Prijava
Traži
Curriclum vitae ili životopis je u stvari vaša osobna karta i često je prvi doticaj koji ostvarujete s potencijalnim poslodavcem. Na temelju njega se stvaraju zaključci koji se kasnije vrlo teško mijenjaju.
Kako koncipirati životopis, koje podatke uvrstiti? Odgovor bi trebao biti jednostavan, unatoč tome što širom svijeta postoje konzultanti, posebice u SAD-u, koji pružaju profesionalne savjete za koncipiranje. Nesumnjivo je da dobar savjet zlata vrijedi, ali u današnje vrijeme je moguće i surfanjem po Internetu pronaći primjere pravilnog sastavljanja životopisa. Utoliko više začuđuje da se uvijek iznova pojavljuju pogrešni i smiješni primjerci.
Vjerojatno je svatko barem jednom dobio priliku pročitati životopis (lat. curriculum vitae) koji je potpuno promašio svoju svrhu. Jasno je da u zemlji, kao što je Hrvatska, koja ima vrlo nizak stupanj obrazovanja, tj. većinu stanovništva sa srednjom stručnom spremom (39 posto) te alarmantan broj nepismenih (čak 11 posto), to i nije posebno začuđujuće. Začuđujuće je, međutim, što nevjerojatnih "remek djela" ima i među obrazovanom kremom hrvatskog društva - među onih rijetkih šest posto visoko obrazovanih koliko ih je evidentirano prilikom posljednjeg popisa stanovništva.
Različito značenje
Curriculum vitae — CV ili životopis je u stvari osobna karta i često je prvi doticaj koji ostvarujete s potencijalnim poslodavcem. Na temelju njega se stvaraju zaključci koji se kasnije vrlo teško mijenjaju. Stoga bi svakom trebalo biti jasno da je prvi dojam vrlo važan, posebice jer nikad više nećete dobiti drugu priliku da ostavite dobar prvi dojam. Ne postoji jedan način pisanja životopisa, ali postoje neka osnovna pravila koja važe za sve. Prije svega, postoje različite verzije CV-a za različite vrste poslova. Tako akademski životopis neće izgledati isto kao onaj koji prilaže menadžer pri apliciranju za posao u nekoj tvrtki, odmah na početku treba ukazati na jednu razliku, naročito onima čije ambicije prelaze okvire Hrvatske, a možda i kontinenta. CV nema isto značenje u SAD-u i drugim dijelovima svijeta. U SAD-u njime se koriste uglavnom osobe koje pretendiraju na akademske i znanstvene pozicije, dok svi ostali apliciraju putem rezimea koji je u pravilu kraći od CV-a. U Europi je obratno, pa je uobičajeni način prezentiranja putem CV-a. Osim toga, američki i europski CV se razlikuju i po sadržaju, pa se tako europski poslodavci interesiraju za podatke kao što su datum i mjesto rođenja, te nacionalnost. Takvi podaci nikada neće naći mjesto u američkom CV-u.
Kratko i jasno
Životopisi se u osnovi sastoje od istih odjeljaka. Tako će svaki imati zaglavlje s osnovnim podacima o osobi, podatke o obrazovanju, radnom iskustvu (stalni posao, honorarni posao), stečenim vještinama, znanju jezika. Oni ambiciozniji i uspješniji proširit će životopis podacima o dobivenim nagradama, objavljenim znanstvenim ili stručnim člancima, članstvu u raznim udrugama ili profesionalnim organizacijama, sudjelovanju na raznim stručnim skupovima, provođenju određenih relevantnih projekata... Nerijetko se na kraju životopisa pridodaju reference, kao što su mišljenja relevantnih osoba o našem radu. Takvi podaci zauzimaju poprilično mjesta, pa je isto tako uobičajeno da se pod reference stavi napomena -"dostupno po zahtjevu" ili, ukoliko se u oglasu za posao specificirano traže reference, moguće ih je napisati na dodatnom listu papira koji se prilaže uz životopis. Kad prije sastavljanja životopisa prikupimo sve gore navedene podatke, shvaćamo da pred sobom imamo gomilu informacija koje bi trebalo svesti na što manju mjeru. Smatra se da je idealna dužina životopisa za osobe s prosječnim radnim iskustvom i obrazovanjem jedna stranica te maksimalno dvije stranice za uspješne poslovne ljude ili znanstvenike. Iako može čudno zazvučati da cijeli nečiji život treba stati na jednu ili dvije stranice, treba se staviti i u poziciju onih koji će morati pročitati životopis. Menadžeri ljudskih potencijala i drugi stručnjaci u procesu odabira zaposlenika dobivaju desetine, pa i stotine životopisa, zavisno od atraktivnosti posla, potražnje ili plaće. Među takvom gomilom, životopis od tri ili više stranica vjerojatno izgleda kao pravi mali roman i teško da bi ga itko pročitao, a možda bi proizveo i kontraefekt, te tako bitne informacije ostavio u sjeni. Dužina nije imperativ samo zbog onog koji čita već i zbog nas, jer će u sažetim informacijama biti istaknuto upravo ono što bi nekome trebalo zapeti za oko.
