Novi zakon protiv sive ekonomije

Državni inspektori će moći ulaziti u kuće, garaže i poslovne objekte na temelju dojave o neregistriranoj djelatnosti, dok po sadašnjim zakonima mogau provjeravati poslovanje isključivo registriranih poslovnih subjekata.

Zakon o sprečavanju neregistrirane djelatnosti, koji je sada u pripremi (radna skupina završila je osnovni nacrt zakona), novi je instrument sustava u borbi protiv sive ekonomije. Njime će se, kako neslužbeno doznajemo, proširiti ovlasti državnih inspektora, a niz djelatnosti pokušat će se legalizirati stimulativnim poreznim opterećenjem, ali i visokim kaznama. Državni inspektori prema tom će zakonu moći ulaziti u kuće, garaže i poslovne objekte na temelju dojave o neregistriranoj djelatnosti, što im dosadašnje norme nisu omogućavale. Sadašnji zakoni ograničavaju inspektora, koji je mogao provjeravati poslovanje isključivo registriranih poslovnih subjekata, što je dovelo do paradoksa da sustav nije mogao reagirati na očite primjere neprijavljenog rada.

Obrtnici su često navodili problem neprijavljenog rada koji rezultira nelojalnom konkurencijom i cjenovnim dumpingom. Hrvatska obrtnička komora, naročito u mandatu bivšeg predsjednika Mate Topića, tražila je donošenje zakon o suzbijanju rada na crno, no ovaj se zakon time neće baviti. Naime, nekoliko zakona bavi se temom rada na crno i suzbijanjem sive ekonomije a novi bi zakon trebao poslužiti da se izbjegne izmjene i dopune niza normi i ovlasti pojedinih institucija poput Porezne uprave i Državnog inspektorata. Ovdje je riječ o takozvanim poslovima u 'fušu', odnosno uslugama čišćenja po kućama, pranju stubišta, sitnim kućnim popravcima, frizerskoj djelatnosti te o nizu drugih usluga koje se obavlja bez registracije i plaćanja poreza. Intencija zakona je prihode ostvarene u sivoj zoni legalizirati kroz oporezivanje. Saznajemo da će zakon sadržavati listu zanimanja koja će odrediti na koje će se sektore gospodarstva odnositi povoljniji rad. Navodno je HOK radi zaštite legalnih obrtnika inzistirao da lista bude što uža, kako obrtnici ne bi dobili legalnu nelojalnu konkurenciju.

»Nakon razmatranja više prijedloga i argumenata za i protiv, stručna radna skupina zaključila je da je prihvatljivije rješenje ne navoditi u zakonu ili podzakonskim aktima liste zanimanja, već da je nužno odrediti uvjete pod kojima se neregistrirana djelatnost smatra zabranjenom kako bi sve djelatnosti bile u jednakom položaju«, stoji u službenom odgovoru iz Komore, koja pozdravlja donošenje zakona.

»HOK je još 2000. po uzoru na neke zemlje EU-a predložio donošenje zakona o sprječavanju neregistriranih djelatnosti, a tijekom 2010. obnovili smo svoje prijedloge: uvođenje kazni za osobe koje obavljaju obrt bez obrtnice, propisivanje Državnom inspektoratu obveze provjere registracije obrta pod nadzorom, povećanje kazni te ubrzanje postupaka i oduzimanje dobiti stvorene nelegalnim radom«, navode u HOK-u, ističući da je jedino novi zakon trajno rješenje problema.

Pojašnjavaju da uz represivne mjere treba omogućiti obrtnicima da prežive prvu godinu poslovanja, a povećanjem granice za obvezni ulazak u sustav PDV-a stimulirali bi se obrtnici za rad u 'bijeloj' ekonomskoj zoni prijavljenog poslovanja.

Kako je riječ o niskim naknadama i popunjavanju kućnog budžeta, a ne o unosnoj zaradi, radna skupina imala je na umu da je porezna evazija u ovom dijelu gospodarstva pravilo i navika koja će se teško iskorijeniti. Ipak, sitni 'fuševi' i zarada 'sa strane' nose, prema nekim procjenama, čak 16 posto ukupnoga gospodarstva. Unatoč provedenim istraživanjima, nema konkretnih podataka o razini sive ekonomije u Hrvatskoj, jer se njezini razmjeri procjenjuju u rasponu od 22 do 34 posto, dok nedavno istraživanje Svjetske banke navodi da je razmjer sive ekonomije u Hrvatskoj oko 35 posto BDP-a. U tu se procjenu uključuju i prihodi ostvareni kriminalnim djelatnostima te prihodi od neprijavljenih djelatnosti i rada na crno.

Iako Nacrt zakona nije do kraja definirao hoće li se neregistrirani rad oporezivati postotno ili će čistačice, frizerke i majstori ubuduće plaćati paušalni iznos državi, doznajemo da se proučavao slovenski model. Slovenci su godinu počeli novim zakonom o tzv. malom delu, koji regulira upravo poslove kojima se dopunjuje budžet. Rad do 60 sati mjesečno, uz maksimalni godišnji prihod od 6000 eura, oporezuje se po stopi od 29,5 posto, odnosno za 8,5 posto povoljnije nego stalno zaposlenje. Zakon je već izazvao niz protesta u studentskoj populaciji koja je novim pravilima oštećena, jer je studentski ugovor do sada bio opterećen sa samo 14 posto.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, nije siguran postoji li način da se ljudi iz skupine koju zakon obrađuje privuku iz sive u bijelu zonu poslovanja. »Siromah koji nema od čega živjeti ima pravo ukrasti kruh«, parafrazira Sever poznatu izreku, ističući da je ljudima koji rade u tamnijim zonama to jedini način preživljavanja. »Iako se neregistriranim radom istodobno smanjuje mogućnost otvaranja novih radnih mjesta u sustavu, važno je znati da rad u sivoj zoni nekima znači preživljavanje«, ističe Sever, pa napominje da će se oporezivanjem cijena rada povećati, što će smanjiti potražnju za određenim uslugama.

