Njena je analiza prilog raspravi o visinama korporativnih profitnih stopa koje su trenutno na svojim povijesno visokim razinama.
Pale su početkom krize 2008. i odmah se počele dizati da bi ostale na visokim, štoviše i rekordnim razinama, do dan danas, prenosi Bloomberg.
Manohar navodi da su stope profita rasle zahvaljujući tri glavna trenda: snažnim cijenama dobara, pojeftinjenju proizvodnje seljenjem pogona u zemlje u razvoju što je dovelo do povećanja potražnje na tržiština tih zemalja te povećanjem efikasnosti zahvaljujući novim tehnologijama.
Tržišta su, navodi se u analizi, nagrađivala kompanije koje su preuzimale druga poduzeća i ponovnim otkupom vlastitih dionica.
Glavno pitanje koje ih je zanimalo glasi je li pad profita neizbježan - neizvjesno je hoće li konsolidacija industrije, smanjenje cijena i štednja, u kombinaciji sa slabom ponudom i prevelikom industrijskom proizvodnjom srušiti profitne stope ili će ih držati na visokoj razini.
Ovo drugo je moguće, navode, ali su posljedice toga - uznemirujuće. Goldman Sachs ovdje navodi da postoji mogućnost da su oni u krivu što uvijek jure za većim profitnim stopama.
"Ako smo u krivu i ako visoke profitne stope uspiju izdržati još idućih nekoliko godina (pogotovo kada su stope rasta svjetske potražnje u padu), morat ćemo postaviti šira pitanja o efikasnosti kapitalizma", piše u analizi.
Drugim riječima, stope profita bi prirodno trebale oscilirati i padati. Postojanje "debelih" stopa profita bi morao ohrabrivati nove natjecatelje na tržištu i cikluse cijena koji uzrokuju pad tih istih stopa profita. Niske stope profita, odnosno donji dio ciklusa, potiče slabije igrače da napuste biznis, a jače kompanije ostaju na tržištu i ostaje im više manevarskog prostora. Ako se takvi ciklusi ne nastave - nastupa nešto čudno, smatra Manohar.
Vijest je preuzeta sa portala hr.n1info.com