džepa dok posao ne krene i ne počne sam podmirivati svoje troškove. Danas u Hrvatskoj svaka prodavaonica Fornetta ima drugog vlasnika. Alpeza navodi da su to sve franšizni partneri, koji se brinu da proizvodi budu ispečeni, odgovarajuće kvalitete, da osoblje bude ljubazno i uslužno, tj. da proizvod i usluga budu na razini kako to Fornetti očekuju. Fornetti pružaju podršku primateljima franšize opskrbom smrznutim proizvodima, razvojem novih proizvoda, unaprjeđenjem poslovanja, osnaživanjem brenda, uklanjanjem eventualnog kvara na pećnici u najkraćem roku...
Dobit u franšiznom poslovanju se dijeli na razne načine, a jedan je mjesečni postotak (tantijemi) od ukupnog prometa koji je najčešće između pet i sedam posto, koje primatelj franšize uplaćuje na tekući račun davatelja na kraju mjeseca. Drugi način je da je davatelj franšize isključivi dobavljač ključnih sirovina i proizvoda primatelju franšize. U Hrvatskoj ima između 120 i 150 stranih franšiza i tridesetak domaćih tvrtki koje su svoj poslovni model uspješno prodale. Jedna od tih tvrtki koja je svoj domaći poslovni model u Hrvatskoj prenijela dalje je trgovina zdrave prehrane Biovega, koja danas pod nazivom bio&bio ima sedam trgovina u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku. U Biovegi kažu da se poslovanje prodajom franšize pokazalo uspješnim, no da će ipak nastaviti otvarati svoje trgovine. »Sve je počelo otvaranjem male trgovine u Ilici u Zagrebu, a istodobno su se otvarale i manje trgovine sa zdravom prehranom, kojima je Biovega bila glavni dobavljač«, rekla je Vjesniku Žana Hinek, voditeljica bio&bio lanca trgovina ekoproizvoda.
Hinek je rekla da je stanje na tržištu pokrenulo širenje Bioveginog poslovanja, jer se našla u poziciji da će se ili brzo ugasiti distribucija u male trgovine ili će se dodatno proširiti i odoljeti sve jačoj konkurenciji novih, velikih marketa. Ona naglašava da se pri ulasku u franšizno poslovanje cjelokupno poslovanje tvrtke mora standardizirati do najsitnijih pojedinosti, kao npr. uređenje unutarnjeg prostora, vizualni identitet i slično.
Objašnjavajući uvjete po kojima izabiru franšizne partnere, kaže da je najvažniji taj da budući primatelj franšize prepozna poslovanje njihovog lanca kao dio vlastite životne i poslovne filozofije. Nakon te prve, slijedi tehnička faza u kojoj primatelj franšize mora ponuditi lokaciju koju će preuzeti u suglasnosti s Biovegom te uložiti novac u pokretanje franšize. Uvjet kod svake franšize je plaćanje franšizne pristojbe nakon čega primatelj dobiva pravo na ime i znak.
Kad se ispune svi ti uvjeti, slijedi uređivanje trgovine, nabava inventara koji je standardiziran do najsitnijeg detalja, opskrba trgovine robom, aplikacija bio&bio znaka te cjelovita edukacija djelatnika koji će raditi u toj trgovini. Hinek naglašava da cjelokupna ulaganja u pokretanje projekta kao investicije dolaze od strane primatelja franšize, a oni daju ime, tehnička obilježja i edukaciju. Primatelj franšize financijski neovisno posluje, za svoj račun.
Kao kupac strane franšize, s Vjesnikom je razgovarao Nikola Oršanić, čija je tvrtka Dama-toneri franšizer talijanske marke Redac, a bavi se proizvodnjom obnovljenih tonera. »Franšiza omogućuje znatno lakši početak poslovanja, oslobađa puno vremena koje ostaje slobodno za širenje posla, nalaženje novih poslova i slično. Franšiza je i znatno sigurniji put za ulazak u poduzetništvo«, naglasio je. Govoreći o tome zašto nije sam počeo neki posao, već je ušao u franšizno poslovanje, Oršanić kaže da nije uspio smisliti nijedan projekt koji bi se u poslovnom planu i istraživanju tržišta pokazao potencijalno uspješnim. Kaže da je danas vrlo zadovoljan svojim poslovanjem, no naglašava da je prije ulaska u posao istražio tržište i našao »nišu« na kojoj danas zasniva poslovnu strategiju.
