Svi smo to osjetili, strah od javnog nastupa normalan je i prirodan osjećaj. Tremu imaju svi, pjevači pred koncerte, glumci pred predstave čak i vaši nastavnici i profesori pred predavanja pa i političari pred javnim govorima. Takvog straha se teško i gotovo da se i ne može u potpunosti osloboditi, ali se može i to u značajnoj mjeri ublažiti i smanjiti. Do te mjere da neće biti nikakva prepreka istupanju pred drugim ljudima.
Tremu psiholozi objašnjavaju kao strah od sramoćenja i blamiranja. Bojimo se da će naši nedostaci izaći na vidjelo i da ćemo tako postati manji u tuđim očima, jer svakim izlaskom pred publiku, tj. mnoštvo okupljenih ljudi, na kocku stavljamo image i sliku koju gradimo i koji smo o sebi stvorili.
Javlja se strah da će vidjeti nešto što ne želimo da se o nama zna. No, u većini slučajeva takav osjećaj nije realan jer nijedan nastup nije pitanje života i smrti, iako se nama uglavnom čini da je tako. Neki također tremu osjećaju iako su svjesni da nemaju nikakvoga straha, nego im se javlja neka nepoznata unutarnja blokada. Suši im se grlo, osjećaju grč u trbušnim mišićima, snažno lupanje srca, znojenje, zaboravljaju, te im drhti glas. Govornik zna da se njegov strah može primijetiti pa ga i to još dodatno plaši i spušta samopouzdanje. Unatoč svemu tome, javno istupanje je nužno, jer bilo bi neodgovorno odustati od javnog nastup samo zbog straha. U jednu ruku to možemo nazvati i kukavičlukom, zato se strahu i tremi mora suprotstaviti.
I tremu i strah ćemo najbolje umanjiti ako svjesno napravimo realnu procjenu da nam se ne može ništa loše dogoditi.
Što možemo dobiti, a što izgubiti ako nastupimo pred mnoštvom ljudi.
Uzmite si vremena i razmislite koji su vaši ciljevi zbog kojih trebate javno nastupiti, ali isto tako i što može krenuti po zlu tj. onako kako vi niste isplanirali. Što možete izgubiti ako nešto ne ispadne onako kako ste zamislili. Morate pristati na gubitak radi dobitka. Trebate pristati na to da se primijeti vaša pogrešivost, da će ljudi primijetiti da ste možda manje sposobni nego što biste htjeli da se zna. Da niste savršeni. Ali nemojte se ni truditi, niti biti opterećeni to skrivati jer nitko nije savršen. Sjetite se bilo koje javne osobe. Ni jedna od njih nije savršena, svi imaju svoje mane, ali je bitno da one sve znaju svoje vrline istaknuti i da se ne boje stati pred reflektor i zavladati pozornicom.
Tajna uspjeha je u prihvaćanju činjenice da niste savršeni, da nikad nećete biti, ali i da ste svjesni da možete ponuditi nešto dobro ili novo i zanimljivo.
Strah i sram biti veći ukoliko govornik nije navikao na javne nastupe i nije imao puno prilika susresti se s takvim izlaganjem, zatim ako je publika brojnija, ako je izdvojen i izložen pogledima kao na pozornici ili pred cijelom katedrom kolega i prijatelja, te ako nije navikao na umjetna pomagala kao što su mikrofoni, kamere, projektori. Dakle, strah ćete umanjiti ako se privikavate na ovakve situacije, a to nećete moći ako se bojite...
Ostatak vijesti pročitajte na geek.hr