Troje zaposlenika, na njihov zahtjev predložili su raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (31.07.2014). Razlog raskida Ugovora je sporazumni prekid (odlazak na već prije dogovoreno novo radno mjesto kod novog poslodavca). Za vrijeme odlaska ostao im je neiskorišteni godišnji odmor. Prilikom odlaska o tome nije bilo riječi. Nakon mjesec i pola dobili smo od odvjetnika opomenu za isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora u brutto iznosu.
Koja su tu prava poslodavca?
Temeljem Zakona o radu (nn 149/09; 61/11; 82/12; 73/13) a koji je bio na snazi u vrijeme prestanka radnog odnosa na zahtjev radnika, temeljem Sporazuma o prestanku radnog odnosa (31.07.2014.), radnik je stekao pravo na godišnji odmor za 2014 godinu, u cijelosti (prestanak radnog odnosa 31.07.2014.).
Temeljem članka 61 Zakona o radu poslodavac je dužan isplatiti radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, u zastarnom roku od 3 godine.
Dakle, temeljem Zakona o radu imate obvezu isplatiti naknadu za godišnji odmor, odnosno radnik ima pravo ustati s tužbom.
Sporazum o eventualnom odricanju od naknade je ništav.
Poslodavac je dakle trebao obračunati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te ju platiti radniku i predati mu obračun plaće.
Činjenica da radnik nije „tražio“ svoje pravo na godišnji odmor odnosno naknadu, ne oslobađa poslodavca odgovornosti u ovom slučaju.