»Ugovorom sam se obvezao na master franšizu za Hrvatsku, a imam četiri podfranšize u Osijeku, Splitu, Rijeci i Opuzenu«, rekao je Oršanić. Iako je zadovoljan svojim poslovanjem, smatra da su limiti još daleko te da im još nije ni blizu. »Uvijek se posao može proširiti novim proizvodima i uslugama, a i tržište je još jako daleko od dobre pokrivenosti«, ističe Oršanić. No, nisu sve franšizne priče tako uspješne. Kao i u svakom poslovanju, i u franšiznom uvijek postoji rizik koji se uglavnom tiče uvjeta na tržištu. Jedan od tih primjera je i franšiza Subway sendviča, koja se u inozemstvu, a posebno u Americi dobro prodaje, no u Hrvatskoj je nakon nekoliko otvorenih podružnica taj brand doživio neuspjeh. »Sendviči su dosta skupi, a konkurencija jaka. Kod nas u Hrvatskoj nije baš puno ljudi čulo za Subway«, kaže Alpeza.
Navodi da je ta franšiza tipičan dokaz da nešto što dobro funkcionira u inozemstvu ne mora i kod nas. »Nisam sigurna da je cijena franšize visoka i u drugim zemljama, ali u Hrvatskoj, kad se sve zbrojilo, lokacija koju je Subway želio, određena kvaliteta sirovina i slično, očito je za naše uvjete to bilo preskupo«, rekla je. Ona smatra da je glavna zamka u tome što primatelji franšize olako prihvate i pretpostave da se poslovna koncepcija koja dobro funkcionira na nekom području može replicirati na hrvatskom i da će biti jednako uspješna. Kaže da svaka franšizna koncepcija, bez obzira koliko bila uspješna u drugoj državi ili gradu, nailazi na novu konkurenciju, novo potencijalno tržište, drukčiji standard i navike u ponašanju lokalnog stanovništa, a sve to utječe na uspješnu implementaciju kupljene franšizne koncepcije.
Na web stranicama fransiza.hr, hrvatski poduzetnici mogu vidjeti koje se franšize u nas nude. Danas u svijetu, pa i u Hrvatskoj, mnoge tvrtke prodaju svoju franšizu, a hoće li poduzetnik odlučiti sam ući u posao ili će se odlučiti za neki već provjereni model, ovisi samo o njemu i njegovoj procjeni može li neka franšiza biti uspješna i na lokalnom tržištu.
Bolji uvjeti za uspjeh
Iako su franšize u početku skuplja opcija, nego samostalno pokretanje posla, dugoročno povećavaju izglede za poslovni uspjeh no, kao u svakom poduzetničkom poslu, ni taj oblik poslovanja nije pošteđen rizika. Franšiza predstavlja ključ u ruke, jer poduzetnik ne čini sve početničke pogreške koje je tvrtka davateljica franšize sigurno počinila ne bi li došla do recepta za uspješno poslovanje. Franšiza znači kupnju prava da se u vlastitom poslovanju primijeni cijeli poslovni model od načina poslovanja, nastupa na tržištu, vođenja knjiga, vizualnog izgleda do odnosa s dobavljačima...
Franšizni plusevi i minusi
Prednosti:
- dobiva se provjereni poslovni model;
- lakši početak poslovanja;
- know-how;
- manja mogućnost pogrešaka;
Nedostaci:
- skuplji početak poslovanja;
- rizik od neprihvaćenosti brenda;
- ograničeno samoodlučivanje.
Iva Kekez, vjesnik.com
