Novim zakonom o radu bolje je riješena mogućnost prenošenja ugovora o radu. Međutim, ne postoji zaštita radničkih prava u slučaju da stari poslodavac svoju djelatnost zajedno s radnicima daje novom poslodavcu samo u zakup, na određeno razdoblje.
Novim zakonom o radu bolje je riješena mogućnost prenošenja ugovora o radu radnika kod jednog poslodavca k drugome, počevši već od toga što je uvedena obveza poslodavca koji ustupa radnike da novog poslodavca pisano obavijesti o svim detaljima koji se tiču statusa radnika (od radnog vremena do plaće), što do sada nije bio slučaj.
Također, po novom zakonu prava radnika ne ovise o eventualnom propustu poslodavca u tom slučaju, odnosno oni ne bi smjeli biti u poziciji da stečena prava kod poslodavca ne mogu ostvariti. »Uz to, uvedena je i solidarna odgovornost poslodavca za obveze prema radnicima, no njena primjena mogla je biti i šira«, kazao je Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda na nedavnom savjetovanju o novom zakonu o radu koje je održano u Zagrebu, u organizaciji Narodnih novina. Naime, Zakonom je predviđeno da postoji solidarna odgovornost ('novog') poslodavca za obveze ('starog') poslodavca, s kojega se ugovori o radu prenose i sada za njih odgovara novi poslodavac. Pojednostavljeno, da je riječ o poslodavcu koji neko vrijeme radnicima nije plaćao doprinose ili nije isplatio plaće za određeno razdoblje, koji prenosi djelatnost i radnike kod drugog poslodavca, njega je dužan obavijestiti o postojanju dugova i za njih, naposljetku, odgovara - novi poslodavac. To znači da bi on radnicima treba namiriti doprinose ili nadoknaditi neisplaćene plaće. »Zanimljivo je da u Zakonu čak nema ni ograničenja iznosa do kojega postoji odgovornost poslodavca, na primjer, do vrijednosti imovine poduzeća koja se prenosi, što znači da novi poslodavac odgovara za cjelokupna potraživanja radnika«, kazao je Jug, dok većina stručnjaka to komentira kao ukidanje mogućnosti da se iskorištavanjem propisa zakidaju radnici. S druge strane, međutim, ne postoji zaštita radničkih prava u slučaju da stari poslodavac svoju djelatnost zajedno s radnicima novom poslodavcu daje samo u zakup, na određeno razdoblje, što Jadranko Jug ocjenjuje lošim. Naime, u tom slučaju, eventualna dugovanja koja bi prema radnicima stvorio poslodavac zakupac ne tiču se matičnog poslodavca i radnici ih mogu potraživati samo od onoga kod kojega su radili u zakupu.
Zakonom o radu bolje su regulirana i prava radnika na zastupanje u slučaju prelaska kod novog poslodavca. I dalje ih zastupa radničko vijeće, no ne više najdulje godinu dana, nego do isteka mandata tog radničkog vijeća ili do izbora novog.