Od novog ka starom
Nakon dijelova od kojih se sastoji životopis, njegove dužine i preglednosti, sljedeće što moramo usvojiti je redoslijed pisanja informacija. Pravilo je da se prvo spominju najnoviji podaci te se postepeno ide u prošlost, navodeći zbog kratkoće samo najhitnije funkcije. Najrecentnije informacije su i najzanimljivije, pa ćemo im posvetiti i nešto više prostora. Svakog će poslodavca prije zanimati u kojem je pravcu Vaša karijera išla neposredno prije nego što ste aplicirali na njegov natječaj nego gdje ste radili prije primjerice deset godina. Istina je, doduše, da će nam i neki stariji podatak možda zlata vrijediti pri dobivanju posla. To je između ostalog stvar procjene - što uvrstiti u životopis kada se aplicira za neki određeni posao. Zavisno od vrste posla kojim se bavimo, nije svejedno s kojim ćemo podacima započeti životopis. Primjerice, znanstvenici će u prvi plan staviti obrazovanje, certifikate znanstvenih institucija te podatke o objavljenim radovima i nagradama. S druge strane, ako se natječete za posao u poduzeću, u prvom planu će biti ono što je najveći predmet interesa - u ovom slučaju radno iskustvo. Neki podaci, pak, u nekim životopisima mogu izgledati iritantno, dok su u drugima baš na pravom mjestu. Primjer je prosjek ocjena na fakultetu ili u srednjoj školi, koji je očito relevantan ukoliko se aplicira za znanstvenu poziciju. No ukoliko aplicirate za posao u nekom poduzeću, on najčešće ne znači ništa. To što je netko bio student s prosjekom 4,2 ne znači da će i posao obavljati na takvoj razini. U ovom slučaju više dolazi do izražaja stečeno iskustvo na raznim radnim mjestima, nego ocjena, koja je već davno izblijedila na papiru.
Neslavni primjerci
Ukoliko netko i uvrsti prosjek ocjena, a to možda prema tipu životopisa ne bi trebao, to i nije najveća tragedija. Zbog toga nitko neće stvoriti loš dojam o osobi. No sljedeći primjer je pravi put da nam se ljudi podsmjehuju iza leđa. Radi se o životopisu mladog stranačkog dužnosnika, pri apliciranju za funkciju u Gradskom poglavarstvu Zagreba, u kojem je očito kriterij vrlo nizak, a selekcija informacija ne postoji. Tako se u prvom planu ističe ugostiteljsko iskustvo koje nema nikakve veze s obnašanjem dužnosti za koju se aplicira. Čak su i stranačke funkcije navedene tek u nastavku, a ne prije - što bi bilo logičnije. Pod relevantne podatke navodi se položen ispit za ronjenje bocama na otvorenim vodama te ispit za mornara motorista skipera, dok je vidno istaknuto pohađanje seminara Microsofta za početno i napredno korištenje Windowsa 98. Kao veliko priznanje u dosadašnjem radu istaknut je podatak o uvrštenju u 11 posto najuspješnijih obrtnika u Hrvatskoj. Osim gomile nepotrebnih podataka, nepoštivanja pravila pisanja recentnih događaja, pa tek onda onih starijih te obilja gramatičkih grešaka, i forma ovog životopisa je upitna, svi podaci su razvučeni na četiri stranice iako bi bez problema mogli stati na dvije. Kao da je broj stranica u životopisu ono što osobu kvalificira za radno mjesto. To nije jedini primjer neuređenog životopisa među javnim osobama. I na stranicama druge političke stranke mogu se naći životopisi u kojima se koriste zanimljivi termini. Tako tajnik stranke piše kako je "kao voditelj prodaje postigao zavidne rezultate na području cijele države", informira nas o trenucima kada se u svom životu našao na prekretnici, a lista njegovih hobija i vještina je naprosto zapanjujuća. No ovakvim načinom pisanja životopisa inficirana je cijela njegova stranka. Tako njegov stranački kolega, koristeći isti stil, životopis završava svojim životnim motom - "čini drugima što bi želio da drugi čine tebi".
Umjetnost i znanost
Gore navedeni primjer može se shvatit kao gajenje pjesničkog stila pisanja i stranci, no ipak ostaje pitanje je li cilj autora bio da nas nasmije. Vjerojatne je nakon ovog kratkog pregleda jasniji da životopis mora imati pročišćene informacije, nezaražene vrijednosnim sudovima, i to što relevantnije za određeno mjesto. Kad je životopis koncipiran u skladu sa svime što je navedeno, najbolje gaji dati na lekturu kako se ne bi dogodili slučajem da umjesto "č" na krivom mjestu imamo "ć" ili malo slovo tamo gdje je potrebno velik. Usluga lektoriranja nije skupa i svatko je može priuštiti. Na kraju treba dodati kako se uz životopis gotovo uvijek prilaže i pismo u kojem se direktno obraćamo određenom poslodavcu, dajući kratke informacije o sebi razloge apliciranja. Ovdje, za razliku od CV-a ima mjesta vrijednosnim sudovima. Obični se pismo sastoji od tri odlomka i nije duže od jedne stranice. U prvom odlomku se kratko iznose osobni podaci i naši ciljevi, u drugom podaci o edukaciji i vještinama, a u trećem naša očekivanja na radnom mjestu (visina plaće, radni uvjeti i si.). U pismu do izražaj treba doći kvaliteta našeg pisanja koja će sigurno biti uzeta u obzir od strane menadžera za ljudske resurse. Pisanje životopisa je očito dijelom umjetnost, a dijelom znanost i zato ga nikako ne bi trebalo olako shvatiti. Kao što je rečeno, on je naša osobna karta, a možda karta za bolju budućnost.
Primjere i još savjeta za pisanje životopisa možete pronaći ovdje.