Analitičar Société Générale - Splitske banke Zdeslav Šantić upozorava da je siva ekonomija posljedica visokih doprinosa, ali i strukture domaćega gospodarstva u kojem prevladavaju usluge. »Protiv sive ekonomije treba se boriti metodom mrkve i batine«, kaže Šantić, koji ne vjeruje da će novi zakon omogućiti državi rasterećenje cijene rada kroz smanjivanje doprinosa, nego prostor za takav potez vidi u daljnjem smanjenju državnih rashoda.

Najjeftiniji ugovor - studentski
Najjeftiniji oblik ugovora u Hrvatskoj je studentski ugovor na koji se, uz proviziju za Studentski centar, plaćaju doprinosi od otprilike 19 posto na bruto iznos, ali njega imaju pravo koristiti samo redoviti studenti. Ugovor o djelu ima visoke troškove, pa se njime ne stimulira prijavljivanje djelatnosti, što bi značilo da bi čistačica stubišta, kada bi se mogla koristiti tim oblikom rada, oko 40 posto sadašnjih prihoda morala izdvojiti državi kako bi legalno obavljala svoju djelatnost.

Siva ekonomija pomaže u krizi
Od početka krize u ljeto 2007., bankarski analitičari krenuli su analizirati kako se određene ekonomske sfere ponašaju u doba gospodarskih problema. Tako su se analitičari Deutsche Bank bavili sivom ekonomijom, a njihovo izvješće objavljeno prošlog proljeća pokazalo je da ona može pomoći gospodarstvu da lakše preživi krizu. No, to vrijedi samo ako je udjel sive ekonomije u bruto domaćem proizvodu (BDP) mali, tj. oko deset posto ili, pak, ako je veći od 20 posto.

Procjene sive ekonomije u Hrvatskoj, koja obuhvaća širok spektar nelegalnih poslova vezanih uz drogu, prostituciju, krijumčarenje, ali i izbjegavanje plaćanje poreza, rad 'na crno' i slično, variraju od 16 posto prema podacima Ekonomskog instituta iz 2005., pa sve do visokih 30 do 40 posto. Treba napomenuti da službene procjene naginju donjem kraju intervala, dok su neslužbene procjene pesimističnije. No, i to je poboljšanje, jer su istraživanja s kraja prošlog stoljeća pokazivala udjel između 22 i 34 posto. Uzme li se u obzir godišnje opadanje sive ekonomije od 0,3 posto, opet se dolazi do velikog raspona moguće stope sive ekonomije između 16 i 26 posto.

Analitičari se slažu da siva ekonomija tijekom krize jača, a takav trend najavili su i hrvatski ekonomisti. Hrvatska porezna baza je uska, a opterećenje teško, izjavio je za časopis Banka Zdeslav Šantić, glavni ekonomist SG Splitske banke, te dodao da svako novo porezno opterećenje otvara prostor za jačanje sive ekonomije. To znači, primjerice, da je krizni porez uveden u ljeto 2009. povećao sivu ekonomiju. S tim da još nema točnih podataka o tome, pa nitko i ne zna je li siva ekonomije ublažila ili pogoršala ranjivost domaćega gospodarstva na krizu. Naime, iz istraživanja Deutsche Bank proizlazi da su zemlje s vrlo niskim ili vrlo visokim udjelom sive ekonomije imale znatno manji gospodarski pad od zemalja koje imaju sivu ekonomiju u prosječnim okvirima. Tako zemlje s niskim udjelom sive ekonomije, od 10 do 12 posto, poput Austrije, Nizozemske i Francuske, u 2009. bilježe pad BDP-a između dva i četiri posto. Na drugoj strani spektra su Grčka i Portugal, zemlje s visokim udjelom sive ekonomije u gospodarstvu, od 20 do 25 posto, koje su zabilježile pad BDP-a od jedan odnosno 2,6 posto. Najgore su prošle zemlje poput Njemačke, koje nisu ni pretjerano 'poštene' ni 'nepoštene', a najnepovoljnija razina sive ekonomije, izračunali su analitičari, točno je 14,3 posto BDP-a. Sa svojih 14,6 posto, Njemačka je upravo u toj najnepovoljnijoj zoni. Hrvatska je najbliža Italiji prema odnosu sive ekonomije i BDP-a. Italija ima udjel sive ekonomije veći od 20 posto BDP-a i bilježi pad BDP-a od oko pet posto, dok za Hrvatsku možemo prihvatiti procjenu o udjelu sive ekonomije u BDP-u od 16 do 26 posto, a BDP je u 2009. pao za 5,8 posto. [D. P. Brčić]

Tagovi: država, državne institucije, siva ekonomija, rad na crno, zakonodavstvo, zakon o radu
Srijeda, 09.02.2011. / Marina Šunjerga, vjesnik.com